Bavi se paradigmama prostora

Pehar: Potencijal rizika je uvijek prisutan

Crnogorska umjetnica Romana Pehar predstavlja izložbu “Hazard” u Centru savremene umjetnosti u Podgorici

1889 pregleda 145 reakcija 1 komentar(a)
Romana Pehar, Foto: Privatna arhiva
Romana Pehar, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 03.06.2020. 08:47h

Izložba “Hazard” crnogorske umjetnice Romane Pehar od sinoć je dostupna posjetiocima Centra savremene umjetnosti, Galerije Klub u Podgorici, a postavku čine dva video rada - "Ferment" i "Osmosis", kao i šest digitalnih slika iz serije "Suboptimal". U osnovi djela koje Pehar izlaže su digitalni kolaži, kaže ona za "Vijesti" i opisuje šta će predstaviti na izložbi.

"Hazard je mogućnost opasnosti, tj. mogućnost ispoljavanja akumulirane energije", objašnjava Pehar, čija se izložba može pogledati do 30. juna, i nastavlja:

"Može biti prirodan ili izazvan čovjekovim postupcima, pasivan ili aktivan, skriven ili očigledan. Ovi radovi su moja vizuelna istraživanja ranjivosti naseljenog locija, nastalih na osnovu nekih stvarnih prostora i pokušaja njihove vizuelne redefinicije. Digitalne slike su potpuno apstraktne i samo neki elementi, cijevi, kablovi, pločice, aludiraju na osnovni materijal, a vizuelna estetika se zasniva na određenim posljedicama hemijskog hazarda (meandriranje tečnosti). U digitalnim softwerima sam manipulisala fotografijama i drugim materijalima tako da jedan element ispuni prostor slike multiplicirajući se, stvarajući od sebe prostor. Tako taj element prenosi i svoj potencijal hazarda na prostor slike, postajući bešavan, ali i stavljen u odnos sa drugim elementima. U video radovima sam tome dodala impuls koji se smjenjuje u nekoj vrsti epizoda. Video radovi su u loopu, tako da nije sigurno šta je početak a šta kraj - samo to smjenjivanje ukazuje da je neki potencijal rizika uvijek prisutan", priča umjetnica.

Kako "Hazard" predstavlja rizik, tako i umjetnica svojim djelima istražuje razloge, posljedice, ali i neophodnosti i sveprisutnosti hazarda.

"Osnovna inspiracija mi je bio mini-hazard koji se desio u mom domu, čak je i dio fotografija koji je korišten nastao neposredno nakon incidenta. To je bio jedan wake-up-call, shvatanje da nije sigurno ni ono što smatram domom. Bilo mi je potrebno dosta vremena da se situacija vrati u normalnu, da ne doživljavam kao potencijalno toksično okruženje, porasla je osjetiljivost na higijenu i pažnja se konstantno usmjeravala na tehničke detalje i mogućnosti smanjivanja rizika da se nešto slično ponovi. Ali, kao što jedan od odabranih citata kaže, ljudima je potrebno da se nešto loše desi makar jednom u tri godine, inače pomisle da je opasnost samo plod mašte (parafraziram). Sve to me je navelo da istražujem materijale na sličnu temu i da iskoristim taj vizuelni materijal koji sam prikupila za radove", priča Pehar.

Iz serije “Suboptimal”
Iz serije “Suboptimal” foto: Privatna arhiva

Za katalog izložbe ona je, umjesto riječi likovnih kritičara ili istoričara umjetnosti, odabrala upravo citati, koji su se, kao i njeni radovi, sami sklapali.

"Kako su i sami radovi kolaži od materijala različitih digitalnih izvora, tako mi se učinilo prikladnim da uz izložbu ne stoji konkretan tekst, već više fragmenata tekstova različitih izvora, koji su 'isiječeni', bez punog konteksta. Oni bi sami trebalo da stvore asocijaciju u određenom pravcu, a svi zajedno da funkcionišu kao skelet narativa. Odnosno, da ne opisuju rad već da budu dio njega. Radovi nisu nastali kao proizvod citata/djela - neke od njih sam izdvojila kroz usputno čitanje, a neki su traženi da se uklope u mogućnosti narativa koje sam zamislila da prate radove", objašnjava ona.

Tako se u citatima mogu izdvojiti dominantni termini poput "norme, standardizacija, rizik, mašina, katastrofa", a umjetnica ističe da "poput srednjovjekovne ikonografije četiri jahača apokalipse i ostalih simbola katastrofa, na isti način su se i ovi termini sintetisali u savremenom svijetu - kao ikonografija osjetljivosti tanke opne civilizacije, koju svaki od ovih izraza pomalo nagriza, otkrivajući njen groteskni skelet".

U svemu tome, u njenom djelu, promišljanju i stvaranju centar predstavlja "iskonska potreba za igrom".

"U umjetnosti nema ničeg nejasnog, ali ni ničeg što nije nejasno. Ako je ne shvatate ozbiljno - griješite, ali i ako je shvatate ozbiljno - podjednako griješite. Sloboda je, kao i ljepota, u oku posmatrača. U centru svega toga je iskonska potreba za igrom", zaključuje Pehar.

Bavi se paradigmama prostora, a razne lokacije je inspirišu

Romana Pehar rođena je 1992. godine u Kotoru. Osnovne i specijalističke studije slikarstva je završila na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Trenutno je student magistarstkih studija slikarstva na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani. Studijski je boravila u Sjedinjenim Američkim Državama, na Humbolt državnom univerzitetu i na Akademiji za umjetnost arhitekturu i dizajn u Pragu, Češka.

S obzirom na to da je često mijenjala sredine, ali i izlagala više puta u zemlji i inostranstvu, što samostalno, što u kolektivu, Pehar za “Vijesti” priča i koliko različiti predjeli utiču na nju i njeno stvaralaštvo.

“Jako je zgodno kada možete da odete negdje, pogotovo ako ste stipendista. Mislim da je za sve pozive važno da se iskusi studiranje u različitim sredinama, susret sa profesorima i mladim ljudima koji su odrasli u nekim drugačijim društvenim i obrazovnim sistemima i kulturama. Pošto se u osnovi bavim paradigmama prostora, nekoliko prethodnih radova bilo je direktno povezano sa lokacijama na kojima sam tada bila - jednostavno - to je za mene jedan sasvim inspirativan priliv informacija koje drugačije ne bih mogla iskusiti”, kaže ona.

<