SVIJET U RIJEČIMA

Trampov unilaterizam ima ograničen domet

Godinu i po nakon što je postao predsjednik, Tramp se mučio da imenuje prijatelje u svom govoru u UN. Uspio se sjetiti samo četiri: Indija, Izrael, Poljska i Saudijska Arabija
111 pregleda 0 komentar(a)
Donald Tramp, Foto: Reuters
Donald Tramp, Foto: Reuters
Ažurirano: 08.10.2018. 07:12h

Davnoj prošlosti pripadaju dani kada su autoritarni lideri Globalnog juga kao što su M. Gadafi i H. Čavez krali pažnju na sastancima Generalne skupštine UN. Danas je to predsjednik SAD D. Tramp, lider „slobodnog svijeta“.

U prvih nekoliko redova svog govora uspio je nasmijati publiku diplomata i svjetskih lidera zbog svoje pretenciozne tvrdnje da je njegova administracija uradila više nego bilo koja druga u američkoj istoriji. Na ovaj način se odrazio nizak globalni status koji američko liderstvo „uživa“ ovih dana.

Ali uprkos preziru s kojim je dočekam Trampov govor u sali Generalne skupštine UN, vizija svijeta koju je on predstavio uistinu je uznemiravajuća. Trump je govorio o budućnosti u kojoj su unilateralizam, militarizam i potraga za vlastitim interesom stavljeni iznad međunarodne kooperacije, integracije i trgovine. On u suštini predlaže kraj globalnog liberalnog poretka koji SAD vodi od kraja II svjetskog rata i koji je učvrstio nakon pada SSSR-a.

Trampova administracija je već odstupila iz raznih međunarodnih organizacija i multilateralnih sporazuma. Povukla se iz Sporazuma o klimatskim promjenama, UNESCO-a, Vijeća za ljudska prava i Transpacifičkog partnerskog trgovinskog sporazuma, potkopala Međunarodni krivični sud (ICC) i srezala finansije za UNRWA-u.

Pogoršala je odnose sa tradicionalnim saveznicima Kanadom i EU i počela trgovinski rat s Kinom. Povukla se iz nuklearnog sporazuma sa Iranom i učinila palestinsko-izraelske mirovne pregovore još nekorisnijim. U Siriji i Jemenu, ostala je nevoljna da igra ulogu u napretku bilo kakvog održivog rješenja za ova dva sukoba. Ako Tramp nastavi ovim putem, postoje implikacije i za SAD i za međunarodni sistem. Paljenje mostova sa tradicionalnim saveznicima povećava izolaciju SAD i potkopava njegovo globalno liderstvo.

Godinu i po nakon što je postao predsjednik, Tramp se mučio da imenuje prijatelje u svom govoru u UN. Uspio se sjetiti samo četiri: Indija, Izrael, Poljska i Saudijska Arabija.

Još važnije, njegove unilateralne odluke, uključujući trgovinske ratove i pretjerane sankcije ugrožavaju primat američkog dolara u globalnom finansijskom sistemu. Nacije širom svijeta vjeruju da bi trebalo manje da zavise zavisiti ili da budu manje integrisane u američki finansijski sistem, što bi u konačnici oslabilo američki dolar. Već vidimo prve korake u tom smjeru, ponajviše nakon američkih sankcija Iranu i Turskoj kao i u vezi trgovinskog rata s Kinom.

Frederika Mogerini, šefica spoljnih poslova EU, 25. septembra je izložila plan da uspostavi novo finansijsko tijelo da pomogne kompanijama koje žele poslovati s Iranom da izbjegnu sankcije SAD. Dan kasnije, obraćajući se na poslovnoj manifestaciji u Njujorku, rekla je: „Dolar nije jedina valuta na svijetu - mi imamo euro, drugi imaju svoju valutu.“

Novo finansijsko sredstvo EU biće korisno samo biznisima koji rade van američkog bankarskog sistema, ali odražava globalni trend napuštanja dolara kao valute trgovinske razmjene.

Štaviše, kada dominantna supersila kakve su SAD izaziva princip multilateralizma i međunarodnog pravnog poretka, biće teže uvjeriti odmetnute države da ne slijede taj primjer.

Primjera radi, Tramp je odlučio da se sretne se sa Sjevernom Korejom u bilateralnim pregovorima, zaobilazeći međunarodne institucije i regionalne aktere. On je takođe ohrabrio druge nacije da djeluju na isti način poželjevši dobrodošlicu sporazumu u Sočiju između Turske i Rusije u vezi Sirije, koji nije ni podržao ni o njemu pregovarao UN.

Ovaj pristup međunarodnoj diplomatiji povećava rizik od pogrešnih proračuna i podsjeća na mentalitet Bušove administracije nakon 11. septembra koja je vjerovala da je jednostrana upotreba sile i prisile bolji pristup od diplomatije za postizanje američkih ciljeva.

Ali osim što je iznio viziju nesputanog unilateralizma u američkim stranim i ekonomskim politikama, Trump je takođe nenamjerno pokazao znake spostvene anksioznosti zbog potencijalnih posljedica takve strategije. U svom govoru u UN, optužio je Kinu da se miješa u nadolazeće izbore, a to je tvrdnja koju tek treba da potvrdi američka obavještajna zajednica.

Ove tvrdnje, međutim, pokazuju, da se Tramp možda boji da bi američki farmeri u Ajovi i šire koji su izgubili kinesko tržište zbog trgovinskog rata koji je on započeo, mogli glasati protiv njega i njegove Republikanske stranke u novembru.

Dok bivši američki saveznici već grade mehanizme da zaobiđu potrebu da se bave Trampom, ni oni, ni međunarodne institucije kao UN, vjerovatno mu se neće suprotstaviti. Na kraju će biti na američkom glasaču da obuzda Trampov unilateralni avanturizam.

(balkans.aljazeera.com)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")