Evo, Đukanović je konačno rekao nešto sa čim je saglasna golema većina građana: treba mu odmor. Jedno - dvjesta-trista godina, ako može. Najmanje.
Bogami se umorio. Vidi se. Onaj Sekulićev selfi je potvrda da je umoran. Izgledao je kao da mu je doktor prepisao - bolovanje. Odmor. Kakva lijepa riječ. Samo ne znam ko bi ovdje više odmorio - premijer od naroda, ili narod od premijera? Jedini problem je što narod ne može da objavi da ide na - odmor. Inače bi to bilo spasonosno. Kaže premijer da je prije deset godina “imao jasnu sliku” što želi, ali da je danas deset godina stariji, pa mu je potreban odmor da - razmisli. Mnogi smo prije deset godina imali ne samo jasniju nego i bitno drugačiju sliku. A sve što se desilo u međuvremenu više je razlog za premijerov odlazak na jedno drugo mjesto, nego li na odmor.
Novi odlazak? Već viđeno.
Više je puta otišao i vratio se nego Terminator. Nije ni to lako. Što će sad? Ne može ni ovaj državni udar trajati vječno. Ili može?
Ima jedna lijepa Brehtova pjesma o odlasku diktatora. Koji je u pjesmi starog majstora, naravno - nezamjenjiv, neophodan, jedini... Ali, kaže Breht, da se diktator vrati sedam dana nakon odlaska ne bi se u cijeloj državi za njega našlo ni mjesto vratara... Ovaj naš nije od te vrste, izgleda. Za njega se svaki put nađe - isto mjesto. Tako da on, u suštini, vjerovatno i ne odlazi, samo postane nevidljiv na neko vrijeme. To mora da ga je naučila Beba Džaković kada ga je obučavala za ratnika svjetlosti, o čemu je jednom lijepo besjedila na nekoj televiziji. Jer, pazite, da nema te Moći, koje mu je posredstvom Koeljove knjige otkrila Beba (ali Džaković, a ne ove druge) ne bi se on onako hrabro ponašao: državni udar u toku, a on šeta okolo, obilazi proslave sa sinom, čak ga niko i ne obavještava da mu neki “bašibozuk” radi o glavi.
Nekada je državni udar bio ozbiljna stvar. Posebno ako ima veze sa Rusima. I obično je koštao vlasti onoga protiv koga je upućen. Sada imamo jedan novitet: državne udare koji učvršćuju vladajuće lidere: Erdogan, Vučić, Đukanović... U medijskoj civilizaciji, prirodno, državni udar je postao isključivo medijska stvar. Tako da se time sada bave novinari, uglavnom. Doduše, jedna posebna vrsta...
To što odlazi na odmor premijeru ne smeta da etiketira medije koji ne spadaju u ovu maloprije pomenutu vrstu - neke je “dobronamjerno” optužio da su pomagači terorista. Možda želi da neko od njegovih, dok je on na odmoru, sredi medijske prilike kako treba. Pa mu daje šlagvort.
Kada je premijer pomenuo odlazak na odmor, moram priznati pomislio sam - kako izgleda premijerov odmor? I uopšte, kako se odmaraju - neumorni. Jer, za njega nam pričaju, bezmalo već tri decenije, da on ne zna što je odmor, niti ga to interesuje. On je čuvar države - takvi valjda nemaju prava na odmor? Ali, kad već treba razmišljati, neka uzme odmor. To mu je novo. Kako razmišljati o bilo čemu, a kamoli o sopstvenoj budućnosti - ako se oko tebe motaju likovi kakvima je okružen premijer. Zamislite, recimo, premijer razmišlja, naprimjer o Kantu, a onda ugleda - Brana Gvozdenovića. Tu je kraj, kakav Koeljo i Kant, kad njega vidi, jasno je da se nema kud dalje od - Buljarice.
Bonus video:
