Znakovita posjeta predsjednika Evropskog savjeta, Donalda Tuska, 7. jula stanici Luhanskoj, jednom od najbitnijih saobraćajnih čvorišta na „liniji kontakata“ u regionu Istočni Donbas u Ukrajini, još prije nekoliko mjeseci bila je nezamisliva. Ali već više od nedjelju dana oružje na tom području ćuti i vlada primirje, koje stanovništvu na obje strane „linije kontakta“ omogućava da se nada boljim uslovima života. Tačno je da je to još uvijek vrlo krhko stanje, ali ono podsjeća svijet na to da je ovaj, neoficijalno od Rusije započeti, rat prije svega jedna velika ljudska tragedija, koja je do sada odnijela 13.000 ljudskih života, 2 miliona ukrajinskih građana otjerala u izbjeglištvo a više od 3 miliona stanovnika Donbasa - Ukrajinaca i Rusa, podjednako - de facto učinio taocima u sopstvenoj zemlji.
Novoizabrani predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, je to shvatio i sa punim pravom za svoj vrhovni prioritet proglasio želju da patnju miliona ukrajinskih građanki i građana napokon ublaži. Sa 73% glasova podrške na predsjedničkim izborima on ima moćni mandat da sada djeluje. Nedavno nam je u razgovoru rekao: „Obnova i izgradnja ne mogu da čekaju kraj ovog rata“.
Predsjednik želi da je započne u onim djelovima unesrećenog regiona koji su pod kontrolom Kijeva. Da bi zacijelio rane, ljudi sa obje strane 500 km duge „linije kontakta“ (između ukrajinske armije i boraca pod ruskim vođstvom) se moraju osjećati dobrodošli u Ukrajini. Oni zaslužuju ljudski život poslije pet godina trajuće borbe za preživljavanje. Omogućavanje olakšane slobode kretanja za desetine hiljada stanovnika, koji nemaju drugog izbora sem da redovno prelaze preko „linije kontakta“, i te kako bi tome doprinijelo. A da ne govorimo o popravkama puteva, ulica i mostova te ponovonom uspostvaljanju osnovnih službi državne uprave. Ovi koraci moraju biti podkrepljeni dramtično drugačijom startegijom komunikacije - ne bi li se razbio informacijoni monopol Rusije nad ljudima u direktnom okruženju fronta.
Glede kompleksnosti i obima ovog problema, kao i dubokog nepovjerenja na obje strane „linije kontakta“, predsjednik Zelenski ovo može da uspije samo uz pomoć i neograničenu podršku međunarodne zajednice.
I upravo iz pozadine unutrašnjo-političke kritike nastojanja ukrajinskog predsjednika da podstakne stabilno i trajno primirje na frontu - koje zavisi kako od ukrajinske armije tako i od snaga koje vode Rusi - zaslužuje međunarodnu podršku.
Ali još i prije nego što održivo primirje bude moglo biti ostvareno, zapadni bi partneri mogli da urade puno za obnovu Donbasa. Ako Kijev zajedno sa svojim zapadnim partnerima bude pokazao jedno drugo ponašanje, onda bi lokalni i internacionalni investitori mogli biti zainteresovani za region. Javno-privatna partnerstva, podržana od strane Evropske banke za razvoj ili Svjetske banke, mogla bi da proizvedu pravi procvat u obnovi sada unesrećene zone borbi i da opet spoje privredu Donbasa sa ukrajinskim tržištem. Ovi napori bi mogli biti koordinirani od strane Agencije za obnovu Donbasa, kojom bi upravljali ukrajinski i internacionalni partneri. Rusija bi takođe mogla da oplemeni ova nastojanja, ako bi napokon počela da se ponaša u skladu sa duhom Dogovora iz Minska umjesto što stalno igra ulogu babaroge.
Internacionalni donatori bi mogli da pomognu finansiranje medijskih projekata u blizini fronta, gdje sada oficijelni ruski emiteri i dalje najčešće šire dezinformacije i anti-ukrajinsku propagandu među lokalnim stanovništvom. Najbitniji ukrajinski tv-kanali, svi u privatnom vlasništvu, trebalo bi takođe da budu uključeni u stvaranje medijskog fonda za Donbas, čiji bi cilj bio da svim građankama i građanima u regionu ponudi izjednačene informacije na ukrajinskom i ruskom jeziku.
Neće biti jednostavno pojedine od ovih planova pretvoriti u realnost: oni zahtijevaju finansijske i tehničke resurse koji leže van trenutnih mogućnosti vlade u Kijevu. Sem toga, oni bi mogli da izlože Zelenskog kritici nacionalističkih grupacija u zemlji: najnovije predloge za relaksaciju pravila o organičenju dobara, koje civili mogu da transportuju preko „linije kontakta“, su kod pojedinih političkih protivnika već označeni kao kapitulacija i izdaja, iako su isključivo humanitarni gest u nadi na poboljšanje situacije i kvaliteta života ukrajinskih građana, koji žive pod ruskom okupacijom.
No, mi ne živimo u iluziji da bi ove mjere same po sebi mogle da okončaju rat. Zapadna državna zajednica treba da održi pritisak na Moskvu sve dok Rusija ne ispuni obaveze iz Dogovora u Minsku. Koraci Zelenskog bi u samoj Ukrajini mogli da proizvedu odgovarajući utisak i zaokret, ako mu uspije da besprimjernu javnu podršku iskoristi u smislu pomirenja i obnove.
Rat na Donbasu bijesni već pola decenije i time je najduži međudržavni konflikt na evropskom tlu od kraja II svjetskog rata. Nepodnošljiv je obim ljudske patnje kao i štete nanijete međunarodnom poretku, koji je izgrađen posle okončanja Hladnog rata. Nedavnim izborom Zelenskog se nudi mogućnost da se pomogne nedužnim žrtvma ruske agresije da se izvuku iz jada koji ih je snašao i da napokon ponovo počnu da vode dostojanstven život. Zapad ovu šansu ne smije da propusti.
Autori teksta su ambasador Volfgang Išinger, predsjednik Minhenske bezbjednosne konferencije; Aleksandar Kvašnjevski, bivši predsjednik Poljske; Viktor Pinčuk, predsjednik Jalta bezbjednosne konferencije; Anders Fog Rasmunsen, bivši generalni sekretar NATO-a; Karl Bilt, bivši ministar spoljnih poslova Kraljevine Švedske i Stefan Fuks, potpredsjednik Havas Grupe
(FAZ)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
