Nekadašnji saradnici turskog predsjednika, poput bivšeg premijera Davutoglua, okreću mu leđa i osnivaju sopstvene stranke. Da li će Erdoganu „doći glave mangupi iz njegovih redova“
Ahmet Davutoglu je dugo bio jedna od najuticajnijih figura u turskoj politici. Još od 2002, kada je počeo brzi uspon islamsko-konzervativne stranke AKP, on je uvijek bio na strani turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana: kao ministar spoljnih poslova i kasnije kao premijer, ali i predsjednik stranke. Međutim, Davutoglu je 2016. svom političkom mentoru postao previše tvrdoglav i previše moćan. Erdogan ga je brzo i bez mnogo razmišljanja izgurao sa obje pozicije.
Bilo je to poniženje, ali ga je Davutoglu ipak s poštovanjem prihvatio: „Njegova porodična čast je moja porodična čast. Njegova porodica je moja porodica“, rekao je tada. On se nikada, kako je dodao, nije negativno izrazio o šefu države - i: „ni u budućnosti ružne riječi neće preći preko mojih usana”.
Ipak, 2019. odnosi su se promijenili. Ekonomska kriza, ojačana opozicija i poraz na lokalnim izborima krajem marta uzdrmali su turskog predsjednika. Novonastali vakuum prepoznao je i Davutoglu koji sada već mjesecima žestoko kritikuje AKP. Prošlog petka najavio je da, zajedno sa tri druga poslanika AKP, napušta stranku. Ona se, rekao je, veoma udaljila od svojih osnovnih principa. To je njegova glavna kritika. Davutoglu je pokazao da ima i političke ambicije: rekao je da želi da osnuju „novi politički pokret“.
Još uoči važnih izbora za gradonačelnika Istanbula u junu, koje je Erdoganov kandidat Binal Jildirim izgubio, Davutoglu je počeo svo obračun sa vladajućom strankom: na Fejsbuku je objavio svojevrsni manifest prepun kritika na račun Erdoganove politike. Stranka se nalazi u opasnoj situaciji, previše se bazira na polarizaciji, a premalo na vladavini zakona, napisao je Davutoglu.
To je alarm za turskog predsjednika. On strahuje da bi mogla da bude stranka koja, iako je manja, može da u oduzme važne glasove iz konzervativnog tabora. Shodno tome, Erdogan je reagovao zlovoljno, više puta nazvavši svog bivšeg saradnika Davutoglua „izdajnikom“. „Izvešćemo vas pred lice pravde kada dođe vrijeme za to“, poručio je Erdogan Davutogluu, ali i drugim „otpadnicima“.
Slučaj Davutoglu naime nije usamljen - on je samo simbol erozije u bazi AKP. Posljednjih mjeseci stotine hiljada članova napustilo je partiju. Među njima su i neki važni članovi koji se već mjesecima neobično oštro izjašnjavaju o rukovodstvu stranke.
To je, recimo, bivši ministar privrede i jedan od osnivača AKP Ali Babadžan. On je stranku napustio još u julu. I Babadžan, kako prenose turski mediji, želi da osnuje sopstvenu stranku. I on, kao i Davutoglu, smatra da se vladajuća partija udaljila od svojih prvobitnih vrijednosti.
Babadžan je za osnivanje svoje stranke dobio i podršku bivšeg predsjednika Abdulaha Gula koji je još 2007. napustio AKP. Gul se od prošle godine javno protivi politici Erdoganove vlade. Čak je bio blizu odluke da na predsjedničkim izborima u junu 2018. učestvuje kao Erdoganov protivkandidat, ali ga je tada ipak uplašila Erdoganova u to vrijeme još uvijek bezgranična moć. Naime, načelnik turskog Generalštaba i Erdoganov portparol helikopterom su sletjeli u dvorište Gulove kuće. Bila je to iznenadna posjeta.
Dan kasnije Gul je objavio da odustaje od kandidature - tako je to prenio vladi blizak dnevni list „Haberturk“.
U to vrijeme, Erdogan i njegova AKP bili na vrhuncu moći. Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima stranka je ostvarila impresivne rezultate koji su dodatno cementirali „režim u rukama jednog čovjeka“. Međutim, stvari su se sada promijenile - alternativa Erdoganu postoji.
O tome da li je upravo Davutoglu takva alternativa, u turskoj javnosti ovih dana žestoko se diskutuje. Ali za razliku od drugih pobunjenika AKP velikog kalibra, Babadžana i Gula, Davutoglu je omiljen samo među nacionalistima. Prebacuje mu se da je suviše dugo ćutao, i smatra se da je i on odgovornost za eroziju turske demokratije. Kritičari navodi da ga interesuje samo da naplati stare račune, a ne da reformiše AKP. Slične kritike mogu se čuti i na račun Alija Babadžana. Ipak, vjeruje se da će on prije osnovati liberalno-konzervativnu stranku koja bi mogla da nastavi reforme onim tempom, kao AKP u prvim godinama vladavine.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
