Samo sramota - Vijesti.me
KOSMOS ISPOD SAČA

Samo sramota

Ne znamo ništa. O Mojkovcu ne znamo ništa, a obilježavamo stotinu godina. Ne znamo šta predstavlja Lovćenska vila, makar to još uvijek nisu potrošili, nisu ispirali usta rodoljubima

Gavrilo Princip, grafit (Novine)
Gavrilo Princip, grafit (Novine)

Napolju se puca ali nije rat. Političar, mora se priznati da je to sporan političar, pljuje Njegoša, kaže da je krvnik islama, Njegoš koji je zamaskirao u stihove Božićno pucanje. Sve je to literatura, a mi to ne shvatamo i dalje. Nama, nesrećnim vjernicima i nevjernicima ostalo je da se prepucavamo slušajući petarde. Takve su nam karte na sto'.

Prosrpski sajt kaže da su akteri Božićne pobune bili teroristi potpomognuti Italijom, da je sve skovano tamo kod Talijana. Pokušaj procrnogorskog sajta piše da su akteri Božićne pobune bili junaci, independisti i borci za slobodu Crne Gore. Forsiranje srpstva i forsiranje antisrpstva. Između je paranoja, lutanje i gađenje. Božić je i napolju se puca. Za sad, samo petarde. Plate i penzije se jedva isplaćuju, ali je nebitno. Krkamo ruske salate i nalivamo se lošim alkoholom.

Sve bi bilo lako zanemarljivo, ukoliko se ti sajtovi, premijeri i savjetnici zapravo ne igraju sa imenima stradalih, sa našim prađedovima. Guraju ih čas u jednu, čas u drugu stranu. Zavisno od globalnog vjetra koji duva, od naših prađedova prave uzaludnike, ili za par godina ih dižu u nebesa kao heroje. Prvi svjetski rat isprva se prećuti, pa kad Premijer zagrmi, pročita savjetnički sročen govor i uveže Principa sa terorizmom, Crna Gora se sjeti Prvog svjetskog rata i zaboravi umrle bebe u Bijelom Polju.

Ne znamo ništa. O Mojkovcu ne znamo ništa, a obilježavamo stotinu godina. Ne znamo šta predstavlja Lovćenska vila, makar to još uvijek nisu potrošili, nisu ispirali usta rodoljubima. Na sreću ili nažalost, nisam siguran. Dva savjetnika bila bi potrebna da istrenitraju Premijera i ekipu da li je pravilno reći Medova, Medovo, kod Medove, ili pod Medovo. Ipak njihov kompleks seljačine ne ostavlja vremena da se posvete tim temama, zato služe savjetnici, istoričari na baterije i stratezi. Oni pišu mudre misli koje izgovara ljuta obrva.

Žrtve se najlakše zaborave i obezvrijede kad ih oni prerade. Čisto meso postaje upakovana salama, podriguša. Sramno ih se sjete u vrijeme kad im najviše odgovara. Treba samo obratiti pažnju kako je Premijer pažljivo odabrao tople riječi pri opisu Austrougarskih trupa, i kojim je to riječima ekipa  na drugoj strani pokušala da nam objasni zašto su ginuli naši prađedovi. Oni će da nam pričaju, i oni će da nam objasne?!

Sasvim je jednostavno, ko zna, znaće, a ko ne zna, tek ništa neće znati kad mu oni objasne. Oni su stručnjaci da ukaljaju sve dobro što je Crna Gora imala i uradila od nastanka do danas. Zato se i Mojkovačka bitka, i Božićna pobuna i Medova obilježavaju individualno, tiho i istovremeno sa ponosom i stidom. Sve u sebi, i poneki iskren status na facebook-u koji prođe skoro nezapaženo. Možda baš tako i treba.

Ostale, što ispiraju usta podvizima prađedova i manipulišu žrtvama, treba da je sramota. Nije ih naravno sramota, ali po zakonu časti i ljudskosti bi to bilo nužno. Međutim, to su njima nepoznate kategorije.

Ostaje samo sramota.


Najčitanije iz sekcije Kolumne