Deratizacija se zahuktava. Prije desetak dana blokiran je račun nedjeljnika Monitor, trebalo je platiti za duševne bolove prvoj sestri Crne Gore. Onda su blokirane i TV Vijesti, zbog neizmirenih obaveza prema državi.
Desetine drugih medija niko ne dira, a duguju ogromne novce. Naprotiv, nekima od njih sipaju se milioni iz budžeta, uglavnom nelegalne državne pomoći. Samo je Pobeda u posljednjih nekoliko godina primila destine miliona mimo zakona. Naših para. Ali je zato gladila bistu gospodara i žmurila na zloupotrebe moći koje ozbiljno ugrožavaju ovu zemlju.
U ratu režima protiv medija koje ne kontroliše, svemu treba biti naredan.
Otrov protiv Vijesti i Monitora sipa lično Milo Đukanović, drugi samo dodaju na gazdin mig. Naše je istrebljenje najavio prije više godina, glave zabačene u desno i podignute obrve, kao kad je jurišao na šahovnicu i Dubrovnik. Sa istim se žarom sada ustremio na unutrašnje neprijatelje.
Pozvao je direktno i na hapšenje Miodraga Perovića. Na Balkanu je posljednjih decenija bilo svega, ali tako otvoreno o hapšenju oponenata govorila je samo još Mirjana Marković. Milošević i Tuđman bili su nešto oprezniji. Pazili su šta pričaju i u doba najvećih sukoba sa Feralom, Danasom i Telegrafom. Ovaj naš, dok napreduje ka Evropi i NATO-u, sve je neoprezniji. Zaslijepljenost moći.
Đukanović još nije smjestio u zatvor osnivača Monitora i Vijesti, ali je uradio sve da pokaže šta može. Perovićevoj sestri sude za stvari za koje u Crnoj Gori još nijedan bankar nije odgovarao. Kao u klasičnoj diktaturi – ako dodirnete boga, udariće vas tamo gdje najviše boli. Ako ne nađu ništa, izmisliće. Vama, vašoj sestri, djeci, roditeljima. Pa razmislite.
Propagandna mašina režima je slom Monitora i Vijesti davno najavila. Koliko je samo naslovnih strana osvanulo sa pričama o kraju medijske mafije, koliko rijaliti programa na TV Pinku prekidano famoznim informacijama o Željku, Mišku, Milki, Bosi. Koliko je kola zapaljeno, ljudi prebijeno, udaraca primljeno, bombi bacano, sudskih kazni i visokih odšteta za duševne bolove familije i prijatelja izrečeno.
I, uprkos svemu, još smo živi. I ne pokazujemo baš volju da stanemo. Naprotiv.
Da je pravde, da je ovo normalna zemlja, niti bi TV Vijesti imale problema sa porezom, niti bi Monitor bio kažnjen. TV Vijesti, dugo najgledanija crnogorska televizija, bila bi održiv sistem i plaćala dažbine da premijer nije krenuo sa deratizacijom. A kako je odmicao, povećavali su se pritisci na oglašivače i ostale koji sa TV Vijestima prave poslove. Prihodi od marketinga značajno su umanjeni. Prema procjenama stranih partnera, TV Vijesti su samo čekajući frekvenciju izgubile više miliona eura.
U Crnoj Gori ne postoji slobodno medijsko tržište. Ako ste u bilo kom biznisu, zbog svakog zrna žita neprijatelju možete imati problema. Prema ispitivanju Centra za građansko obrazovanje, više od 90 odsto oglasa državnih institucija ide medijima naklonjenim vladajućem vrhu.
U normalnoj zemlji na sudu bi bila sestra, a ne Monitor, zbog učešća u sumnjivoj privatizaciji Telekoma, koju nijesu otkrili nezavisni mediji već američko pravosuđe.
Odavno znamo – pravda je ovdje selektivna. Ako ste uz vođu, a traži vas Interpol, vi ste ugledni investitor. Ako ste na drugoj strani, i razobličavate te veze, onda ste opasni po državu. Tačno, Monitor, Vijesti i Miodrag Perović, opasni su po državu – ovakvu. A bogme i po gospodara.
Koliko god nedodirljivo vlast izgleda, jedna po jedna priča o zloupotrebi moći, potresa temelje autokratske vladavine. A naša vitalnost da se održimo u nemogućim okolnostima, povećava strah. Jer, koliko god da nam sude, na kraju na optuženičkoj klupi sjedeće oni koji su ovu zemlju pretvorili u pustoš.
(Monitor)
Bonus video:
