I naljutiću Vas odmah, jer ću u daljem tekstu pisati gospodine Lekiću , a ne predsjedniče. I obrazložiću. Ja, mali i običan član Demosa, na godišnjem odmoru u zatarskom selu, u zavičaju, jer kao ljekar nemam novca za ekskluzivne turističke destinacije i naše more (dvoje djece na studijama, supruga na birou rada nakon 33 godine staža, ostala bez naknade za majke). Neki skorojevići će reći: „I neka ga tako i da mu je dobro“. I neka me, volim zavičaj. Ali osjećam potrebu da reagujem, razočaran dešavanjima ovih dana u još našem Demosu, kao i Vama lično.
Nadam se, saglasićete se, da je od oktobarskih izbora naš Demos u jakoj stagnaciji, mislim čak i u jakom padu rejtinga. To mi kažu čak i oni iz kuće što na ista vrata ulazimo, a njima valjda vjerujemo; drugima i ne moramo. I vjerovao sam da ćemo urgentno - vrh partije i mi, njeni mali članovi - analizirati uzroke i tražiti rješenja uz pomoć kojih možemo da vratimo Demos na mjesto koje mu pripada na političkoj sceni CG. Ali ništa od toga. Ni od vas kao predsjednika. Kao da je sve u usponu i najboljem redu. Zato odjednom, nenajavljeno, neupoznati i ja i drugi članovi partije, pratimo utrku medijskog nastupa predsjedništva Demosa - i to ne povodom ojačavanja partije pozitivnim porukama u javnosti ili putem primanja novih članova, već o raskolu po sistemu da i to što je u padu dokrajčimo i stavimo katanac. I to je časno uraditi, ali na častan način, gospodine Lekiću .
Pedeset dvije godine sam živio van politike, gospodine Lekiću , jer sam upamtio mrak 90-ih kao mlad čovjek - brat je zamrzio brata, a narodi narode, krv se prosula i sve to uz medijsku podršku tog vremena. Ali sam bio profesionalac u branši, tvrd opozicionar vlasti, braneći čast i ugled svoje profesije koja je sama prećutno pristala na najgori status u Evropi, ali ne pristajući na poniženje, ni dan danas. I vidim u tom medijskom linču, na bini, moje kolege ispred i pored vas dok neke druge strane, njima znane, daju kvorum valjda priči o nacionalnom raskolu. I vi, gospodine Lekiću , pored njih, podržavate.
Da li je moguće da od istih tih kolega, valjda u vrhu Demosa, nisam pročitao ni čuo jednu jedinu izjavu o stanju u CG zdravstvu, o lošem statusu svojih kolega, o blokadi rada ljekarske komore od strane Ministarstva zdravlja, o novom problemu sistema zakazivanja pacijenata, o listama čekanja za preglede, o predlogu za poboljšanje statusa i animaciji nekih mladih ljekara za istu ideju, za Demos. No, oni su izgleda specijalisti i za nacionalna pitanja, neka prebrojavanja, čuvanje pozicija, medije. I sve uz Vaš blagoslov, gospodine Lekiću , razočaran sam i u Vas i u njih.
