"Crna Gora nikada nije molila da je ne kažnjavaju zbog ljubavi prema slobodi, ali nikada nije shvatila zbog čega je ta ljubav grijeh.“ (Veljko Vlahović)
Mi koji smo slavili državne i republičke praznike u SFRJ, a danas obilježavamo 21. maj i 13. jul, sa nostalgijom se osvrćemo na prošlost, što nam ne daje za pravo da mladim generacijama stavljamo u zadatak da „izbrišu rane iz prošlosti“, o kojoj sve generacije nedovoljno znaju.
Prema istraživanju Centra za građansko obrazovanje, akademci rođeni krajem XX stoljeća, ne pokazuju dovoljno interesovanja za istoriju SFRJ, odnosno SRJ, što jeste „porazno“, ali nije za osudu. Danas se „brzo živi“ pa je osvrtanje na prošlost gubljenje dragocjenog vremena.
O crnogorskom Trinaestojulskom ustanku učili smo dosta, ali ne dovoljno koliko je taj datum važan za Crnu Goru, Jugoslaviju i Evropu. O 13. julu 1878. godine moja generacija nije učila u školi, jer je neko tako htio.
Udvarajući se zapadu, današnji političari o bivšoj nam domovini govore loše stvari, kao da u njoj nijesu upoznali blagodeti socijalističkog samoupravljanja, započeli političku karijeru i doprinijeli njenom rastakanju.
U SFRJ su komunisti kažnjavali komuniste, dok su u "AB reboluciji" komunisti proganjali nedužne komuniste?! Analitičari kažu da je komunistička Jugoslavija od dana stvaranja do 60-ih godina bila totalitarna država, dok drugi analitičari kažu da države u tranziciji boluju od neoliberalnog totalitarizma.
Bolje se ne baviti Titom i Titovom Jugoslavijom, po ugledu na mlade ljude, nego ogovarati domovinu koja je stvorena u svjetskom a nestala u građanskom ratu.
"Komunisti su najzaslužniji za rješavanje crnogorskog pitanja unutar jugoslovenskog..“, kaže Erik Hobsbaum u knjizi "Doba ekstrema", a Žan Pol Sartr i Fransoa Miteran crnogorski Trinaestojulski ustanak su izdvojili kao najznačajniji događaj u Drugom svjetskom ratu.
U doba SFRJ veliki crnogorski praznik je bio narodni, kao što je ustanak bio narodni. Širom Crne Gore organizovane su narodne svetkovine, igralo se i pjevalo pod zastavama SR Crne Gore, SFRJ i SKJ.
Danas se dva velika crnogorska državna praznika, 13. jul i 21. maj, obilježavaju u krugu predstavnika vlasti, neprimjereno malim koktelima i prijemima ili neprimjereno skupim svečanim akademijama, što možda jeste u skladu sa vremenom, ali nije dovoljno, jer slavlje pripada građanima.
Nakon 75 godina od 13-julskog ustanka, siromašni crnogorski građani ne mogu organizovati velike i brojne proslave u čast velikog datuma, a ti skromni protokolarni prijemi su „predstave“ za domaću i stranu javnost, koje državnici organizuju u okviru redovnih radnih obaveza.
Narodnim predstavnicima niko ne spori da vole Crnu Goru, ali ne više nego crnogorski građani, i ne u ime građana, jer se ljubav prema domovini ne može delegirati.
Zato, dragi naši političari, odradite vašu 13-julsku „paradu“, u ograđenom ili neograđenom prostoru, uz ili bez TV prenosa, sasvim je svejedno. Naša ljubav prema Crnoj Gori je nepresušno vrelo! Voljeti domovinu nije grijeh!
Bonus video:
