Glumica Sanja Vujisić o svojoj 2020. godini

Kreativni bijeg od nove svakodnevice

Glumica Sanja Vujisić za “Vijesti” priča o 2020. godini koju će pamtiti, najavljuje nove pozorišne projekte, ali govori i o svojim novogodišnjim rukotvorinama koje su ove godine posebno primijećene

1978 pregleda 121 reakcija 2 komentar(a)
Nedostaje joj teatar: Sanja Vujisić, Foto: Privatna arhiva
Nedostaje joj teatar: Sanja Vujisić, Foto: Privatna arhiva

Za mladu crnogorsku glumicu, Sanju Vujisić, 2020. godina bila je spoj najljepših događaja i osjećanja, ali i onih čudnih, usljed pandemije virusa korona, sumira ona u razgovoru za “Vijesti”.

“Ova godina je za mene bila miks najljepših i, ne mogu reći najružnijih osjećanja, ali da su osjećaji bili prelijepi, ali i čudni i drugačiji - to svakako! Kad se osvrnem - godina je proletjela... Bila sam trudna, dobila bebu u maju... Igrala sam predstavu trudna, putovala sam sa njom u stomaku, sanjala o njoj, onda sam je dobila, odnosno dobila sam mini drugara koji je isti kao njen tata... Onda sam, tokom brige o njoj, maštala o pozorištu i prolazila kroz razne scene u svojoj glavi, analizirala šta ću i kako ću raditi drugačije samo li se vratim na scenu... Radili smo audio drame tokom ovog perioda, što je bio lud, divan i drugačiji proces, tu su bile i probe za novu predstavu, a svaka nova proba je bila potajni strah jer smo svaki dan slušali kako je zaraženo sve više i više ljudi... Htjeli smo samo da izguramo proces, da uživamo i da se sačuvamo od kovida”, ukratko priča ona.

Kraj godine i vrijeme praznika je, ne krije ona, period koji oduvijek voli, jer se raduje svemu što donosi radost. Tako ju je decembar godine koju smo ispratili i okolnosti koje zahtikevaju fizičku distancu podstakao i da se više posveti kreativnom stvaranju. Na svom Fejsbuk profilu je predstavila svoje praznične rukotvorine, neobične drvene jelke, lampione, razne ukrase koje pravi od ranije, ali se tek ove godine “odvažila” da ih predstavi i drugima i ponudi ih da njima uljepšaju svoj prostor.

“To se ne može nazvati mojim kreativnim izletom, jer ja pravim jelke i ukrase za jelku, pa i za kuću, iz godine u godinu... To sam uglavnom radila samo za sebe i za svoje ukućane, a sad se to sasvim slučajno proširilo, i to zahvaljujući društvenim mrežama. Možemo reći da je ovaj moj ‘izlet u kreaciju’ ove vrste bijeg od moje nove svakodnevice - trošenje vremena na nešto ‘korisno’, kanalisanje moje kreativnosti... Divim se drugim kreativnim i talentovanim ljudima, a znam da i sama imam neku ‘zvrčku’ u sebi, da rukotovorim nešto, ali nikako da se desi moj početak da krenem i posvetim se... I eto - desilo se! Mini početak sa jelkicama”, objašnjava Vujisićeva koja uz to dodaje i da uprkos talentu da napravi nešto jedinstveno, njen preduzetnički duh i nije na zavidnom nivou...

“Očajan sam preduzetnik kad me neko kontaktira povodom jelkica, jer ja ljude učim kako da ih prave, kako da naprave mašnice, gdje da nabave materijal... Imala sam dosta lijepih lampica i raznih ukrasa što sam godinama sakupljala jer ih volim i sad sam samo to iskoristila i ukomponavala u ove moje drvene kreacije koje pravim uz pomoć svog oca. On je, inače, maestro da napravi nešto od ničega! Neke nakite i kupim pa preradim i to je to. Sve to je nastalo jer stvarno obožavam period praznika, decembar, snijeg i novogodišnje ukrase, kićenje jelke i sve što ima veze sa tim. Svake godine pravim drugačiju jelku i ukrase... Prije svega za sebe, pa je tako, sasvim spontano i slučajno, nastalo i ovo u šta sam se ‘uplela’... Prilični sam amater u svemu tome, moj ‘ljubavnik’ kaže da sam očajan preduzetnik, što negdje i jeste istina... Ali, istina je i to da sve što napravim zaista jeste “handmade”! Sve pravim tako da se meni najviše dopadne... Nekad mi se i toliko dopadne da mi je žao da proslijedim, ali onda shvatam da je poenta mog (mini) kreativnog preduzetništva da svi uživaju u njemu kao što ja uživam dok stvaram”, iskreno odgovara Vujisićeva.

Sve što napravi je 'handmade'
Sve što napravi je "handmade"foto: Privatna arhiva

Na pitanje da li se ta njena kreativnost može povezati i sa glumom, njenim primarnim zanimanjem, kaže da je proces rada sličan.

“Način na koji bih mogla da povežem to sa glumom jeste kreativna sloboda... Proces. Stvaralaštvo... I krajnji ishod - da ni od čega stvorite nešto... A sve svojim umijećem”, ističe glumica koja za “Vijesti otkriva i da radi na nekim novim pozorišnim projektima.

“Nakon praznika se nastavlja proces na predstavi “Ana Karenjina”... Suludo mi je kad i izgovorim da igram u tom komadu, i to da igram Anu Karenjinu, ali ne samo nju, nego i Kiti i Doli... U pitanju je produkcija ‘Prazan prostor’. Premijera je planirana za jun, da ne otkrivam previše”, sa osmijehom priča Vujisićeva “Vijestima”.

Kada je pozorište u pitanju, ono joj je posebno nedostajalo u 2020. godini.

“Neki od nas uviđaju koliko je pozorište neophodno, a bojim se da su neki drugi mišljenja da se bez teatra i te kako može... Što je tužno! Suludo je igrati predstavu za praznu salu. Tužno je, prije svega, a i nema svrhu... Nedostaje mi pozorište, gledanje predstava, igranje, aplauz, da aplaudiram drugima...”, zaključuje Vujisićeva i dodaje da od 2021. godine, kao i inače u životu nema neka specijalna očekivanja, ali ima želje.

“Nemam očekivanja ni od same sebe, ni od života, a ne znam ni od godine šta da očekujem, ali znam da želim samo da budem srećna... Moja porodica, moja beba, njen tata i ja... To je moja želja meni za ovu godinu i život uopšte”, skromno kaže ona i dodaje da svima isto želi.

Uporedo studirala kineski jezik i master studije glume u Pekingu

Sanja Vujisić je nakon osnovne škole i gimnazije u Kolašinu, diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju i klasi profesora Branimira Popovića. Specijalizirala je na predmetima pokret i govor, sa predstavom „Ljubaf“ Mareja Sizgala u režiji profesora Ferida Karajice.

Položila je prijemni ispit za “American Academy Of Dramatic Arts”, međutim, iz finansijskih razloga bila je spriječena da pohađa ovu prestižnu akademiju. Ipak, uslijedila je stipendija za “Central Academy of Drama” u Pekingu gdje je naredne dvije godine uporedo studirala kineski jezik i pohađala master studije glume.

Predstavom “Ivanov“, po tekstu Antona Pavloviča Čehova, u režiji Andrija Žoldaka, zaslužila je veliko priznanje, godišnju nagradu Crnogorskog narodnog pozorišta.

Preporučujemo za Vas