NEKO DRUGI

Ponovo vojna parada

Kako se i očekivalo, novorođena supersila je štedro demonstrirala svoju vojnu moć
1 komentar(a)
Vojna parada Peking, Foto: Beta/AP
Vojna parada Peking, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 10.09.2015. 07:48h

Na glavnom trgu Pekinga prodefilovala je dosad neviđena vojna parada. Preko Tjenanmena je prošlo 12 hiljada pripadnika Narodnooslobodilačke armije Kine i 500 oruđa najnovije vojne tehnike. Organizatori tvrde da je od svega što je pokazano na ovoj paradi, 80% bilo predstavljeno prvi put. Između ostalog, reč je o raketama koje su osposobljene da iz kosmosa u potpunosti unište nosač aviona protivnika, uz svu prateću pomorsko-vazdušnu flotilu koja ga opslužuje (uzgred, samo jedna ratna flota na svetu poseduje ovaj visoko-tehnološki oružani sistem). Nema sumnje da će sledećih par meseci mnogo toga što je 3. septembra prodefilovalo Tjenanmenom biti predmet razgovora brojnih vojnih stručnjaka u svetu. I mada je predsednik NR Kine Si Đinping u svojoj uvodnoj reči izjavio da njegova zemlja nema hegemonističke planove (ranije je svetskoj javnosti saopštio da je odlučeno da se broj ljudi pod oružjem u Kini smanji za 300 hiljada), razmere i masovni karakter parade sasvim dovoljno govore o budućim namerama Kine. Kako se i očekivalo, novorođena supersila je štedro demonstrirala svoju vojnu moć.

Na proslavi važnog datuma pobede kineskog naroda u ratu protiv Japana (a ujedno i sedamdesetogodišnjici završetka Drugog svetskog rata), na tribinama su se pojavili lideri država koje su imale ključnu ulogu u borbi za slom nemačkog fašizma i japanskog militarizma. Bili su prisutni visoki predstavnici Češke, Belorusije, Kazahstana, Kirgizije, Tadžikistana i Uzbekistana. Osim njih, bili su predstavljeni još i Burma, Kongo, Venecuela, Pakistan, Mongolija, Vijetnam i Laos. Ova svečanost se, naravno, ne bi mogla ni zamisliti bez lidera Republike Vanuatu i njihovih već poslovično hrabrih vojnika koji su takođe promarširali trgom Tjenanmen.

A među njima je stajao i Vladimir Putin, lider zemlje koja je pravna naslednica Sovjetskog Saveza, zemlje koja je u Drugom svetskom ratu zaista imala odlučujuću ulogu u pobedi nad nemačkim fašizmom i japanskim militarizmom. U redu visokih gostiju ove svečanosti, naš lider je izgledao sasvim prirodno, potpuno neusiljeno. Jer pred samu grandioznu paradu, glavni načelnik Rusije je tokom susreta sa predsednikom Državnog saveta NR Kine jasno i precizno objasnio cilj svoje posete Pekingu: „I našim narodima i celom svetu mi otvoreno demonstriramo da su naši stavovi i mišljenja o završetku Drugog svetskog rata identični i da smo protiv svakog pokušaja iskrivljavanja istorije“. Putin je u potpunosti prihvatio zvaničnu kinesku verziju da je 3. septembar bio dan kada je pre tačno 70 godina kineski narod konačno izvojevao pobedu nad Japanom i da je zapravo ovim datumom označen kraj Drugog svetskog rata.

Ali ovakvim opisom događaja gubi se iz vida jedna fina nijansa: nikakve pobede kineskog naroda nad japanskim okupatorom nije bilo. Tačno je da su se vodile borbe za oslobođenje naroda koji je tokom rata podneo neverovatno velike žrtve. Živote je izgubilo preko 35 miliona ljudi. Međutim, istorijske činjenice nam govore da su slobodu Kini donele SAD, Velika Britanija i, naravno, Sovjetski Savez koji je u sovjetsko-japanskom ratu uništio jednu od najbrojnijih i najmoćnijih japanskih operativnih trupa na teritoriji Kine - Kvantunšku armiju.

Računajući na to da će saveznici pobediti Japan i bez pomoći Kine, Čang Kaj Šek i njegovo okruženje čuvali su svoje snage za osvajanje vlasti u samoj Kini. Veoma slične planove i približno jednaku vojnu strategiju imalo je i rukovodstvo Komunističke partije Kine sa Mao Cedungom na čelu. U svakom slučaju, ni vlada u Čungkingu, ni vlasti na takozvanim oslobođenim teritorijama, nikada nisu imali ozbiljnih planova ili namera da izvrše napad na japansku vojsku“ - piše u knjizi Istorija Drugog svetskog rata (tom 11, str. 26). I pored sve tendecioznosti koju u ovoj oblasti sobom nose sovjetska izdanja, treba reći da sve što je na ovu temu napisano u ovoj knjizi nije daleko od istine. Tu se navodi i podatak da su poslednjih godina rata borbena dejstva u Kini bila zanemarivo slabog intenziteta.

To što Kinezi tada nisu bili u stanju da se sami suprotstave agresoru danas se ne smatra nekakvom sramotom. Mnoge zemlje antihitlerovske koalicije - od Češke do Francuske - doživele su sličnu sudbinu. Sve njih su u Drugom svetskom ratu oslobađale druge države. Pre će biti da je stvar u tome da je današnja Kina, pretendujući na ulogu supersile, odlučila da malo dotera svoju istoriju. S tačke gledišta propagande, kudikamo je podesnije hvaliti se pobedama nego se zahvaljivati oslobodiocima. I još nešto. Tokom organizacije ove grandiozne vojne predstave, Kina nije skrivala da joj je Moskva svojom ovogodišnjom majskom paradom dala primer kako se u ovim ekonomski teškim vremenima vrši „mobilizacija patriotizma“. Ali ima li smisla da baš ruski lider svojim učešćem u igrama te vrste devalvira istorijsku ulogu sovjetskog borca oslobodioca?

(Ežednevni žurnal; Peščanik.net; preveo: Haim Moreno)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")