Sama problematizacija postojećeg (nametnutog) modela legitimiteta koji se manifestuje kroz elitizam, dovodi do potrebe odbacivanja postojećeg institucionalnog djelovanja. Nekada je ova tema zaokruživala djelovanje građanskih i ljevičarskih pokreta, no usljed nemoći potonjih da izdrže talas neoliberalnog kapitalizma - i oni i ideje su usahnule. U postojećoj konstelaciji, civilizacijske vrijednosti i principi su se našli na raskršću potrebnog i mogućeg. Tome je, razumije se, veoma doprinijela nedomaćinska privatizacija djelatnosti od javnog interesa, postavljajući se kao protivrječnosti urezanom karakteru društva nastalom na socijalističkim principima. Pomenuto je za posljedicu imalo primjenu potrošačkog modela na razvoj ukupnih društvenih odnosa.
Naprijed iznijeto je pratilo (i prati) kontinuirano devalviranje intelektualnog rada i sve intenzivnijih pritisaka na autonomno promišljanje i djelovanje (nerijetko do nivoa poniženja). Obično se ovaj proces manifestuje isticanjem kako je vodeća partijska organizacija (mada se ovdje može pričati o ukupnoj političkoj ponudi) moralni i intelektualni orijentir produkujući poluprofesionalnu (kabinetsku) i korumpiranu ”inteligenciju” pojačanu dežurnim NVO ”analitičarima” i predstavnicima medija (koji se po potrebi uhljebe u državnom aparatu). Pomenuti obezbjeđuju ”stručni” legitimitet partijskim organizacijama, pritom delegitimišući svaki drugačiji stav/mišljenje, a sve sa ciljem omogućavanja lične koristi. O proizvodima takvih tendencija, može se govoriti u formi intenzivne birokratizacije, neadekvatne kadrovske politike i dubinski sprovedene politizacije društva. Navedeno je rezultiralo erozijom uspostavljenih društvenih vrijednosti, strukturnom i ekonomskom raslojenošću, i devastacijom javnih prostora i životne sredine.
Kao odgovor na uzbunjuće i dramatične odnose u našem društvu, iniciranje/uspostavljanje moderne ljevice pojavljuje se kao nužnost u procesu demontaže postojećeg sistema vrijednosti. Prije svega, mora se na ovom mjestu ukazati, da je pojava sadašnjeg sistema, upravo proizvod raskoraka između uspostavljenog okvira i stvarnog stanja, odnosno potreba društva. Zbog navedenog, od važnosti je definisati šta je to interes našeg društva, tj. na čemu graditi identitet generacija koje dolaze (ovdje se ne misli na nacionalni). S tim u vezi, neophodno je analizirati postojeće odnose u društvu, tj. način donošenja odluka i distribucije odgovornosti. Ne manje važne, za konačni karakter identiteta i postizanje konsenzusa oko smjera razvoja društva, su međunarodne okolnosti. Naime, u odnosima međuzavisnosti, dešavaju se krupne promjene - od unipolarnog i jednodimenzionalne distribucije globalnih resursa, do multipolarne usložnjene arene međunarodnih odnosa sve glasnije izraženih interesa, a sve manje resursa za podmirivanje istih.
Na ovom putu, neophodno je definisati okvir, da se postojeći antagonizme, kao produkte neadekvatno postavljenog preduzetničkog karaktera društvenog sistema, približe ka ostvarivanju zajedničkog cilja. Potonje predstavlja ozbiljan izazov, posebno ako se uzme u obzir da je postojeća politička ponuda postala klasa (ili elita) za sebe, izvan uspostavljenih normi. Drugo, intenzivno raseljavanje stanovništva, posebno onog kvalifikovanog, uzrokuje neprocjenjivu štetu u smislu realizacije budućih postavljenih zadataka. Nije realno očekivati, imajući u vidu heterogenost osjećanja prema Crnoj Gori, sistemsko uključivanje dijaspore, i to naročito ako se vodi računa o objektivnom (profesionalnom) pristupu.
U praktičnom smislu, proces procjenjivanja i nuđenja alternative, polaziće od vrijednosnog sistema baziranom na savremenom socijalizmu (Portugal) i obuzdavanje desno orijentisanih ideja manifestovanim kroz nacionalizam/populizam i kapitalizam odvojen od temeljnih demokratskih principa. Pri sagledavanju moralnog stanja, neophodno je uzeti u obzir hetegorenost grupa unutar društva (generacijsku, obrazovnu, ekonomski jaz), kako bi ona naslijeđena stanovišta poput podređenosti jednoumlju ili nekritičkog sagledavanja stanja u društvu, zamijenilo kritički stav, odgovornost, solidarnost i zajedništvo. Na koncu, neophodno je odlučno odbaciti politizaciju i partitokratiju kao preduslov za adekvatno oblikovanje društvenih odnosa. Evidentno je da intenzivna partitokratija, nije ništa više nego preusmjeravanje političkih radi privatizacije društvenih procesa. Saobrazno navedenom, djelovanje partijskih organizacija je nužno ograničiti na međupartijsko nadmetanje, a kvalitet rada one organizacije koja zadobije najviše podrške usmjeriti na omogućavanje zadovoljenja zahtjeva društva u cjelini.
Game Set Peace
Bonus video:
