Marko Kalajanović za “Vijesti”

Tematika „Boema” zaslužuje scensku vječnost

Prvak opere Narodnog pozorišta Sarajevo za “Vijesti” najavljuje operu u kojoj igra
905 pregleda 0 komentar(a)
Marko Kalajanović, Foto: Privatna arhiva
Marko Kalajanović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 15.01.2020. 16:29h

Prvak opere Narodnog pozorišta Sarajevo, bariton Marko Kalajanović, ovih dana u Crnogorskom narodnom pozorištu radi na čuvenoj operi “Boemi” (La Boheme) za koju tvrdi da predstavlja renesansu crnogorske umjetničke scene, ali i buđenje regionalne opere.

Jedna od najizvođenijih opera u svijetu, djelo Đakoma Pučinija, otkad je nastala budi veliko interesovanje publike, a u Podgorici će premijerno biti izvedena 21. januara u 20 časova. Libreto je nastao prema romanu “Prizori iz života boema” Henrija Murgera, a opisuje studentski i umjetnički svijet pariske Latinske četvrti.

Opera se na scenu CNP-a postavlja kao plod saradnje te teatarske kuće, Muzičkog centra Crne Gore, Fondacije Pučini, Ambasade Republike Italije u Crnoj Gori, fondacije Kultura klasika i Italijanskog kulturnog centra.

Kalajanović u razgovoru za “Vijesti” ističe i da je “Boemi” njegova omiljena, jer je u pitanju djelo u kojem gluma i igra imaju podjednaki značaj, kao i pjevanje što za svakog operskog umjetnika predstavlja veliki izazov.

“Rodolfo i Mimi su protagonisti kroz čije doživljaje pratimo sudbinu nekoliko mladića i djevojaka koji uprkos siromaštvu ne gube vjeru u ljubav”, ističe se u najavi opere čiji je dirigent Alberto Veronezi, reditelj Andrea Tokio, asistent dirigenta Frančesko Barbađelata, kostimografkinja Lina Leković, a pored Kalajanovića uloge tumače: Raga Eldin, Ivana Čanović, Marko Kalajanović, Olivera Tičević, Danijele Kaputo, David Mura, Almir Muratagić, Filip Miladinović, Bakir Memešević, Anja Jestrović, Maja Zanata i Anđela Jovićević uz pratnju Crnogorskog simfonijskog orkestra i mješovitog i dječijeg hora. Reprizna izvođenja su 23. i 25. januara.

Kalajanović je završio diplomske i specijalističke akademske studije iz oblasti solo-pjevanje na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Radmile Bakočević. Održao je veliki broj solističkih koncerata i nastupao na mnogobrojnim muzičkim festivalima u zemlji i inostranstvu.

U susret premijeri opere “Boemi”, kako je tekao proces rada na ovom, rekla bih velikom, projektu što za Crnu Goru što uopšte i za region možda, koprodukciju uopšte?

Proces je tekao iznenađujuće prirodno, spontano i sa mnogo poštovanja među kolegama, međusobnom kooperacijom i razumijevanjem. Iako je veliki broj nas ovu predstavu već svojevremeno izvodio u nekim drugim produkcijama i teatrima, u Podgorici smo imali priliku da na jedan jedinstven način kreiramo jednu novu, potpuno autentičnu magiju, koju će, nadam se, publika prepoznati.

Šta će ovaj komad ponuditi crnogorskoj publici, o čemu ćemo razgovarati nakon što pogledamo ovu operu?

Prije svega, ovaj komad crnogorskoj publici nudi jedanu realnu “mikrokozmu” vremena u kome živimo. Iz nje će publika moći da izvuče mnoštvo pouka ali i otrježnjenja, jer sve ono što se dešava u “Boemima”, dešava se i u našem okruženju. Opera “La Boheme” je vanvremenska, vanprostorna, ona je bila, jeste i biće prisutna u svakoj pori svakog društva u vjekovima koji nas očekuju.

Takođe, u pitanju je jedna od najizvođenijih opera ikada, da li to predstavlja izazov i na koji način? Šta je Vama lično bilo posebno zahtjevno, zanimljivo, privlačno u ovom procesu?

Prije svega, “Boem” je moja omiljena operska predstava. Ono što je uvijek izazov kada su “Boemi” u pitanju, to je razigranost koju, biću slobodan da kažem, možda ne krasi nijedna druga opera. Ovo je opersko djelo u kome gluma i igra imaju podjednaki značaj, kao i pjevanje, što za svakog operskog umjetnika predstavlja ogroman i prekrasan izazov.

Sa proba u CNP-u
Sa proba u CNP-u(Foto: Duško Miljanić)

S obzirom na vrijeme u kojem je ovo djelo nastalo, koliko će ova izvedba biti aktuelna i atraktivna danas i zbog čega?

Sama tematika libreta ove predstave je nešto što je i više nego blisko socijalnim relacijama savremenog društva i siguran sam da će ova opera biti atraktivna aktuelnim generacijama koje su ovih godina redovna publika u Crnogorskom narodnom pozorištu.

Libreto donosi priču o ljubavi siromašnih pariskih umjetnika. Da li će publika moći da se poistovijeti sa tako obrađenom temom, s obzirom na današnje poglede na ljubav, iskrenu i romantičnu, bezuslovnu, a s obzirom i na protagoniste?

Prepustio bih publici da sama donese sud o tome da li će doći do poistovjećivanja ili ne. Mislim da je ovo opera koja je moderna, iako napisana prije veoma mnogo godina, ali u svojoj savršenosti savremena u svemu onome što čini današnju svakodnevicu, današnje međuljudske odnose, ali i današnje poimanje ljubavi.

Iako vječna tema, da li je pristup ljubavi ili toj temi drugačiji danas?

Naprotiv. Ljubav, ukoliko je posmatramo kao međuljudski fenomen, predstavlja jednu vanvremensku kategoriju koja će zauvijek ostati nepromijenjena… možda baš iz tog razloga tematika ove opere može zaslužiti svoju “scensku vječnost”.

Na ovom komadu angažovan je međunarodni ansambl... Kako je tekla saradnja, koliko ste mogli učiti jedni od drugih i da li ste ranije sarađivali sa nekim iz ekipe?

Uvijek je mogućnost internacionalne saradnje nešto iz čega se može izvući mnogo iskustva, mnogo pozitivnih znanja i saznanja. Sa druge strane, komunikacija između dvije različite, a opet srodne kulture, rezultira jednim neponovljivim međusobnim iskustvom, ali prije svega jednom neopisivom kreacijom, koja se osjeća u svakoj noti ovog Pučinijevog djela, a koju ćemo, nadam se, na pravi način podgoričkoj publici moći da dočaramo.

Sa proba u CNP-u
Sa proba u CNP-u(Foto: Duško Miljanić)

Koliko se razlikuje rad na ovoj operi u odnosu na druge Vaše nastupe i kako korespondiraju međusobno opera, klasična muzika...?

Kada je opera Vaš poziv, onda ne koristite previše racio praveći komparacije između produkcija, iz prostog razloga što je to čista Ljubav (velikog slova), koja iz produkcije u produkciju samo mijenja svoj oblik. Opera i klasična muzika sinergično predstavljaju jedno, a to je najčistiji mogući put do srca, bilo laika, bilo onih koji su se obrazovali u duhu klasične muzike.

Šta Vas posebno privlači kod umjetnosti kojom se bavite i kako ste se našli na tom putu?

Najviše me je privukla magija ulaska u neki novi, drugi, izmišljeni svijet, u kome mogu biti šta god mi libreto nalaže, a u čiju magiju, svojim kreiranjem uvodim publiku i cijeli Univerzum. To je osjećaj koji se riječima teško može opisati.

Da li ste na nečemu angažovani i pored rada na ovoj operi?

Trenutno sam zaposlen kao prvak opere Narodnog pozorišta Sarajevo, paralelno radeći kad god mi se ukaže prilika u Narodnom pozorištu u Beogradu, Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, ali i svakom drugom teatru ili koncertnoj sceni, za koje mi moje obaveze daju priliku.

Kakvi su Vaši planovi za dalje?

S obzirom da sam u jeku sezone, nakon ove premijere, čeka me tekući repertoar u Narodnom pozorištu Sarajevo, niz raznih koncertnih i operskih gostovanja, kao i, nadam se od srca, nastavak saradnje sa Crnogorskim narodnim pozorištem u Podgorici.

Umjetnička renesansa crnogorske scene

Kakav je položaj opere danas, da li ona “opstaje”, ima li svoju publiku, da li je potrebno da se utrkuje sa svim medijima koje moderni život i tehnologija nude ili je situacija drugačija?

Položaj opere danas nije isti kao prije nekoliko decenija i činjenica je da je na marginama izvođaštva, bar kada je naš region u pitanju.

Ipak, zahvaljujući Crnogorskom narodnom pozorištu, prepoznata je važnost da je imati operu na svojoj nacionalnoj sceni od izuzetnog nacionalnog značaja i mislim da je za crnogorsku scenu ovo jedna svojevrsna umjetnička renesansa, koja će, nadam se, uz najiskreniju pomoć svih nas koji u ovome projektu učestvujemo, postati tradicija koja će krunisati umjetnički život Crne Gore.