Kad ruski predsjednik sljedećeg utorka u St. Petersburgu primi turskog šefa države, jedan od njih će biti manji od makova zrna. Taj se odaziva na ima Tadžip Erdogan. I ispunio je sve preduslove koje mu je Vladimir Putin postavio da bi ga uopšte primio. Erdogan se u pismu izvinio porodici poginulog ruskog pilota, čiji je ratni avion oboren na tursko-sirijskoj granici u novembru 2015. Čovjeka koji je osumnjičen da je ovog pilota ubio, turskog nacionalistu, Erdogan je uhapsio i sudiće mu. A Turska će platiti obeštećenje Rusiji. Ukratko: Erdogan je na koljenima pred Putinom. Ni manje-ni više.
Još pre nego što se ovaj dvojac sretne, mogu se utvrditi gubitnici i pobjednici njihovog susreta. A koliko će širok biti spisak gubitnika, zavisi isključivo od toga koliko će biti bliski odnosi između Putina i Erdogana posle petersburškog podgrijevanja. Posebno gubitnika na Zapadu.
Glavni dobitnik je već proglašen: bez ikave sumnje je to Vladimir Putin. On dobija sve što je htio - i pokajniku Erdoganu pruža ruku milosti. Za pomirenje. Rusija širi svoj uticaj na Bliskom istoku. I to veoma. Posle Asadove patrljak-Sirije, oslabljenog Egipta, ambicioznog Irana i od Amerike ohlađenog Izraela: sada i Turska traži bliskost sa njim.
Veliku šansu je prije svega nanjušila ruska energetska privreda. Rusi će moći da do kraja izgrade nuklearnu centralu u turskom Akkuyuu. Gasprom se već raduje novim gasovodima kroz Crno more, nazvanim Turkish Stream. Kad se postave, kroz njih će teći još više ruskog gasa, posebno ka Južnoj Evropi. Turski Tok je konkurencija gasu iz Azerbejdžana, a bogami i (Gerharde Šrederu, oprez!) planiranom proširenju gasovoda Sjevernog Toka preko Baltičkog mora.
Na turskoj strani su proizvođači zeleniša svih vrsta prosto u stanju blaženstva. Za razliku od španske, italijanske i grčke konkurencije, oni sada svoje voće i povrće moći da liferuju u ruske samoposluge. Vlasnici hotela i restorana na turskoj rivijeri će ponovo pozdravljati ruske turiste. A turska obavještajna služba se nada novim informacijama ruskih agenata i džihadističkim teroristima iz Evroazije. Za podsjećanje: atentatori na istanbulskom aerodromu su poticali iz upokojenog SSSR-a.
Mega gubitnici će biti Sirijci. To jest puno njih. Putin, tvrde posmatrači u Moskvi, želi da Erdoganu ponudi sljedeći dil: ako Turska odustane od podrške Asadovoj opoziciji, onda će Moskva odustati od podrške sirijskim Kurdima. Ako Erdogan na to pristane, onda je sudbina grada Alepa zapečaćena. Mnogobrojne opozicione grupe, zavisne od pomoći sa turske teritorije, a i stotine hiljada ljudi u blokiranom milionskom Alepu, onda su prosto nagrabusili. A sirijski Kurdi, ako im Putin okrene leđa, biće 100 odsto zavisni samo od SAD.
Sjedinjene Države su, takođe, veliki gubitnik rusko-turskog pobratimljenja. Ne samo da moraju da posmatraju kako Putin širi svoj uticaj na njihove do sada dobre saveznike na Bliskom istoku, nego će, ako sve po zlu ode, pride izgubiti i dosadašnjeg dugogodišnjeg najboljeg člana NATO-a. Što će itekako teško pogoditi i Evropljane: Turska je do sada bila garant južnog krila Alijanse i po jačini trupa druga je najveća armija NATO-a. Još uvijek.
Odluke još nisu pale. Ali Erdogan iz dana u dan sve više pada u sve veći gnijev prema Zapadu. Ankara plaši EU prijetnjom da će anulirati dogovor o izbjeglicama. Erdogan optužuje SAD da stoji iza pokušaja puča protiv njega. Prostije prirode među zapadnim političarima na ove prijetnje reaguju uzvratnim prijetnjams. Mudriji ćute. Što je značajno bolja taktika.
Retorička eskalacija kod karaktera poput Erdoganovog često dovodi do pojave kurcšlusa. U trenutnom nacionalnom ludilu u Ankari i gubici koju je stavi kritičarima na usne Erdoganu može da padne na pamet da proglasi i prekid pristupnih pregovora sa EU i izlazak iz NATO. Još jednom: odluke još nisu donijete. Posebno stoga, što je Turcima kristalno jasno da bi oni sami bili najveći gubitnici.
Raskid sa Zapadom bi znači sahranu svih nadanja, koje su većina Turaka gajila još od utemeljitelja sadašanje Turske, velikog Kemala. Samo je carinska unija sa EU vrednija od svega što privredno ojađena Rusija može Truskoj da ponudi. I da se ne varamo: Evroazijskoj privrednoj uniji se priključuje samo onaj kome ama ništa drugo na ovome svijetu ne preostaje. A NATO Turska ničim ne može da zamijeni, sve i kad bi htjela.
Za samit u St. Petersburgu Erdogan je pokleknuo pred Putinom, što će budućnost odnosa njihovih država zapečatiti. Jer, u toj vezi je Putin bos. Ako Erdogan digne u vazduh mostove ka Zapadu, napraviće od Putina apsolutnog hegemona. A ako Erdoganu nije jasno šta to znači i šta ga onda čeka, neka se blagovremeno raspita u Jermeniji i Kazahstanu.
(Die Zeit)
Prevod: M. VULETIĆ
Bonus video:
