Ponašanje noja (opet) - Vijesti.me
STAV

Ponašanje noja (opet)

Računovođe i revizori su garanti kvaliteta finansijskih izvještaja. Slabašan kvalitet finansijskih izvještaja u CG već skoro dvije decenije je vezan za akademsko-licencirajuće prepisivačke sujetnosti, koje su okovale razvojne inicijative i zakopale sistem i tržište... Tome je sistemski krivac resorno ministarstvo

Poreska uprava
Poreska uprava (Foto: Luka Zeković)

Zakon o računovodstvu treba dopuniti odredbom da samo osobe sa profesionalnim certifikatom treba da potpisuju finansijske izvještaje, a što je pozitivna međunarodna praksa u 14 zemalja EU... U tom slučaju bi Poreska uprava bila sigurnija u istinitost i objektivnost prikazanog u finansijskim izvještajima, a da ne govorimo o bankarskom sektoru sa stanovišta plasiranja kredita, koji se opet temelji na finansijskim izvještajima.“ (citati zajedničkih stavova ISR sekretara i izvršnog direktora revizorsko-konsultantske kuće, Vijesti 15/02/2017)

Da bi se iskazala lažna moć kroz nedokazanu stručnost, primijenjena je disperzija primitivnog poređenja: ako država daje licence vozačima i turističkim vodičima, onda postoji dovoljno opravdanja da su licence pri sastavljanju finansijskih izvještaja potrebne. Uh, avanzovali su; prije neku godinu kada su na zvaničnom skupu multilateralnog finansijera neuspješno počeli da lobiraju, a da bi se nešto pitali kada se budu pisali predmetni zakoni, imenovali su “mesare i lugare koji sastavljaju izvještaje” krivim i odgovornim, a zašto se struke računovođa i revizora nalaze u velikim problemima. 

Više je ravni koje ne potvrđuju argumentaciju o potrebnosti nametanja formalnih licenci. 

Predmetni esnafski institut je jedan od dva (ISR i IRR), a čija je zajednička višedecenijska praksa da su međusobno zavađeni što značajno smanjuje kvalitet pragmatične i realne primjene strukovnosti na tržištu računovodstva i revizije u Crnoj Gori. Ovaj institut iz citata, dodatno, tvrdi da su “...učestvovali u izradi nedavno usvojenih zakonskih rješenja...“ za obje oblasti. Zar onda nije javno deplasirano da se već predlažu izmjene i dopune, pošto se prva iteracija primjene tek treba desiti na kraju prvog kvartala ove godine.

Slični stavovi su očekivani. Resorno ministarstvo i međunarodno izabrani savjetnik su copy/paste metodologijom sprčkali nova zakonska rješenja. Parlament se kasno uključio, pa su zakoni usvojeni bez ikakvog kritičkog sagledavanja, tamo gdje je bila potrebna stroga i dosljedna kritika ukupnog postupka usvajanja oba zakona. Kako se morala odglumiti moć i važnost u rješavanju decenijskih sistemskih problema, za potrebe kakvog papirološkog traga, koje je trebalo da simulira javnu raspravu, jedan od esnafskih instituta pristao je da odglumi učestvovanje u javnoj raspravi. Sada, a kada su odradili svoj posao omiljenih statista, pozadinske menažerije, ne bi trebalo da se pozivaju na pravo da bilo šta predlažu.

Oba strukovna instituta imaju upotrebne vrijednosti u sistemu potencijalnog jačanja znanja nosilaca pripreme izvještaja privrednih društava. ISR, zbog objektivne i besprijekorno organizovane podrške Saveza računovođa i revizora iz Srbije, školuje za međunarodne licence, koje je bar za sada u većini odrađeno bez primjedbi. Zato se, bar posljednjih pet godina, stiču validne i uporedive licence, koje nose traženu težinu garancija da će se postići kvalitet o istinitosti i objektivnosti, ne u potpisu nego u stvarnom radu, finansijskih izvještaja. 

S druge strane, IRR ima korektnu organizaciju edukacije. Ipak, u praksi su se pokazali kao jači u pripremi časopisa koji služi struci, a koji ne predstavlja platformu za dosadnjikava mudrovanja usko-izabranih profila, a što jeste slučaj sa drugim stručnim časopisom. Dodatno, IRR je bio i izgleda ostaje jači u snaženju saradnje sa Poreskom upravom. Znaju šta je sistemska odgovornost koju sa sobom nosi dijeljenje znanja; znaju koliko je tada aktuelna praksa rada odraz iskustva učenja iz grešaka, a što predstaavlja najvažniji ljudski potencijal održivog razvoja. 

ISR ima tri nivoa licenciranja, IRR dva. Oba instituta su članice IFAC-a, međunarodnog tijela koje daje licence za praćenje ovih struka. Zbog ovog trećeg, koji je zvanično ušlo u novi zakon, ISR pokušava kroz mala vrata da sebe kandiduje kao vlasnika sveg znanja, zbog forme. 

Kako su struke računovođa i revizora obavezne da sagledavaju suštinu iznad forme, malo više ozbiljnosti bilo bi neophodno u ovoj pustinji a gdje naš noj ne vadi glavu iz ustajalog pijeska nagomilanog smeća iz finansijskih izvještaja.  Zato su međusobna višedecenijska svađalačka uneređenja strukovnosti na malom tržištu Crne Gore od djelanja oba instituta, ono što je maksimalno štetno i što praksa primjene propisa besprijekorno, “istinito i objektivno” dokazuje u knjigama privrede i vanprivrede Crne Gore. Takvo ponašanje ograničava unaprjeđenje strukovnosti i znanja, a što instituti u upravljanju i menadžmentu nikako da  prevaziđu. Stoga predlozi izmjena i dopuna zakona, koji stižu na način prezentovan u uvodnom citatu, predstavljaju udvaranje odsutnom resornom ministarstvu oko ko zna čega sujetnog, i nisu relevantni inputi za potvrdjivanje neophodnosti strukovnih licenci. 

Suština neodrživosti predloga iz uvoda ima još jednu slabovidljivu ravan: treba se okončati rat ključnoj determinanti ukupnog sistema pripreme finansijskih izvještaja u zemlji, rat armiji skromnih gospođa koje su po svojim udžericama radile/rade posao sa papirima i lokalno razvijenim softverom.  Kada strukovni institut osiono ukida konkurenciju, kroz nekakvo predlaganje forme licenci, jer ih tete nemaju, odnosno imaju nekakve izdate prije deceniju i nešto, to ništa ne govori o drugoj strani. 

Pih..., nema kraja ponižavanju važnih profesija računovođa i revizora od strane instituta, koji bi trebalo da zastupa napredak a ne vonjajuće stanje onog pijeska nepregledne pustinje nagomilanog smeća u izvještajima. Toj jalovosti ružnjikavog pokušaja ratovanja još manje bi trebalo da se pridružuje konsultantsko-revizorska kuća; poslužuju kreiranju lažne moći tobožnjeg uvezivanja, dok se ne osnažuje dokazivanje potreba za usmjerenim licenciranjem.

Zašto?

Prvo, javno zajedništvo računovođa i revizora nije preporučivo za sistemski razvoj. A, da ste borac za kvalitet finansijskih izvještaja u Crnoj Gori, dokazuje se u kapacitetima na terenu, u svakodnevnom radu da se ostvare istinitost i objektivnost. Tekuće stanje je obilježeno birokratijom ukrivanja iza normi EU-a. To je taman u liniji daleke 2002-e, kada su se međunarodni standardi nominalno uveli u sistem. Dobila se žvaka za diplomatsko spinovanje, dok se stvarni konkretni doprinos razvoju potrebnih kompetencija nije dostigao što tekući “kvalitet“ CG finansijskih izvještaja samostalno priča. 

