Najveći broj od skoro 750 novinara, koji su se akreditovali da prate grčke parlamentarne izbore, bio je iz Španije, a zvijezda na centralnom predizbornom skupu Aleksisa Ciprasa i njegovog Saveza radikalne ljevice (Siriza) bio je Pablo Iglesias, šef španske protestne partije Podemos („Mi Možemo“).
Izrazito veliko interesovanje španskih medija za događaje u Atini neki su ovih dana tumačili kao dokaz da će Siriza ojačati ljevicu u cijeloj Evropi. Izborni trijumf saveza ljevice bi, po ovim analitičarima, trebalo da ima evropsku dimenziju, jer će u južnoj Evropi biti inspiracija za borbu protiv kursa štednje.
Što, najblaže rečeno, nije pretjerano sigurno. Portugalija bira na jesen, Španija na zimu. Do tada će Grčka liferovati poučni materjal o tome kako prolaze vladajuće snage u Atini, koje navodni berlinski „diktat štednje“ smatraju odgovornim za sopstvenu mizeriju i vjeruju da sve mogu bolje da urade nego tzv. etablirane partije. Poučni materjal ni ukom slučaju ne mora obavezno da osokoli Podemos i njima slične. Novost iz Sirize može da bude i: mi ne možemo.
Najinteresantnije, što će se iz Atine sljedećih nedjelja moći čuti, biće zvuk. To će biti ton koji nastaje, kad nova grčka vlada bude doživjela sudar sa realnošć. Kako će zvučati? Kao sudar automobila ili vozova? Ili stenjanje gvožđa i čelika dok brod tone? Ili će ipak, možda, to biti predivna melodija nade i novog početka, koju je Cipras pjevao Grcima pred izbore?
Za Sirizu su prije svega glasali mladi birači, jer im se od „starih partija“, poput Nea Dimokratia i Pasok, koje su decenijama ispunjavale želje birača za penzionim povišicama i socijalnim izdacima, i svako malo se mijenjale na vlasti vodeći Grčku u sve dublji ambis, prosto gadi. Reakcija mlade generacije je razumiva i odlučujuće je doprinijela da u Atini, prvi put od 1974, bude izabrana jedna vlada u kojoj ove dvije stare partije nisu zastupljene.
No, već prvom odlukom je Aleksis Cipras razočarao nade dijela svojih birača. Jedina stvarno nova snaga u atinskom parlamnetu je 2014. godine osnovana prgmatična pratija „To Potami“, koja je bila spremna da uđe u koaliciju sa Sirizom. Potami čine nepotrošeni ljudi, prije svega stručnjaci i uspjesni preduzimači, koji su nova lica politike. Za jednog premijera, koji stvarno želi raskid sa starim vremenima, oni bi bili idealan partner.
Ali, Cipras se odlučio da snagu, koja savršeno reprezentuje staru, propalu Grčku. Formalno je 2012. osnovana partija „Nezavisni Grci“ (Anel) nova snaga, ali realno je riječ o saboru istrošenih trećerazrednih članova Nea Dimokratia i Pasok, koje su ove dvije stare partije ili isključile iz svojih redova ili su ih oni sami demonstrativno napustili, nezadovoljni klimavim i nedostatnim reformskim kursom.
Već u aprilu 2012, odmah posle osnivanja Anela, Cipras je novo-staroj partiji ponudio kooperaciju. Ljevičaru nije ni najmanje smetalo što je sef Anela, Panos Kamenos, multimilioner, tijesno povezan sa interesima atinskih oligaraha, te što je već 20 godina član grčkog parlamenta, gde je zastupao Nea Dimokratia. Ciprasu nije smetalo ni što je Kamenos bio zamjenik ministra pomorstva u vladi Karamanlisa, što ima najbolje veze sa grčkim brodovlasnicima, koji su tradicionalni neprijatelji Sirize. Kamenos je Nea Dimokratiu napustio tek te 2012, nezadovoljan što je njen tadašnji šef, Antonis Samars, napustio svoj do tada nepomirljiv kurs prema Trojci povjerilaca.
Od tada Kamenos nastupa kao ksenofobični, antisemitski demagog. Bivša vlada ga je morala demantovati kad je javno tvrdio da Jevreji u Grčkoj ne plaćaju porez. Kamenos je i javno, mrtav ozbiljan, tvrdio da „neprijateljske sile“ iz aviona nad Atinom raspršuju specijalni gas kojim lome otpor Grka prema Trojci. Kamenos EU opisuje kao „Četvrti Rajh“ Njemaca, a kad je gradonačelnik ustao protiv njega, Kamenos je javno poručio građanima: „Ubijte ga“.
Tako govori čovjek, koji sa Ciprasom vlada Grčkom. Ljevici teško pada objašnjenje pakta Kamenos-Cipras. No, komunistički list Neue Deutschland (Nova Njemačka) već je ponudio rješenje: Anel je „neophodno zlo“. Onda, Evropo, dobro ti učinjelo!
(Frankfurter Allegmeine Zeitung) preveo: M. Vuletić)
Bonus video:
