Oslobađanje života - Vijesti.me
stav

Oslobađanje života

Ne pristajem da me Vlada svodi na puko povećanje plata. Ja sam njegovo veličanstvo građanin. Građanin koji ne pristaje na društvenu dekadenciju

euro, novac
euro, novac (Foto: Shutterstock)

Pripadnost ljudskom rodu jedina je odrednica koju sam ikada priznavao. Sve ostale pripadnosti, bilo socijalne, partijske, etničke ili vjerske doživljavao sam kao priliku da u njima djelujem kao čovjek-jedinka i da se tako ostvarim u tim separacijama. Kao takav, uvijek sam bio i ostao manjina. Vremenom sam takav svoj stav počeo da doživljavam kao privilegiju, a sve te kolektivitete kao svojevrne torove u koje se zatvaraš ako pristaneš na žigosanje. To je moje pravo na nepristajanje. Moje pravo da započnem revoluciju u svom ličnom svijetu, mom mikrokosmosu.

Duboko vjerujem da sve promjene počinju na isti način. Počinju tako što se čovjek probudi jednog lijepog jutra i odluči da napravi samo jednu stvar koju do tada nije uradio. Na primjer: da nazove komšiji Dobar dan. Da se na glupost samo osmjehne. I ono što je najvažnije - da podigne pogled kada ga nešto zaboli. Da kaže... Da nekad nešto uradi. Da uradi nešto za sebe, ne zbog drugih, ne zbog kolektiviteta, nego zbog sebe. To se zove revolucija u svom ličnom mikrokosmosu. To je pravo na nepristajanje.

U životu svakog društva dođe do trenutaka dekadencije. Kada se izjednače društvene vrijednosti sa društvenim talogom. Kada se u društvu prostitucija prodaje kao moralna vrijednost. Da li ima razlike između objelodanjenog slučaja prostitucije u Budvi i izbora lokalne vlasti u Podgorici? Sa jedne strane je pružanje seksualnih usluga za novac, a sa druge pružanje glasačkih usluga za lične privilegije ili privilegije pojedinih kolektiviteta. Ova primorska usluga je zakonom kažnjiva, dok je ova kontinentalna proglašena za vrlinu znanu kao mudrost. Neće biti.  Ako bih se usudio da lamentiram nad ovom usporedbom, rekao bih da je podgorički slučaj opasniji za društvo. Zbog toga što sam ja kao jedinka glasač trpna strana preko čijih leđa pružaju usluge. Znači, u Podgorici imamo trougao.

Oprostite, ali imam pravo da kažem da ne pristajem na to. Kao što, takođe, ne pristajem da se prema meni kao prosvjetnom radniku premijer i njegova Vlada odnose sa takvim cinizmom i ignorancijom. Ne pristajem da me Vlada svodi na puko povećanje plata. Ja sam njegovo veličanstvo građanin. Građanin koji ne pristaje na društvenu dekadenciju, koji je podigao pogled i koji je spreman da se pobuni.