Drugo, ratovati sa tetama iz udžerica je prvoklasna profesionalna budalaština, štetna sistemu. Te gospođe, iliti mesari i lugari, odnosno vozači i vodiči, realno rade sjajan posao ako se uzme u obzir činjenica koliko su crnogorski poslovni profili (ne)zainteresovani da im biznis bude pravilno uknjižen i finansijski iskazan. A, kada želite dokazati da su licence struke potrebne, zašto ne pričate o sebi i svojim klijentima (preduzećima), nego se bavite tuđim poslom, poslom eksternih korisnika izvještaja, bankama i poreznicima. 

Treće, sigurnost poreznika se ne ostvaruje garancijama potpisa zbog forme licence, nego kontinuiranim unapređenjima znanja i kompetencija i IT sistema unutar Poreske uprave. Nego, malo da se zadržimo ovdje. Prije svega, ima li bilo koga da se sjeća onog nikada neprimijenjenog zakonskog rješenja o poreskim savjetnicima (2004.), koje zvanično nikada nije ukinuto, pa se sada lažnim argumentima esnafskog instituta, voljenog od ministarstva, pokušava kreirati politička moć, da su eto oni nešto kao važni u radu sa poreznicima pa im se treba vjerovati na riječ. I, sistemski važnije, PU je konačno u pripremi predaje izvještaja za 2016. godinu, pristupila konstruktivnim koracima obrade: redovno se organizuju sastanci sa asocijacijama menadžera, oba instituta i ostalim zainteresovanim. Konačno je Poreska uprava CG naučila da je ministarstvo, koje je  nosilac zakonskih rješenja, beskorisno i ignorantno u vezi praksi predmetnih oblasti. Zato su konačno pravilno izabrali da budu sistemski proaktivni i uz privrednike da iznađu rješenja, koja mogu biti optimalna za dati trenutak. Konačno su poreznici počeli da razmišljaju “van kutije“, što ne treba da čudi kada se zna kakvo je sve smeće nagomilano u toj našoj sistemskoj pustinji “istinitih i objektivnih“ dosadašnjih finansijskih izvještaja. Hajde da se nadamo da ova lasta čini proljeće...

Računovođe i revizori su garanti kvaliteta finansijskih izvještaja. Jedni ga pripremaju, drugi ga nezavisno potvrđuju. Slabašan kvalitet finansijskih izvještaja u Crnoj Gori već skoro dvije decenije je direktno vezan za akademsko-licencirajuće prepisivačke tunjave sujetnosti, koje su okovale razvojne inicijative i zakopali sistem i tržište u nezarađenoj ali olako kolektovanoj bjedastoći honorara. Tome je sistemski krivac resorno ministarstvo. I, tom sadašnjem nekvalitetu ozbiljno su doprinijeli izabrani savjetnici ministarstva, stranci/ “turisti“, koji su prije svega dolazili zbog ličnih doprinosa prejedanju/ ispijanju/zabavljanju. Strukovni instituti dijele ukupnu odgovornost, ali nisu krivci zbog odsustva kvaliteta u izvještajima.

Zato se potrebni kvalitet ne dostiže birokratizacijom u licenciranju slova i naziva ispred imena. Sada kada treba da počne primjena nedavno usvojenih zakona, sistemski je efikasnije prostudirano organizovati korake: prvo, kroz primjenu, dopuniti sadašnje prakse ili ih radikalno ukinuti; drugo, unaprijediti ih u mjeri mogućeg, ako šta preostane. I, treće, tek onda počinjati predlagati izmjene i dopune, odnosno otpočinjati izrade nekih budućih predloga. U toj eventualnoj budućnosti, ako je dokučimo, potrebno je po prvi put ne angažovati nikoga iz inostranstva. 

Našem prepadnutom, ukopanom noju potrebno je da hrabro izvuče glavu iz vonjajućeg nagomilanog smeća opisane pustinjske žabokrečine; i, da otrese ostatke gadljivog iz dosadašnjeg u radu. Potom, uzdignute glave, kroz uvezane prakse dijeljenja znanja/nedoumica/ rješavanja problema dostigne neku inoviranu održivu pragmatičnu, ne ortodoksnu, primjenu. Tako će se krenuti ka istinitom i objektivnom u kvalitetu finansijskih izvještaja privrede i vanprivrede zemlje.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka


Najčitanije iz sekcije Kolumne