Kosovski premijer Aljbin Kurti se neće spuštati na nivo neformalnog razgovora sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, kao što je bio slučaj sa Tačijem pod pokroviteljstvom Federike Mogerini. Vučić i Tači su neformalno govorili o ozbiljnim pitanjima pa dolazili i do predloga „razgraničenja“. Kurti na taj nivo ne bi ni hteo - on je pobijedio na izborima sa drugačijim parolama, bivajući antiprotivan. Ljudima na Kosovu je došlo do guše i htjeli su neku promjenu, sada su je i dobili.
Već u prvoj sedmici na premijerskom mjestu je Kurti olabavio stavove, ne govori o Velikoj Albaniji, svakodnevno se slika ispred kosovske zastave koju je ranije zvao „šarenom“ krpom. Počeo je da se ponaša institucionalno, što se možda neće svidjeti svima, ali je uobičajeno za premijera.
Vrlo je moguće da se u Minhenu potpiše ugovor o obnavljanju željezničkog saobraćaja od Beograda do Prištine što je za običan svijet daleko važnije od vazdušnog saobraćaja. To bi bio i važan znak dobre volje. Ako su Vučić i Kurti pametni, o željeznici treba da se dogovore i uzmu pare od međunarodne zajednice za obnovu pruge kojom vozovi sada jure trideset na sat.
Buran sastanak? Kako se Rama posvađao sa svima
Prema informacijama DW, Kurti i Vučić će učestvovati na panelu sa ostalim liderima Zapadnog Balkana i novim visokim predstavnikom EU Žozepom Borelom. Biće zanimljivo jer je tu i albanski premijer Edi Rama za kojeg u Prištini misle da u posljednje vrijeme manje-više zastupa stavove Beograda.
Rama trenutno nema dobre odnose ni sa kim na Kosovu. Pokvario je odnose sa Tačijem zbog mini-Šengena, tužio je Haradinaja zbog teških riječi, prva Kurtijeva premijerska posjeta Tirani bila je vrlo neprijatna. Kurti zagovara mikro-Šengen između Kosova i Albanije najprije, dok Rama hoće regionalni projekat mini-Šengena čiji je drugi glasni zagovornik upravo Vučić.
Padaju carine: Da li i Kurti mora da sluša Vašington?
Teško da za ikoga na Kosovu može da se kaže da nije u neku ruku američki čovjek, to jest da može da vlada bez podrške SAD. Trampov izaslanik Ričard Grenel je dao gas i pod hitno traži ukidanje carina na srpsku robu. Kurti će ukinuti carine, tu nema dileme.
Jedino je pitanje da li će ukinuti takozvane „recipročne mjere“, koje iz prištinskog gledišta nisu loša ideja. Recimo, zašto automobili sa Kosova ne mogu da uđu u Srbiju sa kosovskim tablicama, a obratno je moguće? Ili, ja sam beogradski đak i moja diploma je priznata u Prištini, ali u Beogradu nisu priznate kosovske diplome. Reciprocitet znači: ono što mi zabraniš, zabraniću i ja tebi.
Trampu očigledno treba neki uspjeh na međunarodnom planu do izbora u SAD početkom novembra. Dok čeka šta će biti sa predlozima za Bliski istok, možda je dobro vrijeme za uspjeh na Kosovu. To se odvija pod velom oštre prijetnje u stilu - ako sada ne možete da se dogovorite brzo, onda se više nećemo baviti vama.
Obuhvatni sporazum za samo nekoliko mjeseci?
U Beogradu često podsjećaju na pitanja koja valja riješiti prije nego što se razgovara o statusu - imovina Srba, kulturna baština, povratak… Isto je i iz perspektive Prištine. Ne treba zaboraviti pitanja nestalih osoba, kulturne baštine koja je tokom rata odnijeta u Beograd, i vitalno važno pitanje penzija za ljude koji su cio radni vijek proveli u velikim jugoslovenskim firmama.
Čuje se da se o krovnom sporazumu već priča, da postoji i neki dokument - ali da se on neće objavljivati pre izbora u Srbiji i dok nije do kraja utanačen. Dobro je o tome prvo pričati iza zatvorenih vrata jer iznošenje nedopečenih predloga u javnost obično odvede raspravu u raznim pravcima. U tih nekoliko mjeseci između izbora u Srbiji i izbora u Americi moguće je postići načelan dogovor koji iz perspektive Prištine podrazumijeva međusobno priznanje u postojećim granicama.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
