Zbog čega mladi ljudi treba da rade na sebi i svom profesionalnom razvoju? Koje vještine treba da posjeduju kako bi izgradili uspješnu karijeru? Zašto su neformalni programi i edukacije za mlade važna karika u tom lancu? Hajdana Kostić, mlada crnogorska umjetnica, čiji radovi se nalaze u privatnim kolekcijama u Americi, Japanu, Francuskoj, Austriji i Engleskoj otkriva šta je bila njena „odskočna daska“ na putu uspješne karijere.
Ljubitelji umjetnosti odavno znaju za Hajdanu Kostić. Za one koji te još nisu upoznali, opiši nam ko je Hajdana, kako je od ljubavi ka umjetnosti stvorena umjetnica i šta je to danas aktuelno „u tvom ateljeu“?
Umjetnost je od djetinjstva bila prirodan izbor za mene. Sa tri godine sam upisala muzičku školu i violinu, zatim sam zaključila da je to previše stajanja za mene, i prebacila se na klavir, (citiram) "jer se tu sjedi". Sa osam godina sam bila prvak u Evropi na klaviru. Međutim, za takve i veće uspjehe je bilo potrebno konstantno vježbanje klavira, a ja to nisam mogla da iznesem u tom trenutku. Nisam dobro podnosila nikakav pritisak, sve je moralo da bude u mom ritmu i na način na koji ja želim. Kako razmišljam o svom putu, shvatam da umjetnost boravi u meni oduvijek, samo da su je moji trenutni porivi usmjeravali na ovaj ili onaj način izražavanja. Godine 2018. sam započela izazov "365" iz želje da postanem bolja umjetnica, u tehnici i u kreativnosti, i taj izazov je trajao pune dvije godine i dva mjeseca. Čak 800 dana zaredom sam stvarala po jedan crtež i objavljivala ga na društvenim mrežama. To je bila veća prekretnica u mom životu, jer se sada bavim time i to je moj posao. Kada sam završila taj izazov krenula sam u veće formate slika, i to je moja velika želja, da pravim crteže ogromnih formata i lude izložbe. Da pomjeram granice i tjeram ljude na akciju. Na mom instagram profilu "hajdiofficial" možete pogledati moje radove i bolje se upoznati s mojim stvaralaštvom.
Tvoje slike danas krase veliki broj domova, kako u Crnoj Gori, tako i regionalno. Takođe, radila si naslovnice za neke veoma popularne knjige. Kako bi opisala svoj karijerni put do sada i šta smatraš važnom prekretnicom na tom putu?
Moji radovi se nalaze u privatnim kolekcijama u Americi, Japanu, Francuskoj, Austriji, Engleskoj i u regionu i to me drži da istrajem na svom putu, koji je kao i svačiji put, nekada savršeno nestvaran i ohrabrujući, a nekad košmaran i mučan. To je sve počelo sa izazovom 365. Bila sam gladna da se dokažem, prihvatala sam svaku priliku za posao, nudila se za razne projekte, slala stotine mejlova i predstavljala se ljudima kojima sam mislila da mogu biti od koristi, išla na svaku konferenciju koju sam smatrala da može da mi pomogne, čitala sam knjige o uspješnim ljudima, i stalno sanjala da mogu i ja da budem jedna od njih.
Nekoliko mjeseci nakon što sam počela izazov 365, desila se i jedna važna konferencija. Vidjela sam najavu za program osnaživanja mladih, Coca-Cola podrška mladima, i odlučila da vidim koje sve to vještine i znanja mogu da dodam svom „portfoliju“. Zašto ističem baš ovaj program? Tačno se sjećam dana kada smo učili o vještinama prodaje i pregovaranja. Ja sam spakovala svoje crteže i ponijela ih tog jutra sa sobom. Iako sramežljivo, htjela sam da izazovem sebe i tražila sam mentorki da izložim pred grupom svoje crteže i probam njih da prodam ostatku grupe. Kada sam počela da pričam svoje najdublje pobude za stvaranjem i želju da budem neko i nešto, emocije su me preplavile. To izlaganje se pretvorilo u moj motivacioni govor i cijela soba od nekih 20-ak ljudi je počela da plače zajedno sa mnom. Pričala sam kako vjerujem da svako može da postane velika ličnost i da ne smiju da odustaju od svog puta šta god okruženje mislilo. Govor se završio aplauzom i rečenicom "E ovako se prodaje!".
Znate one trenutke kad uradiš nešto više i osjetiš da si postao nešto više? To se meni desilo na toj radionici. Taj osjećaj je neprocjenljiv. Proširiti svoju zonu komfora je bolno, ali ti daje krila. Mnogo se desilo u međuvremenu, puno uspjeha, mnogo grešaka, i evo mene sada, sanjam svjetsku scenu i već imam neke ponude da stupim na nju.
Ono što je najbitnije u svemu na ovom putu jeste konstantna pomoć i podrška mog momka, umjetnika Stefana Bulatovića, sa kojim sarađujem na svim projektima. Bez takve ljudske i kreativne podrške ne bih imala samopouzdanje da uradim sve što jesam dosad, a što je mali dio onoga što planiram da postignem.
Da li su dovoljni talenat i rad, ili su potrebne još neke vještine da bi se uspjelo? I ukoliko da, koje su to?
Biti svoj, biti autentičan je pravilo broj jedan. Postati uspješan a da nisi izdao svoju ličnost, svoj unutrašnji impuls i da si iskren u odnosima je ogromno bogatstvo u životu. Težim tim idealima, a vrijeme će pokazati koliko ću biti uspješna u tome. Što se tiče vještina, umjetnik mora da ide u korak s modernizacijom, ne može samo da bude zatvoren u ateljeu i da vjeruje da će neko da ga otkrije. Treba da bude prisutan na mrežama, da uči kako da predstavi sebe, da osjeti druge ljude i njihove potrebe. Mora da unaprijedi izuzetno važne, a često potcijenjene vještine komunikacije, pregovaranja i prodaje. To je sve sastavni dio njegovog posla. Većinu ovih vještina ja sam stekla upravo na programu Coca-Cola podrška mladima.
Koja je tvoja poruka mladim ljudima koji žele da se usavršavaju i uspješno grade karijeru?
Osluškujte sebe. Ne treba svijetu nova generacija nezadovoljnih ljudi koja radi posao "koji donosi pare". Ljudima trebaju autentični, posebni ljudi. Pare dolaze kad si kreativan i sposoban, kad si inovator u svom poslu, kad imaš vrijednost da ponudiš. Tu vrijednost ćeš najbolje pružati ako si i sam čovjek od vrijednosti. Ne treba da se zaposlimo pa da nam posao da smisao u životu, već mi da damo smisao poslu, svojim sposobnostima, svojom bogatom unutrašnjošću. Danas je toliko besplatnih radionica, konferencija, online dešavanja koje mogu da te izazovu da postaneš bolji. To ne moraju da budu usko stručne oblasti, usudi se da probaš i nešto novo. Stiv Džobs je u mladosti upisao kurs kaligrafije, bez nekog posebnog razloga, da bi kasnije pripisao sva ta znanja sa kursa kreiranju Apple-ove savršene tipografije. Ne moraš ići linearno da bi napredovao. Probaj više stvari, osjeti šta je dobro za tebe. Možda baš ti možeš da postaneš novo svjetsko ime.
Uskoro kreće novi ciklus Coca-Cola podrška mladima programa, koji donosi još tema koje će značiti mladim ljudima. Program je besplatan, potrebna je samo tvoja dobra volja da uzmeš svoju karijeru u svoje ruke, baš kao što sam i ja uradila!
Prijavi se, probaj! Zapamti, jedna dobra stvar pokreće lanac još boljih.
