Ne kupi trunje - Vijesti.me
NEDJELJNA MANDALA

Ne kupi trunje

Benksi
Benksi

U osnovnim školama
uvesti predmet
sakupljanje mrvica, praktična
nastava sa malo teorije.
Poenta je da đak čučne
i kupi sa tepiha
ručno, jednu po jednu
i slaže ih na dlan
kao da su od zlata.
Moj običaj je da mrvice
šutnem pod tepih ili
ispod kreveta, samo da
ih ne vidim. Iako sam uvijek
bio odličan, vrlo dobar đak,
nikad nisam naučio lekciju
da mrvice van vidnog polja
i dalje postoje.
Čitao sam kod Pijažea da
djeca u drugoj, trećoj godini
shvate, zvečka sklonjena iza leđa
nije nestala. Obrazovni sistem
valjalo bi da je nalik finskom,
njemačkom. Volio bih da dječaci
kupe strpljivo, da rastu
svjesni koliko je sve što rade
važno, kao i da je pežorativ
ne kupi trunje odraz grandomanije,
da su mrvice prva i posljednja
odbrana mentaliteta i estetike
kojoj se u mojim godinama
već nemoguće oduprijeti.
Super ego nemoćno posmatra
kako trpam po uglovima,
ispod stalka za knjige,
i ne kažem da treba biti Hitler,
ne jebem Bauhaus, švedski socijalizam,
nisam fan evropocentričnog atlantizma
libelu, šubler i lenjire prezirem,
ali dosadilo mi je da me mrvice čine
robom bijedne laži kako sam
slobodan, volio bih da moja
djeca pokupe igračke, predlaže
to i Marija Montesori, nije
iz moje glave, kupiti trunje
vrhunski je domet civilizacije,
kao umivanje - čak i muva nakon
balege ima onaj rad nožicama,
čisti se, što je, po Epštajnu, kultura,
i majmun je kompulzivan
kad ga napadnu vaške, kupi ih i slaže,
red postoji i mrvice su prapočetak
tog reda, ili Armagedon.
Zvuči metafizički, još da pomenem
ritam brojanice, geštalt psihologe,
pomisliće neko, nešto krijem
ali ne, bukvalno, nisam
u stanju da pokupim mrvice,
to je moj porok, priznanje,
vrh ledenog brijega karaktera,
i sva istina koju sam htio
da podijelim, mrvica.  


Najčitanije iz sekcije Kolumne