I da vam kažem, nažalost i ja preko medija, jer se nikad niste udostojili na pozi v u prostorije centrale (ni sada ne znam gdje su) na ljudski razgovor, razmjenu ideja sa nama malim članovima, ljekarima i pravnicima sa iskustvom, profesionalcima u svom esnafu, a upoznali smo se. Valjda su za razmjenu ideja Vama dosta ovi mladi pripravnici ili ovi iskusni iz više promijenjenih partija, poklonici Vaše ličnosti i djela, koji poslušno ili klimajući glavom čuvaju svoje statuse i pozicije u partiji, Vama danas, sjutra nekom drugom. Njima je svejedno, gospodine Lekiću , samo da su tu. I da Vam ih oprostim. Ali ne mogu Vaše riječi izgovorene kroz njih, upućene valjda onima drugima, našima, Demosovima, vokabularom nedostojnim bilo kom članu Demosa - udbaši, pučisti, otimači, klerikalci - ne vodeći nimalo računa kome se obraćaju, koliko velikom dijelu Demosa, budućim članovima, uz Vaš amin, gospodine Lekiću . Nedostojno Vas, gospodine Lekiću . I ako baš hoćete, gospodine Lekiću , kumstva moje porodice sa Albancima iz čestite Malesije, dugogodišnje druženje i pobratimstvo sa porodicama Muslimana, a volim svoju vjeru i svoj narod najviše, i oni je poštuju. Bila su idejni Demos i prije Demosa, gospodine Lekiću . Ali su mi ideja i program Demosa dali nadu i volju da postanem član Demosa, da može druga čije, te da dam najveći doprinos iz svoje oblasti u rješavanju problema u zdravstvu u CG i ostalim oblastima. A ima ih i ima o čemu da se raspravlja, ako ima ko, gospodine Lekiću . Pa i veličina Demosa je u različitosti vjera, godina, znanja, mišljenja, mladosti i mudrosti da se izgradi građanska i bogatija CG. I vjerovao sam u jak i izgrađen Demos, da se nikada neće upotrijebiti riječi 90-ih, zbog kojih nikada i nisam bio u politici. Uz to, one dolaze iz glave mladog čovjeka koji nije bio ni rođen tada, neko ga je naučio, gospodine Lekiću . Pritom ne vodeći računa kojim tokom, kolikom dijelu Demosa, kome sve, vašima, njihovima, našima. Vi stojite, ćutite, podržavate... Sramno, gospodine Lekiću . Niste više moj predsjednik, gospodine Lekiću .
A da ste i Vi i ti mladi ljudi istu onu energiju i medijski prostor od oktobarskih izbora upotrijebili prema aktuelnoj vlasti, Demos bi bio jači i prepoznatljiviji na crnogorskoj političkoj sceni. Zaustavite se, gospodine Lekiću . Premnogo je.
I odjednom uzrok raskola, koliko razumjeh, osveštanje nekih prostorija uz sveštenika, kako i trebuje kad se svešta. Sve je to bilo, štaviše, neprimijećeno u javnosti. Ali partija traži odgovornost, naknadnu, sjetile se i to medijski, pred cijelom javnošću, i moje kolege sudije. Kao nekad ’45. zbog dvije šljive, pa hajde da ih strijeljamo, gospodine Lekiću , za taj čin ili da im oprostimo. Ljudski je praštati ako tu ima šta da se prašta. I časno je. Ali je nečasno reći da je to razlog raskola u partiji. Ili sam ja mali, nebitan član, posljednji saznao jako važnu stvar da je i to uzrok pada Demosa. Nemojte, ne mogu to da progutam, mnogo toga sam za života vidio, gospodine Lekiću . Ako je i od Vas, premnogo je.
Bliže se izbori u mom Zatarju i zar stvarno mislite, gospodine Lekiću , da nakon onakvog obraćanja dijelu svoje partije, onim vokabularom, zakucate na kućna vrata poštenih i časnih Zataraca i tražite glas za Demos. Nećete ga dobiti na taj način, gospodine Lekiću , ugostiće Vas, to im je u običaju, ali glas dati neće. Jer oni jesu osiromašili svih ovih godina, ali drže do časti i ugleda i pripadnosti svom narodu. Moji su, znam ih, gospodine Lekiću .
I čuh riječi izborna skupština, pomirenje. Nijeste se ni osvrnuli. Udarili ste još jače, po njihovima, valjda našima, Demosovima. Kao ljekar, priznajem, ne razumijem se u pravne norme i tumačenja, gospodine Lekiću , i zaboravimo ih na kratko. Ali ako je Demos u krizi, a jeste; u padu, a jeste; hajde da se okupimo i vrh partije i mi mali obični članovi i licem u lice, kulturno, ljudski, građanski, iznesemo i uspone i padove i kritike, savjete i zajedno pronađemo rješenje kako i dolikuje Demosu. I pozovemo na odgovornost, naravno, gospodine Lekiću . Da se polože računi tu, pred malim članovima Demosa. I ako treba da se opet bira. I ako treba da nema Demosa, neka ga ne bude. Ali časno i pošteno, kao u kući među svojima, pa tek onda pred medijima i svima ostalima.
Jer boli me što na ovom kratkom i zasluženom odmoru posmatram samopotonuće Demosa, a još vjerujem da je Demos moguć i da može naprijed jako. Ali ne na ovakav način, gospodine Lekiću .
Mali član Demosa, ljekar, na odmoru
Bonus video:
