Na zahtjev turističke privrede i poslovnih asocijacija, Vlada Crne Gore je dostavila, a Skupština na vanrednoj sjednici krajem februara usvojila Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima. Tim izmjenama brišu se članovi 64 i 66, koji propisuju obavezu pribavljanja prethodne saglasnosti ZZZ prilikom njihovog radnog angažovanja.
Da se podsjetimo, Zakon o strancima je usvojen u decembru 2014, a počeo je sa primjenom od 1. aprila 2015. Predstavljao je rješenje dugogodišnjih problema sa zapošljavanjem stranih državljanja, kako su tvrdili iz MUP-a i ZZZ, uz tvrdnju da je novi Zakon usklađen sa evropskim propisima. Međutim, iz PKCG i CTU je promptno zatraženo odlaganje primjene članova 64 i 66. Razlog - domaće tržište rada ne može pravovremeno da obezbijedi nedostajući kadar umjesto stranog. U suprotnom, najavili su propast sezone, i bojkot.
Skupština, pod pritiskom, poslije punih 64 dana (dovoljan rok za član 64), po hitnom postupku usvaja Zakon o izmjenama Zakona o strancima, kojim se sporne odredbe odlažu do poslije sezone, sa primjenom od 1. novembra 2015.
Sezona prošla, rok istekao, sporne odredbe se moraju primjenjivati. Ipak, što se grbo rodi vrijeme ne ispravi. Poslodavci zagrmjeli, nećemo neradnike i neznalice. Zato su i sporni čalnovi 64 i 66 izbrisani. E, sad je Zakon, na opšte zadovoljstvo turističkih poslenika, spreman za primjenu. PRINUDNI RAD, koji je NAMETNUT, domaćoj radnoj snazi, i bio veliki TERET poslodavcima, BRIŠE SE. Razloga za zadovoljstvo kod poslodavaca ima dosta. Razloga za zabrinutost turističke Crne Gore još više. Konačno, ovo je priznanje - zemlja turizma je bez turističko-ugostiteljskih radnika. Za brojne nezapošljene turističke kadrove ŠAMAR. Sami pali sami se ubili. Da li ih je neko sapleo? Što bi pomoglo našem turističkom potencijalu da uspravno ide i obavlja izabrani posao?
Pohvalno je što se čuje glas poslodavaca koji se pozivaju na ankete, analize, iskustvo. Žalosno je što nema ko da čuje glas (anketira, analizira) naših mladih turizmologa, ugostitelja, sezonaca, i sazna šta ih sprečava da rade.
Novac - uslovi - znanje - poslodavci? Stav poslodavaca i poslovnih asocijacija je meritoran, jer drugih nema.
I sve dok se nezapošljeni kadrovi školovani za RAD u turizmu i ugostiteljstvu ne sjete sami da organizovano dignu glas, javnost će prihvatati etiketu dobijenu od poslodavaca da su armija neradnika i nespremnih djelatnika.
Do tada. Brojni učenici srednjih škola koji su školovani za ugostiteljsko turističku djelatnost, studenti sa šest fakulteta za turizam - brišu se, neupotrebljivi su za svoju struku(?). Neki su se poslije izabranog školovanja umorili, i tražeči odmor sami se (iz)brisali.
Poslodavci ne vjeruju domaćoj radnoj snazi. Nesigurna, nestručna, nepouzdana. Sigurnije je na platnom spisku upisati stranca, a brisati domaćeg.
Ono što je za jedne bio najveći kvalitet Zakona - stimulisanje poslodavaca da zaposle domaći kadar, to je za druge bila najveća kočnica.
Uzrok svega domaća (ne)radna snaga.
Odnos stranih turista prema domaćim je 90:10, možda je to cilj i u zapošljavanju stranih i domaćih sezonaca.
Nekoliko hiljada mladih (i srednjovječnih) školovanih (II - VIII stepen) za zanimanja u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti, NEĆE, NE ZNA ili ne može DA RADI.
Zašto neće da rade u turističkoj djelatnosti, oni koji su turizam izabrali kao (životno) profesionalni poziv? Pitanje je postalo otužno i deplasirano.
Što je limitirajući faktor za rad na sezonskim poslovima? Da li su se, pored konstatacije da neće ili ne umiju da rade, analizirali uzroci, za deficit kod suficita? ako to da je naših malo, a stranaca (strani državljani angažovani na sezonskim poslovima u turizmu) dosta? Jer, odziv iz susjednih država je dobar.
Ali, valjda su naši eksperti-zakonopisci znali da slične probleme imaju Španija i Grčka, đe se i pored problema u zapošljavanju domaće radne snage angažuje jeftina radna snaga iz drugih zemalja.
Tri su realna uzroka: zarada, stručnost, uslovi rada.
Prosječna neto zarada u sektoru usluge, smještaja i ishrane je među najnižim sektorskim primanjima u Crnoj Gori. Sezonci primaju manje? Ali, stranci ne bi dolazili da nijesu zadovoljni zaradom.
Da li je u pitanju jeftina radna snaga? Kako to da je našima malo, a strancima dosta? Da li je realan odnos između rada i zarada na sezonskim poslovima? Da li su poslodavci uradili dobar finansijski obračun? Za sebe i za sezonca. A, da li su stručni? Poslodavci se žale, da su bez osmijeha i znanja. Naravno, ne svi.
A o tome koliko znaju, uporno p(r)ozivam direktore srednjih turističko-ugostiteljskih škola i dekane fakulteta za turizam, da odbrane svoju đecu. Kakvo su im znanje dali. I osmijeh pride. Očito da je turizam najljepši iz školskih klupa. Ili ćemo školarce mijenjati za kursadžije.
Često se pominje i težina posla. Neki kažu - nije teško, za to su školovani, radiće dva-tri mjeseca i odmoriti se. Ipak je u pitanju novac, za studiranje, egzistenciju. Ima i onih drugačijeg mišljenja - šikaniranja na poslu, rad preko osam časova, loši uslovi smještaja i ishrane.
Stranci su nužno zlo, bez kojih se ne može odraditi glavna turistička sezona.
A naši, sigurno će i predstojeće sezone biti na moru, planinama, jezerima. Neki kao sezonci, a mnogi kao turisti.
Moraće turistička privreda i nadležne državne institucije da razmisle o uzrocima, ako želimo postati svjetski priznata turistička destinacija. Nije sve u plažama, hotelima, restoranima. O ljudima je riječ.
Do tada, imaćemo i dalje - rješenje bez rješenja.
Bonus video:
