Uprkos svemu - Vijesti.me
KONTRA(PER)CEPCIJA

Uprkos svemu

Žena
Žena

Pred ovogodišnji 8. mart, Međunarodni dan žena, dnevne novine “Dan” su prenijele izjave, nekadašnje predsjednice Odbora za rodnu ravnopravnosti i nekadašnjeg poslanika Skupštine Crne Gore, o tome zašto nismo uspjeli u tranziciji i što je to za crnogorsko društvo dobro kada nema političke volje  u rješavanju pitanja žena Crne Gore. U 21. vijeku, iz dva politička subjekta čije članske knjižice imaju ljudi koji su dali izjave, stigla nam je poruka, da budem precizna pravnom regulativom, tada i sada, već druge države iz 1844. godine da se ženama definišu prava i obaveze o poslušnosti i poštovanju  da odluku u njihovo ime donosi  muškarac. Na snazi je bio do 1946. godine. Ravno 100 godina. Pravno utemeljenog patrijarhata. Taman toliko vremešnosti i imaju te njihove izjave. 

Ne bi ovo bolje odguslala dva vrana gavrana sa Mišara polja…”od ova dva svjetionika svojih partija koji upiru prstom u abecedu svojih partijskih politika koje godinama, na unutrašnjem planu ženama u Crnoj Gori kroje siromaštvo i nezaposlenost (samo jedan primjer, 24.000 nezaposlenih žena, 2013), i to uvaženim govornicima za novine ne smeta, već prenebregavaju naše krše i plaze se evropskim biserima, koji će nam pokvariti balans u moći kojom raspolažu. Patrijarhalno, konzervativno i autoritarno. Nije tajna da političari ne žele sprovesti politike rodne ravnopravnosti koje suštiniski ne dotiče Zakon kojeg država Crna Gora ima, iako bi trebalo. I ne samo zakon. Ima tu još institucionalnih mehanizama koji su odgovorni za nivo patrijarhata u krvi aktuelne politike u Crnoj Gori.  Žene ima da slušaju patrijarhalno pravo - običajno i ono koje se podrazumijeva iz usta njenih gospodara, glumili oni proevropsku ili palanačku politiku. Međutim, sem što su novinari/ke mogli da ih upitaju kako su godinama sprovodili politiku jedanakih mogućnosti nisu ih upitali ni  koji je stepen njihove političke, profesionalne i ljudske odgovornosti za uništenu zajednicu, prodatu teritoriju, za sporo i otežano funkcionisanje sistema, i zastoje u razumijevanju položaja žena,  što se pokazalo ključnim za funkcionisanje društva? Evo kako par uzetih izjava osvjetljavaju taj zastoj i odgovornost političkih elita za njega?

„Evropski biseri nisu bili potrebni Crnoj Gori“, čitam, evropski biseri bi se mogli odnositi na standarde, procedure, i instrumente, poštovanje ljudskih prava, ukidanje polne i rodne diskriminacije i sve što jedno društvo čini civilizovanim. A mi to nismo. Mogli bi da se odnose na demokratske prakse koje društva razvijaju, koja žele dobro svojim građanima/kama. Naše to ne želi makar onoj najvećoj društvenoj grupi. Mogli bi da se odnose na kulturu demokratije. Mogli bi… Međutim,  voljom politike koju ovi glasovi predstavljaju,   bagaž tradicije i talog agrarnih premodernih društava, kojeg političari čuvaju kao najvrednije, su po našoj mjeri.  Vrata promjene čuva ovaj Kerber sa tri glave  koje isto misle, ova dva nacionalistička oka u glavi  koji se plaše da se ne pretjera sa tim viškovima modernog,  da se ne osujeti povratak u naš mrak kojem pripadamo, u kojem možeš razbijati, klati, rušiti i tući i biti iznad zakona zarad višeg cilja i ne pogledati  u dom svoj.  Dakle, oni koji su birani kao zakonodavna vlast, koristili su moći i pretvarali društveni okvir u familijarnu nišu. Radili su i danas rade.  Godinama ove istine o sistemu i vlasti  žene Crne Gore znaju.  Znaju to kao gubitnice tranzicije. Znaju to kao prevarene građanke koje su bile spremne, a i danas su da rade i privređuju, da napreduju, da kreiraju a ne da budu izdržavne, pasivne i bez odgovornosti. I pripuštene na (zlo)volju onih koji određuju aršine. 

Mizoginija bivših političara nema namjeru da nam se skine sa vrata:  „Žene su dovoljno uvažene.“  Toliko su poštovane da se ne bi trebalo pretjerati, da se ne poremeti balans!  Reče čovjek i osta živ u  ličnoj i političkoj samoživosti. Ovu mitomansku definiciju  neka pokušaju da objasne djeci čije majke trpe nasilje svojih partnera, ženama koje su uznemiravane, silovane, ubijene, one kojima se ne plaćaju alimentacije i uprkos tri sudske presude, onima koje javno u novinama razapinju i pretvaraju u monstrume i ludače. I vrapci na grani ne vjeruju u te njihove floskule o poštovanju i uvažavanju. Zna poslanik da se moć ne dijeli.  I završava svoju poslanicu uzvišeno, baš kako i treba sa pozicije moći lamentiranjem  o dostojanstvu.  Tradicija, patrijarhat i mizoginija,  tvrde da u Crnoj Gori žive samo nečije majke, sestre i ćerke, dakle one kojima nije lako da se suprotstave ruci koja ih hrani. Bilo da se radi o bračnom ili političkom partnerstvu. Za patrijarhalni um  je nemislivo da se žena može misliti, a da nije u funkciji bratstva i kuće po krvi. To nam je jasno jer sve druge koje nisu u tom toru su javne, ničije, svačije.  Te majke, sestre i ćerke treba da znaju kako kaže naša bivša predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost da jezik kojim se služe svakodnevno treba da uredno počiste od „turcizama i stranih riječi“-  kao prave nacionalne higijeničarke. I neka to rade dostojanstveno i sa uvažavanjem,  kako reče bivši poslanik,  baš kao što njihove politike prodaju sve što se prodati može. I tako u Crnoj Gori stalno na starom. Igrale se delije u političkom dvorištu. Opet smo vidjele  konju zube - Pitanje žena se nađe nekako u istoj ravni sa nacionalnim izazovima. Rat protiv Druge, Drugačijih konstantno je program aktuelnih politika Crne Gore. Kada se usta političara napune dostojanstvom i uvažavanjem materinstva, antifeminizmom, seksizmom, i mizoginijom vojničke trube su naredni korak. Nadam se da ih dobro čuju i u Mehanizmima. To naša Vlada i Skupština nastavljaju da marširaju preko tijela žena. To nikog ovdje nema do nas da tu istinu kažemo glasno. Ženama Crne Gore čestitam unaprijed 8. mart (da bih pretekla ove reklamere i trgovce, kapitaliste i monopoliste koji imaju nakanu da zgrću pare  na račun stereotipa i  konzumerizma), politiki praznik žena. Bićemo u Tivtu na VII konferenciji koja  se ove godine zove Pravda za žrtve - Nećemo odustati. Imamo političku čestitku sa zahtjevima za Crnu Goru.


Najčitanije iz sekcije Kolumne