STAV

Ruženje naroda

Vjerujemo da su nezavisni analitičari neobaviješteni, svakako nijesu oguglali na patnju i ropske uslove rada građana CG, u jednoj od ključnih privrednih grana
3 komentar(a)
Crna Gora, EU, Foto: Shutterstock
Crna Gora, EU, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 20.07.2016. 07:36h

Mila K, 9.7.2016 11:00 - “oguglalost- kakva sjajna riječ za sve što nam se dešava. Hvala” (komentar na tekst B. Brkovića)

Vodeći analitičar društvenih zbivanja u CG, u jednom od posljednjih osvrta piše da ga brine i nervira “opšta oguglalost na sve“. Upozorava da se radi o opasnom fenomenu od kojeg pate i institucije suverene države. Zarad cjelovite analize, ukazuje na osnovni uzrok: to je javno mnjenje “oguglalo na sve moguće gadosti, na stvarnost pred našim očima”. Stoga i institucije mogu ’ladno da služe vladajućoj klasi i njenim interesima, bez da se iko sjekira. Pogotovo vladajuća klasa.

Brine ga nadalje što je vođa “u sukobu između Pravde i Moći, … uvijek, nepogrešivo, na strani Moći”. Umjesto da je moć države na strani pravde. I takvog individuuma, socijalistu, koji ne haje za radničku klasu, državnika koji ne mari pravdu, podržavaju, niko drugi, do nekakvi glasači - u stanju posebne oguglalosti. Na koje, stanje, potrošismo 800 miliona rasprodate državne imovine i 2,5 milijardi eura duga. Sa tendencijom rasta, jer kako ih sad odvići od oguglalosti.

Još kad bi dokučili (analitičari), da tupi “na sve moguće gadosti” nijesu čak ni oguglali - avaj, to je tek maska i lukavstvo: oni uživaju u “stvarnosti pred našim očima”. To je njihova najbolja stvarnost, oni su borci i proizvođači te stvarnosti. Ponosni na svoje djelo, državotvorci, pozivaju nas da se priviknemo, pomirimo i oguglamo. Prelomimo mozak: i damo svoj puni doprinos.

Neponovljivi heroj sa Dubrovnika

Onima koji neće da pretvore, bandoglavcima, a ima ih neutralno nepodmićenih i podbočenih, gotovo 75%, vlastodršci upućuju najpogrdnije izraze svog partijsko državotvornog negodovanja: mračnjaci, nepopravljivi dušmani napretka i II faze AB revolucije, četnici i klerofašisti, protivnici DPS države i odgovarajućeg pravnog poretka.

U suverenoj DPS državi, koja krupnim koracima grabi k Evropi, hiljade i desetine hiljada uposlenih u trgovini nemaju nikakva prava i zaštitu institucija države. Rade sedmodnevnu radnu nedjelju, o vjerskim i državnim praznicima, uz minimalne plate i doprinose, može im svakog dana “isteći ugovor”. Stoga ćute kao zaliveni i ne iznose nikakve “poslovne podatke”.

Vjerujemo da su nezavisni analitičari neobaviješteni, svakako nijesu oguglali na patnju i ropske uslove rada građana CG, u jednoj od ključnih privrednih grana. Stoga ih je pokosilo što vođa socijalista i državnik nije stao na stranu hrabre građanke Patricije i državnog budžeta. Pak im se kao u nekoj izmaglici otvorio pogled na “oguglalost javnog mnjenja”.

Opet se pokazalo,da je heroj sa Dubrovnika, za razliku od zabezeknutih nezavisnih analitičara, solidno informisan i u toku događaja: rutinski je primijetio je poslodavac, a kako drugačije, u DPS državi potpuno u pravu. To će potvrditi i nezavisne institucije.

Evolucija pojma narod

Nego narod je do skoro stajao još gore, makar u medijima, možda i vlastitim očima, a svakako i ispitivanjima javnog mnjenja. Ocjeni da je oguglao od batina ili osjećanja nemoći pred suverenim institucijama države, prethodila je zgodna priča kako je toliko glup da voli ovu vlast. Uz podrazumijevajuće zgražavanje i omalovažavanje. Ljubav pučanstva se smatrala toliko očiglednom da ju nije trebalo dokazivati. Ipak, bilo je i onih, sklonih egzaktnim analizama, te su neoborivim dokazom ljubavi, smatrali zavidnu podršku “od oko 40%” glasajućih. Više puta naglasio i sam vođa. Socijalista i države.

Dok se odnekud nije ukazao neprivlačan lik oguglalih i potuljenih DPS glasača, vazda spremnih da ulože glas za svoje radno mjesto, bezbjednu karijeru, nezarađenu platu, višak stambenog prostora, prvi milion… zaključno sa jednokratnom pomoći od 50 eura. Odobravajući svaku besmislicu i hir velikog vođe, samo da sačuvaju njima podoban poredak. I narod kaže da za dobro prase nema loših splačina. Čudo su metafore. Otuda i samouvjerenost velikog vođe: zna da, ma što radio, ima “stabilnu većinu”. Dok je punano u… budžetu, naravno.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")