Milo miri Miraša i Rista - Vijesti.me
PRAVILA BORDELA (64)

Milo miri Miraša i Rista

Pobjede, a ne podjele. Milo koji miri Miraša i Rista. Fakat, ne zvuči loše. Jer bez toga nema demokratije i evropskih standarda

Amfilohije i Mihajlo
Amfilohije i Mihajlo

Naše ideje su utemeljene u faktima, a protiv fakata se ne može izboriti falsifikatima”, zaključi Šef DPS-a Milo Đ. i ode da pozove Dragana J. Vučićevića, partnera u vaskolikom crnogorskom izdanju Informera. I da ga pita kako mu je vugla. Jerbo je veliku Srbiju i mali Region obišao video klip sa Di Džej Vučkom, vjerovatno negdje u Guči, kako tancuje sa sve klupom na glavi. Neko će pitati, otkud mu klupa, iako svi dobro znamo, a Milo najbolje, da je 10 godina srpskog Informera i 75 godina Pobjede najpriličnije proslaviti ispod šatre. Uz adekvatno ozvučenje, muziku, klupe, ražanj i Đagu. Istina, ovog puta njegova ekselencija Mićunović nije bio na svetkovini bratskog Informera, što je možda i jedan od razloga pomenutog nedoličnog ponašanja izdavača i Milovog investitora Dragana J. Vučićevića. Jer da je crnogorski ambasador, kao godinu ranije, bio pod šatrom, sigurno bi se DJV više držao fakata a manje klupe. U najgorem slučaju, možda bi umjesto klupe na glavu posadio samog Đagu jer on je nesumnjivo fakat! A ne falsifikat.

Ispada da je Informer za 10 i Pink za 20 godina više promijenio Crnu Goru nego Pobjeda za 75. Ako se izuzme onaj serijal “Rat za mir”. Tada je Pobjeda mijenjala Crnu Goru skoro koliko Pink i Informer danas. Što jes, jes. To su fakti, a ja i Milo se držimo njih kao Medo Andrije. Kaže Medeni, mi smo braća. Samo im fali klupa u glavi, kao D.J. Vučićeviću. Fakat, nema što - klupa a ne daska.

“Da se riješi vjersko pitanje i prevaziđu podjele”, objašnjava Đukanović glasačkoj mašineriji Podgorice, ali ga ovi slabo razumiju. To jest, pružaju mu otpor. Zato Šef s razlogom kaže da je zadatak Partije u narednom periodu da se odupre otporima na domaćoj sceni. A posebno u samom DPS-u. Jer više od pola njih misli da je Risto fakat a Miraš falsifikat. Uključujući Tarzana, Obrada Miša Stanišića, Vladimira Bebu Popovića i Stanka Caneta Subotića. Moraće očito Roćen opet da zove Olega Vladimiroviča Deripasku. A ne Olega Obradovića. I da ga moli da kod Vartolomeja dogovori autokefalnu Crkvu kao što je kod Putina i Manka autokefalnu Crnu Goru. Dok Roćko bude pričao sa Olegom, ne znajući da se i ovaj razgovor snima, Lidija će Milu pričati kako je sačuvala Montenegro i autokefalnu Crkvu dok se on obraćao podgoričkom odboru DPS.

Prema objavljenom stenogramu sa te sjednice, što je nesumnjivi fakat, Šef kaže: “Stigli smo do finala”. Jer pali su Slobo, Koštunica, Haški tribunal, referendum, Lipka i Lajčak, pao je i NATO, pali su Šišmakov, Popov, Andrija i Milan, pala je davno i Kadinjača, pale su i državne garancije, stotine miliona, pao je i brod sa 20 tona kokaina, tako da je ostala još samo Crkva. Jerbo, šta će nam država i mizerne plate u Ministarstvu vanjskih poslova bez nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Vazda s Milom.

Neko je, međutim, pokušao da podvali Šefu DPS-a, pa mu je na podgoričkom samitu aktivista glavnog grada, gdje je njih 400 došlo sa uredno ažuriranom dokumentacijom o sigurnim biračima, neko je čak i u tako jedinstvenom DPS-u pokušao da pruži otpor, pitajući Mila da li se čuo sa D.J. Vučićevićem i kako mu je vugla. To jest Đaga? Da li je nekadašnji saborac DPS Vučko zaista tancovao sa klupom na glavi i zašto naš ambasador nije uložio protestnu notu tim povodom. Jer šator, Đaga ispod šatre, Vučko na vugli, prase na ražnju i Aco Pejović sa mikrofonom - sve su to fakti kojima se direktno udara na naš nacionalni, kulturni i vjerski identitet. Reče nadahnuti aktivista DPS-a koji je strašno ličio na Ivana Vukovića dok u jutarnjoj šetnji obilazi Titov spomenik.

Milo je ocijenio da je i ovo pitanje, kao i bilo kakvo pominjanje Di Keja, Koverte, prvog miliona, akcija Prve banke, Pomorskog saobraćaja, svjedoka Bana i Specijalnog Katnića, da je sve to “produžena zamka kojom se pokušava osporiti ono što smo radili tokom čitavog prethodnog perioda”. Time se, zaključi Šef, opstruira “završni korak u koji smo ušli a kojim se zaokružuje nas nacionalni, kulturni i vjerski identitet”.

Pobjede, a ne podjele. Još da Milo poput Alekse snimi neki spot gdje će da ispadne Isus drvodelja. A ne Tito mašinbravar, čiji je monument mayor Ivan i jutros obišao. Milo koji miri Miraša i Rista. Fakat, ne zvuči loše. Jer bez toga nema demokratije i evropskih standarda. A kamoli Crne Gore i ambasadora Đage. Kaže Šef. Bravo mu ga.


Vidi sve komentare

Najčitanije iz sekcije Kolumne