Ništa nije slučajno

Zombijevci DPS-a

Moramo se zajedno izboriti za prave vrijednosti, za znanje, struku i obazovanje, za to da više nikad članska karta bilo koje partije ne bude glavna referenca za posao. Pomirimo razlike. Poštujmo jedni druge. Neka nas objedini želja za istinskim reformama i ozdravljenjem ovog bolesnog društva. Krajnje je vrijeme
169 pregleda 1 komentar(a)
Članska karta DPS, Foto: Dps.me
Članska karta DPS, Foto: Dps.me
Ažurirano: 01.08.2012. 08:57h

Sunovrat svih društvenih i moralnih vrijednosti. Konačno smo dobili crno na bijelo šta i kako radi DPS u Glavnom gradu. Imaju čak i partijsku Komisiju za zapošljavanje, te Komisiju za socijalnu politiku i ko zna kakve sve komisije postoje... Ove dvije pred izbore rade punom parom. Vanredno je stanje. I dežurstva su tu. U tri smjene se radi.

Konačno imamo i priznanje da je članska karta DPS-a jedina ulaznica za posao, Vukica-partijski vojnik (direktorica Zavoda za zapošljavanje) uvijek je tu na usluzi. Ako ste socijalno ugroženi, samo DPS člansku nabavite i paketi sa hranom su tu. Ako vam zatreba novac, opet članska karta i finansijska pomoć je tu. Izgleda da u ovom bolesnom društvu, posebno pred izbore, članska karta DPS-a nadmašuje i zlatnu ribicu. Pa šta je tu čudno, kaže dežurni perač prljavog veša DPS-a Miško Vuković... Ništa, kad nam je sve što je nenormalno i nemoralno postalo normalno i moralno. Maltene niko ne reaguje. Apatija. Mrtvilo. Država ne funkcioniše, tužilaštvo bez reakcije - potpuno impotentno, Ustavni sud ne štiti građane, već prvu familiju i njihove podanike.

I tako svojim činjenjem ili nečinjenjem polako uvlače u svoje blato mnoge ojađene građane. Poneko se još i koprca da ne poklekne, ali eto, kažu, dnevno prime i po 150 zahtjeva za ove čuvene propusnice za ulazak u DPS blato. Ne mogu stići da štampaju kolika je navalica. Nesrećnici, na ivici bijede, potpuno bespomoćni, a vođeni nekim bijednim ličnim interesom, razmišljajući kratkoročno upuštaju se u ovo blato misleći da je ljekovito, ali varaju se. Oni postaju zombiiji. Takva bića nemaju vlastitu volju, već su pod apsolutnom kontrolom i uticajem osoba koje su ih navodno oživjele. Dozvoljavaju im da gospodare njihovim dušama, ne daju im da misle svojom glavom, potpuno ispranog mozga rade samo ono što im se naredi. A nisu ni svjesni da su oni za gospodare samo „siguran glas“ kojim će očuvati svoje sumnjivim putem stečeno bogatstvo, ničim zaslužene privilegijije, koji će ih održati na vlasti gdje se osjećaju nadmoćno i sigurno, oslobođeni svake odgovornosti. Ali sve do jedne ure.

I tako svaki zombi, na svom nivou radi i vršlja, tezgari, kupuje, ucjenjuje i obesmišljava sve vrijednosti. To postaje alarmantno i vrlo opasno. Dvadeset godina na vlasti ih je dovelo do toga da su oni izgubili svaki dodir sa realnošću. Njima je zapošljavanje po partijskoj liniji - briga o svojim članovima, a to što zloupotrebljavaju svoje pozicije u partijske svrhe, diskriminišući sve one kvalitetne mlade ljude koji nijesu njihovi članovi, njih ne zanima. To što čuvena Nada šefica računovodstva sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću posjeduje bazu podataka svih onih koje su oni doveli u položaj da zavise od nečije pomoći kako bi ih mogli kupiti, ucijeniti i dobiti njihov „siguran glas“, njima je normalno. Ona određuje, kome da plati operaciju, kome da izvuče dijete iz zatvora, koga da zaposli, koga da otpusti, kome da legalizuje bespravnu gradnju, kome da oprosti dug za struju... I mnogi obespravljeni, osiromašeni i posrnuli građani jedinu nadu vide u Nadi. Monstruozno. Ali ne i za našeg ministra pravde, koji je vjerovatno dok je bio na čelu ANB i sam učestvovao u kreiranju te famozne baze.

A šta da radimo mi koji decenijama ne pristajemo da budemo zombijevci, kojima Nada nije nada, koji se ne mirimo sa ovim blatom. Mi imamo ono što oni nikad neće imati. Mi možemo slobodno da dišemo, mi ne moramo da saginjemo glavu ni pred kim, mi možemo jasno da kažemo šta mislimo. Imamo svoje dostojanstvo, svoje ja.

Ali jedno moramo, dok sve ne bude kasno, a to je da se okupimo u Demokratski front i da izvučemo ovo društvo iz beznađa i blata u koje ga je DPS bacio. Moramo da povratimo poljuljano dostojanstvo građanima, da se više nikad ne osjećaju kao „siguran glas“, kao brojka u Nadinom tefteru. Ne dozvolite da budete zombijevci DPS-a, pokažite otpor, pokažite kičmu.

Moramo se zajedno izboriti za prave vrijednosti, za znanje, struku i obazovanje, da više nikad članska karta bilo koje partije ne bude glavna referenca za posao. Možemo mi to! Pomirimo razlike. Poštujmo jedni druge. I neka nas sve objedini samo želja za istinskim reformama i ozdravljenjem ovog bolesnog društva. Krajnje je vrijeme. Poslije toga sve je lakše. Neće biti nedodirljivih i nesmjenjivih. Oduprite se nadama, vericama i drugim šićarima i trgovcima ljudskim dušama.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")