Bečanovićev roman Arcueil je priča o „božanskom markizu“, francuskom misliocu, piscu i amblematičnom otpadniku, Markizu de Sadu. Autor spretno kombinuje pisma, novinske tekstove, pozorišne kritike iz onog vremena, sa fantazijskim olujama samog De Sada.
Arcueil, mirno predgrađe Pariza, na Uskrs 1768. godine postalo je poprište skandala koji je brzo dospio u francusku štampu i umalo doživio epilog na sudu. Markiz de Sad domamio je u svoju vilu u Arcueilu prosjakinju i udovicu Rose Keller da bi je podvrgnuo sadističkom tretmanu bičem i raznolikim oblicima seksualnog iživljavanja. Nesrećna žena je uspjela da pobegne iz jazbine Božanstvenog Markiza i da se dokopa slobode, policije i medija. Da li se sve odigralo baš tako? Možda je Rose Keller bila prostitutka koju je Markiz de Sad unajmio da odigra ulogu u njegovom surovom pozorištu bez publike? Možda je Markiz de Sad samo žrtva lažnih zaštitnika državnog morala, baš kao Sokrat? Na ova pitanja možete potražiti odgovore u romanu Aleksandra Bečanovića, ali nije sigurno da ćete ih pronaći.
Bečanović je napisao majstorski omaž Markizu de Sadu, prije svega kao velikom stilisti, sklapajući svoj iluzorni almanah od raznorodnih tekstova koji nam izrazličitih uglova, kroz smjenjivanje pripovedačkih registara, osvjetljavaju čudnovati događaj u Arcueilu - snopovi svjetlosti se ukrštaju na sceni, ali markiz ipak ostaje u misterioznoj tami. Virtuozno pripovijedanje, majstorsko fokusiranje detalja i, iznad svega, filozofska dimenzija ovog romana, čine Arcueil istinskim praznikom u crnogorskoj književnosti.
Bonus video:
