Već naslikao 25 portreta

Portretima ljudi velikog srca priča priču o gradu „N”

Zoran Mićanović planira da naslika 100-200 Nikšićana koji su, po njegovom mišljenju, bili i ostali bitni likovi, ali i duša grada pod Trebjesom

3021 pregleda 369 reakcija 1 komentar(a)
Ne radi iz komercijalnih razloga, nego iz duše: Mićanović, Foto: Svetlana Mandić
Ne radi iz komercijalnih razloga, nego iz duše: Mićanović, Foto: Svetlana Mandić

Nikšićki slikar Zoran Mićanović skoro tri decenije slikama „priča priču“ grada pod Trebjesom i od toga ne odustaje. Ovoga puta riješio je da ovjekovječi ljude po kojima je grad „N“ poznat.

„Uvijek sam radio portrete, ali sporadično, po lik-dva. Vjerovatno nijesam ni bio dovoljno spreman da sa ovom pričom počnem ranije. Prije mjesec dana sam krenuo da radim kako portrete nikšićkih oriđinala, ljudi velikog srca i dobre duše, tako i zapaženih ličnosti iz svih branši. Nikšić je uvijek imao i ima izuzetne ličnosti, ljude koji su njegova snaga“, kaže Mićanović za „Vijesti“.

Namjerava da uradi 100-200 portreta. Za sada je stigao do broja 25 i iskreno se nada da će istrajati u namjeri da završi sve njemu i gradu bitne likove.

„Oko 80 odsto ličnosti čije portrete namjeravam da uradim lično sam poznavao ili poznajem. Sa nekima sam popio piće-dva, a sa nekima 102. Sa ovima što sam popio 102 pića pobjegnem od fotografije, jer ih lično znam, pa slici dam karakter, jer ih bolje znam nego što ih fotografija zna. Ostale radim gledajući fotografije“, kaže on.

Već naslikao 25 portreta
Već naslikao 25 portretafoto: Svetlana Mandić

Od 25 portreta koje je završio samo je jedan ženski. Riječ je o Ljepi Aleksić, vjerovatno posljednjoj ženi oriđinal.

„Neće Ljepa biti jedina žena. Biće ih naravno još, jer puno je žena koje su obilježile ovaj grad. Bez njih ova priča ne bi ni valjala. Kad krenem da radim seriju žena biće samo one. Za sada sve likove koje sam oslikao, ostavili su snažan trag na meni“.

Portrete, kako kaže, ne radi zbog komercijalnih razloga, nego iz duše, jer i likovi o kojima je riječ bili su i ostali duša ovog grada.

„Za sada mi je najinspiratiniji bio portret Vukmana Otaševića, jer je riječ o specifičnoj osobi. Naravno, tu je i Žaro Vojičić, slikar i prijatelj na koga sam posebno osjetljiv. On i Zoran Patrić su mi mnogo pomogli u slikarstvu i to ne mogu da im zaboravim“, kaže Mićanović i dodaje da nikada nije bio ljubitelj apstraktne umjetnosti.

Predstaviće radove u januaru ili februaru: Mićanović
Predstaviće radove u januaru ili februaru: Mićanovićfoto: Svetlana Mandić

Izuzetak su jedino Vojičićeve slike koje su uvijek imale tu posebnu privlačnost i toplinu.

Mićanović namjerava da sugrađanima portrete predstavi krajem decembra ili početkom januara.

„Tada će Radojica Stanković promovisati njegovu knjigu ‘Nikšićki imenik’ pa ćemo zajedno predstaviti sugrađanima ličnosti koje su i njemu i meni, ali i gradu, značajne. Njegova i moja priča je ista, samo su ispričane svaka na svoj način - on riječima, ja bojom“, kaže slikar koji je još na početku karijere odlučio da Nikšić bude njegova jedina priča.

„Moj život je vezan za ovaj grad, pa su tako i moje slike vezane za Nikšić. Radio sam urbane djelove Nikšića, njegovu okolinu, vozove, dame sa kišobranima... Sve što radim vezano je za ovaj grad, jer moja tema je Nikšić. Kažu da uspijevam u tome što radim, jer na svakoj slici nađem tu nikšićku atmosferu. Da li je tako ne znam, ali znam da ću nastaviti da na ovaj način ‘pričam’ nikšićke priče“, kaže Mićanović za čije slike mnogi kažu da su svjedočanstva grada podno Trebjese.

Preporučujemo za Vas