STAV

Priznanja neka vas raduju, ali ne i oblikuju

Za svaki svoj uspjeh zaslužni ste naravno vi, potom porodica, prijatelji i svi ostali koji vam stvaraju uslove da budete najbolji, ali i svi oni kojih više nema, a čiji trag u obrazovanju je prešao granice njihovog životnog vijeka
1002 pregleda 2 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock

Nit koja spaja sve dobitnike nagrade iz Fonda za kvalitet i talente, ista je ona koja nas vezuje za minule godine i velike ličnosti crnogorske istorije u obrazovanju. Jer, kao što niko od vas nije ostrvo, već dijeli život sa onim pored sebe, tako i trenutna dešavanja u prosvjeti ne stoje sama u vremenu, već imaju temelje koje je neko drugi postavio.

Za svaki svoj uspjeh zaslužni ste naravno vi, potom porodica, prijatelji i svi ostali koji vam stvaraju uslove da budete najbolji, ali i svi oni kojih više nema, a čiji trag u obrazovanju je prešao granice njihovog životnog vijeka.

Nasljeđe Ćirila i Metodija, utemeljitelja slovenske pismenosti, predato je godinama koje su dolazile. Baš kao što je nasljeđe oličeno u „Oktoihu“ predato daljoj štamparskoj djelatnosti. Privatne pomorske škole iz XVII vijeka, prva državna osnovna škola, te gimnazija i pomorska škola u Kotoru iz XIX vijeka, bile su snažan podstrek na ovom putu. Otvaranje 30-ak škola krajem istog vijeka je i suštinski okrenulo novi list u tradiciji obrazovanja, koji je potom potvrđen donošenjem Školskog zakonika. Dvadeseti vijek je dalje pronosio prosvjetnu misao, te su tadašnje otvaranje gimnazija, a zatim viših škola i fakulteta, doveli, evo, i do vas koji ćete ispisati neke dobre stranice istorije.

Mi smo se pak trudili da, osnivanjem Fonda za kvalitet i talente, uvođenjem besplatnih studija, dualnog obrazovanja, povećanjem zarada, izgradnjom tri vrtića, jedne srednje i jedne seoske škole za svega tri godine, te ugovaranjem nekoliko desetina kapitalnih projekata u prosvjeti vrijednih preko 50 miliona eura, damo svoj skroman doprinos tom putu unapređenja školstva.

Moramo dakle znati gdje smo ponikli, da bismo znali kuda idemo. I to nije determinizam, već duboko razumijevanje činjenice da smo dio nečeg većeg. Da smo uspješni onoliko koliko su nam godinama unazad drugi stvarali bazu za taj uspjeh. Takav stav nas ne ograničava, već upravo suprotno, on nas oslobađa.

Oslobađa nas nadobudne potrebe današnjeg čovjeka da bude najpametniji. Prvi u svemu. Najbolji. Da svijet od njega počne. A ne počinje. Naš svijet gradio se kroz sve one viševjekovno važne momente koje sam maločas pomenuo. I nadograđuje se i dalje, kroz nastavnike i njihove đake.

I to tako što, djeco, nastavnici grade vas, a vi ćete, takvi kakvim vas načine oni i okruženje, podizati svoje potomke. Upravo zbog generacija koje dolaze brže nego što mislite, zapamtite sljedeće: i vi ćete nekad tražiti poštovanje od mlađih. A možete tražiti samo ono što dajete. Zato dajte punu pažnju i uvažavanje nastavnicima. Saslušajte ih jer znaju dosta. Poštujte ih jer su prošli više. Učite od njih jer imate šta da naučite.

Znajte da je svijet postojao i postojaće i prije i poslije vas. I to vas neće učiniti poniženim, već mudrim.

Ta mudrost da uočite istorijska postignuća, uvažavate iskustvo starijih i radujete se uspjehu svojih prijatelja i kolega, daje vam jednu posebnu širinu duha. A samo čovjek širokog duha koji cijeni druge, znaće da cijeni i samog sebe. I umjeće da, tom širokogrudošću, ali i radnom etikom i hrabrošću, iskuje svoj karakter.

Kada govorimo o radnoj etici, mladima koji, po prirodi stvari, imaju entuzijazma, ali i manjak strpljenja, poručujem da se pobjede osvajaju polako, svakodnevnim radom. U životu nema previše velikih filmskih borbi na život i smrt. Život je, rekao bih, prije niz malih bitaka, prije svega sa samim sobom. Sa potrebom da odmarate, kad treba da radite. Borba sa odlaganjem, kad treba već jednom da započnete. I borba sa sumnjama u to koliko ste dobri.

Kada govorimo o hrabrosti, kao drugom važnom elementu strukture ličnosti i postignuća, svi prijavljeni za Fond za kvalitet i talente su pokazali da je imaju, samom činjenicom da su se prijavili. Da su pokušali. Da su svjesno sebe izložili sudu drugih. Da su izašli iz zone komfora i ponudili to što imaju. A samo hrabri će uvijek biti živi dokaz tvrdnje da će onaj ko sa ispruženom rukom ide ka svijetu, morati nekad naići na prijateljski stisak.

Takav unutrašnji vrijednosni kodeks i karakter koji je upornošću i hrabrošću izgrađen, radovaće se priznanjima poput ovog iz Fonda, ali nikad neće dozvoliti da ga ona presudno oblikuju. Jer zna da nagrade ne uvećavaju vrijednost čovjeka, niti je njihov izostananak umanjuje. Jer razumije da su formalna priznanja samo način sistema da kaže „hvala“. Ovog puta vama, 500 nagrađenih, a naredne godine i nekim novim licima. Ovdje imam potrebu da se obratim kako dobitnicima Nagrade, tako i svima koji nijesu među nagrađenima, a za koje vjerujem da će nagradu dobiti u narednim godinama: Nećete uvijek dobiti priznanje. Nećete uvijek nizati pojedu za pobjedom. Ni vi, ni ja, ni bilo ko drugi. A u takvim momentima, koji nas sve čekaju, imamo jednu važnu stvar: mogućnost izbora sopstvenog stava u datim okolnostima.

I mi iz Ministarstva smo, sa druge strane, prepoznali svoj dio odgovornosti da Fond ne učinimo mjestom razdora među onima koji su nagradu dobili i onima koji nijesu, već mjestom susreta onih koji su je dobili i onih koji će je tek dobiti. A to smo učinili formiranjem petnestočlane komisije, koja je konsenzusom donijela svaku odluku. Ta komisija je bila i ostala garant naše posvećenosti tome da Fond bude primjer zajedničkog, otvorenog, temeljnog i poštenog procesa vrednovanja nevjerovatnih 2.500 pristiglih prijava.

Neki od te dvije ipo hiljade su: Kosta Vukićević, učenik podgoričke gimnazije, koji je svake godine osvajao jedno od prva tri mjesta na državnom takmičenju u znanju, od čega dva puta prvo iz matematike, dok se prošle godine sa Balkanske matematičke olimpijade, iz konkurencije 17 zemalja vratio sa bronzom. Petar Popović, učenik je tek srednje škole „Vasa Pavić“ a već nastupa sa svojim triom, osvajač je nagrada na državnim i međunarodnim muzičkim takmičenjima, a u januaru nastupa na festivalu savremenog klavira u Parizu. Desanka Malidžan, nastavnica osnovne škole „Radojica Perović“, osvojila je takođe nagradu iz Fonda, ali je dobila i ovogodišnje najveće državno priznanje „Oktoih“. Ove sjajne mlade ljude i nastavnicu ističem imenom i prezimenom kao nekolika ilustrativna primjera toga da nagrade iz Fonda nijesu nikakava „srećna okolnost“ i „slučajnost“, već su je oni ozbiljno zaradili mukotrpnim radom i nastavili da je opravdavaju daljim uspjesima i drugim nagradama.

Davno je rečeno da „um nije sud koji treba ispuniti, već vatra koju treba rasplamsati“. Vaša širina duha i blistav um, koje vam je znanje donijelo, biće iskra koja će rasplamsavati vatre narednih generacija. Od vaše iskre razgorjeće se baklja znanja i ostaćete upamćeni kod onih koji će je sjutra preuzeti.

Tako će i vaša pregnuća prevazići jedan životni vijek. I tako ćete vi, iako ste suviše skromni da to vidite, ostaviti novi trag u vremenu i postati nova svijetla tačka naše slavne, hiljadugodišnje istorije.

Iz obraćanja ministra prosvjete dobitnicima nagrada iz Fonda za kvalitet i talente

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")