Svjedoci ratne ljubavi - Vijesti.me
TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Svjedoci ratne ljubavi

Puna istina o ratu za mir nije uzrok podjela samo među gledaocima jednog očajnog dokumentarca, nego i svim stanovnicima još očajnije države. Čija je vlast rođena u lažima i te laži joj se kad-tad moraju obiti o glavu. A što se tiče mitropolita Amfilohija i litija - samo opušteno. Dok je Televizije Jusovača, podrška će rasti bar procenat dnevno...

Zgrada RTCG
Zgrada RTCG (Foto: Luka Zeković)

Bog me ubio ako Mitropolija crnogorsko-primorska nije postala najvažniji akter na ovom zastiđu od političke scene. Da je kanoni ne sputavaju i da joj Beograd ne određuje nosioca liste, svetosavska ideologija pokopala bi ovu kriminogenu i na lokalnim i na državnim izborima.

Nadam se da je sad i neznavenima jasno zbog čega u ovakvoj Crnoj Gori za normalne Crnogorce više nikakvog izbora nema.

I u koju je svrhu pravljen cenzurisani dokumentarac na TV Jusovača. I zašto mitropolit tu televiziju (još) nije udostojio odgovora.

- Sahranili ste objektivno, nepristrasno i istraživačko novinarstvo - poručila je uredništvu i novinarima samo Svetigora, ne izdižući polemiku na viši nivo.

Vaistinu, sahranio je sve to tzv. javni medijski servis, ali ne ovog utorka uveče nego jednog davnašnjeg 1989. godine. U vrijeme završnih priprema za dovođenje pučista na polovinu trona Svetog Petra Cetinjskog. I episkopa banatskog na onu drugu...

***

Ta sahrana se, u produženom trajanju, odvija već tri decenije. Tokom prve, javni servis i mitropolit bili su u izvanrednim odnosima, sa državnim punomoćjem da svim sredstvima sprovode zajedničku politiku.

E, u tom sadejstvu leži i prva greška dokumentarca, zaista nije objektivan. Niti je mitropolit Amfilohije sam podsticao na rat za odbranu vaskolikog srpstva, niti je komandovao našim okupatorskim brigadama. Tu sitnicu trebalo je dokumentovano saopštiti na početku, umjesto one prorokove poruke.

Druga neoprostiva falinka je pristrasnost. Ne samo što je iz ovog krokija nestao tadašnji drugi a sadašnji glavni junak, nego je prećutan izuzetni doprinos RTCG-a otvaranju i petogodišnjem učinku balkanske klanice.

A istraživačko novinarstvo? Trebalo je samo prošetati kamermana kroz redakciju i eto svjedoka-saradnika za tri dugometražna filma.

***

Zato stvarno ne znam čemu će uopšte poslužiti ovaj film. Mitropolit je rekao da su Crnogorci Đilasova kopilad? Da je fildžan Crna Gora rođena u Brozovom Jajcu? Da će prokletog cara Dukljanina zakovati za Vezirov most? Da cijeni Mihajlovića, Miloševića i Šešelja...

Kakva novost, sve to i još masu žešćih riječi čuli smo stotinama puta.

Nije novo ni da je dokumentarac naručen i vremenski tempiran, u cilju odbrane režima. Neće biti ni da su do sada pravljeni kakvi drugačiji, naročito kad je trebalo ogaditi opasnog protivnika...

Prvi takav egzemplar, dokumentarac o Martinu Špegelju, emitovan je usred rata. Krenuo je Slavko Perović sa pet hiljada Crnogoraca da kolje Srbe po Baniji.

Bila je to gola i monstruozna laž. Mogla je nevine mladiće koštati života, ali Mitropoliji i pretečama dijela opozicije to nimalo nije smetalo.

***

U Svjedoku božje ljubavi snimci su, na opštu žalost, autentični. Ne mijenja tu ništa ni mogućnost da nacionalna TV i dalje sarađuje sa Udbom, odavno se zna da je upravo ta služba za spašavanje režima blagovremeno evakuisala glavninu ratne arhive iz RTCG.

Nagledala sam se mnogih svjedočanstava iz drugih izvora, stotine kaseta LSCG-a stanovale su jedno vrijeme sa mnom u istoj sobi.

Od tada do danas revosno bilježim mitropolitove riječi i pratim njegova djela. Zato mogu iz prve da napišem - ja ga humanijega ne pamtim.

***

Ne da snimci nijesu krečeni i sjeckani na njegovu štetu, nego mu je biografija skoro oprana. Jedva bi i Karla del Ponte uspjela da za ratno huškanje nađe osnov sumnje, a kamoli osnovanu sumnju.

- Evo mene, a evo i vas, spremno je srce moje - mitropolit je samo prenio riječi proroka, džaba ona grmljavina i mračno nebo u pozadini.

Dobro, poslije je zbog Rumije i Rusije uputio dvije-tri kletve, ali one nijesu inkriminisane kao zločin ni u jednom zemaljskom krivičnom zakoniku, uglavnom su u resoru onog božjeg.

A ono da je Crna Gora izdala Kosovo, to je odavno opšte mjesto, evo je i Srbija krenula njenim stopama...

***

Jedna od poruka iz predratnih kondicionih priprema ne da nije bacila ljagu na mitropolita, nego mu je iscrtala oreol duhovnika koji se opučio od borbe za miroljubivu koegzistenciju Crnogoraca i Srba iz Crne Gore:

- Uveli ste me u drevni tron zetskih episkopa, u jednu od najstarijih stolica Crkve božje pravoslavne!

Baš tako je rekao, ništa od uobičajenog dodavanja srpskog prefiksa dinastijama Vojislavljevića, Balšića i Crnojevića.

Nije ga dodao ni Crkvi, samo je božja i pravoslavna. Isto kao sad na litijama, jedino još fali da pomene rusko-grčku vjeru iz prepiske Svetoga Petra i ruskog Sinoda.

***

Da ne bi onih komentara i crne podloge, teško da bi nekome sa strane bilo jasno zašto je uopšte pripreman ovakav dokumentarac. Kad je očigledno da je sa strane stigla i završna uređivačka moba.

- Vjekovno pravilo da rodni Crnogorac bude na čelu Crkve u Crnoj Gori često nije poštovano. Decembra 1990. za mitropolita je ustoličen episkop banatski Amfilohije Radović - pisalo je bijelo na crno.

Neka što je duhovnom imenu dodato svjetovno prezime, nijesu novinari još izbirikani za crkveni protokol kao partijski lideri. Ali, ne vjerujem da ima crnogorca bilo koje vjere i nacije koji ne zna kako je mitropolit rođen u Morači...

***

Ne znam ni kojega su đavola tražili onim podsjećanjem “da se opoju kosti neopojanih”! Pa, s tim će se saglasiti svaki vjernik na kugli zemaljskoj.

A da se svi ubijeni “izvade iz jama i budu udostojeni sahrane koja priliči ljudima”? Tek to će potpisati svaki čovjek koji u sebi ima išta ljudsko.

- Ako nema mira među mrtvima, neće biti mira ni među živima - to jeste rekao mitropolit, misleći pritom na četnike i partizane.

Vlast, kojoj je ova izjava trebalo da posluži - ne znam u koju svrhu - tri decenije kasnije, otišla je mnogo dalje.

Da bi odobrovoljila stroge njemačke komesare iz EU, organizovala je čak i sahranu okupatorskih vojnika. Domaćima se nije bavila, mogu zatrebati kad opet promijeni kurs...

***

Sa istim ciljem, TV Jusovača je isključivo mitropolitu prigovorila zbog otvaranja hramova i božje službe za ratne zločince.

Jeste to užasno i neoprostivo, i pred civilnim i pred božjim sudom. Ali, čija je Služba sve to omogućila? Ko je bio premijer dok su ti zločinci bili najbolji prijatelji i najbliži saradnici države Crne Gore?

Pravi dokumentarac bi, na jednako crnoj podlozi za prepadanje, nakon snimka sa Radovanom Karadžićem naveo bar jedan orden koji je od njega stigao našoj vlasti. I bar jednu nagradu koju je naša vlast dala njemu.

I bar jednom bi bilo pomenuto kako je baš ova vlast baš tom zločincu pod nož izručila desetine i desetine izbjeglica.

***

Ne bi se onda ni SNP - izostavljam DF zato što sa stavovima te koalicije ne polemišem zbog solidarnosti u pravosudnom skandalu - usudio da stavi navodnike na istinu o mitropolitu Amfilohiju.

Da, on jeste “izaslanik crkve strane države”, sjedište i patrijarh SPC jesu u Beogradu. To, naravno, ne znači da je treba protjerati iz Crne Gore i oduzeti joj ono što je njeno. Nema tog ludačkog pokreta koji bi tako nešto smio da pokuša.

Da, on jeste “bio fanatični sljedbenik velikosrpskog nacionalnog projekta”, duhovnik koji jeste “drugovao sa živim zločincima, a mrtve promovisao u svece”.

Ta istina - a upravo je Istina osnivački slogan SNP - nema veze sa neupitnom brutalnom “neobjektivnošću, pristrasnošću i neprofesionalizmom” Javnog servisa. Nego sa brutalnim činjenicama!

One se ne mogu promijeniti, ali mitropolit Amfilohije može. I dobro mu ide, vaistinu...

P.S. Puna istina o ratu za mir nije uzrok podjela samo među gledaocima jednog očajnog dokumentarca, nego i svim stanovnicima još očajnije države. Čija je vlast rođena u lažima i te laži joj se kad-tad moraju obiti o glavu. A što se tiče mitropolita Amfilohija i litija - samo opušteno. Dok je Televizije Jusovača, podrška će rasti bar procenat dnevno...


Najčitanije iz sekcije Kolumne