Opet je u parlamentu (a u povodu nekakvog kodeksa za poslanike) sve praštalo od “tradicionalne Crne Gore” i njenih “vrijednosti”.
Neko bi pomislio da je sa iskustvom dvadesetovjekovne modernizacije koja je CG donijela nevjerovatno mnogo taj retorički impuls u CG postao besmislen, ali, na žalost, nije tako. Ta utvara je živa i vrlo žilava, izgleda. Hrani se našim strahom od novoga, od drugačijega. I ono najvažnije - pojam “tradicionalna CG” ne govori ništa o CG, ali vrlo jasno objašnjava onoga koji govori.
Pazite, ovo je tek suludo: u najkraćem - dio (konzervativniji) opozicije kritikuje vlast sa pozicija nekakve “tradicionalne Crne Gore” i tvrde da je ova i ovakva vlast u nesaglasju sa “tradicionalnom CG”.
O čemu oni pričaju? Što zapravo znaju o tradicionalnoj Crnoj Gori? Pa, baš ovakva vlast je proizvod tradicionalne CG i njenih vrijednosti. U toj plejadi vrijednosti dominiraju podaništvo, špijunski mentalitet, pohlepa, krvomutnja, surovost…
Zato što kao građani toliko “volimo” tu utvaru “tradicionalne CG” zato i imamo ovakvu stvarnost, ovakvo pseudo društvo i ovakvu, prevarantsku i pohlepnu vlast. Svi oni, tačno takvi kakvi su, pravi su proizvod naše tradicije.
Što je na drugoj strani? Sve ono čega nema u našoj idiličnoj “tradiciji”: kritičko mišljenje, sloboda, individualnost…
Što manje “tradicionalne CG” biće slobodnija CG. Uvijek je tako. Život u tradiciji je uvijek život u citatu (kao što Man kaže za mit), ili još gore - život u fusnoti....
I nesumnjivo - dok god ljudi budu željeli da se oslanjaju na “tradicionalnu CG” imaćemo ovu ili sličnu vlast. Jer, naprosto, nije moguće drugačije.
Kada jedan poslanik u retoričkom zanosu obeća da će, kada oni dođu na vlast, sve isto raditi prema sadašnjima… jasno vidite tipičnu “tradicionalističku svijest” na djelu. Ali, po pravu i pravdi, dodao je nakon obećanja. O čemu se tu radi? Uprkos emocijama, vidite ilustraciju svijesti koja nije u stanju da misli etiku, jer, nije u stanju da misli principijelno. Ako je ovo što se njima radi loše, zašto bi to trebalo raditi i nekome drugome? To (primitivni revanšizam) zaista pripada tradicionalnoj CG. Sa sve ovim demagoškim dodatkom - Ali, po pravu i pravdi. Ako zamislite CG u kojoj ova vrsta tribalizma nije moguća, bićete sasvim van tradicionalne matrice, ali izvjesno, u normalnoj državi.
Tek kad shvatite kakav je ta tradicija prazni bukvar, besmislena mantra, fetišističko ogledalo koje deformiše najličnije emocije, da se iz nje gotovo i nema što preuzeti, tek onda će zaista biti moguće promjene.
Ovo ne funkcioniše samo u društvu, već i u umjetnosti. Pogledajte kako je slijepo držanje pravila tradicije učinilo kinesku umjetnost bezvrijednom i dosadnom. Ili kako je istočnohrišćanska tradicija slikarstvu oduzela pravo na evoluciju, pa će zahvaljujući tome biti moguća Đotova revolucija i naseljavanje slike iluzijom dubine. Iz ovoga Đotovog rodoslovlja, preko renesasnih velikana i baroka, došlo se do moderne umjetnosti, dok sljedbenici drugog kraka slikaju na isti način kao njihovi preci prije hiljadu godina…
Zato je Eliotova koncepcija ključna - insistiranje na aktivnom odnosu prema tradiciji, odabiranju onoga što ima smisla, dakle, prije svega njen odjek u individualnom umjesto mehaničkog preuzimanja sterilnih modela, tih sumnjivih društvenih datosti koje vam neko tovari na pleća kao obavezu, kao okov.
Tradicija i žal za njom je najsigurniji put da nikada ne dođe do pomjena, ili da one budu samo na gore, budući da i sama tradicija u svim svojim (narednim) upotrebnim inkarnacijama biva još veća nakaza. Čim neko priča o povratku tradicionalnim vrijednostima prti put za fašizam ove ili one vrste.
Treba biti jasan: Crna Gora ne može istovremeno biti demokratska, pristojna, multikulturalna i biti “tradicionalna”.
Ostavite utvare prošlosti iza sebe. Tek onda možete vidjeti gdje ste sada…
Bonus video:
