Slike sofa, čajnika, satova i mnogih drugih predmeta koji čine dio čarobnog svijeta Diznijevih animiranih filmova, urezale su u pamćenje generacijama od najranijeg djetinstva. Dizni je postao svojevrsni simbol za kreativnost i inovaciju, ali jesmo li dosad pomislili što rasplamsava maštu umjetnika i odakle Diznijevi kreativci crpe inspiraciju za arhitekturu, dekoracije i dizajn koji stvaraju živopisnu teksturu Diznijevih animiranih filmova?
Umjetnici iza voljenih Diznijević crtaća su ideje za ambijent i detalje u filmovima poput "Pepeljuge" i "Ljepotice i zvijeri" pronalazili u evropskoj dekorativnoj umjetnosti.
Taj spoj animiranog filma i evropske dekorativne umjetnosti i Diznijev omaž toj epohi na proljeće će predstaviti izložba londonskog muzeja The Wallace Collection u saradnji s renomiranim njujorškim muzejom Metropolitan.
Autori izložbe izlažu šezdeset primjeraka evropske dekorativne umjetnosti i dizajna 18. vijeka; od tapiserija preko namještaja do Boulle satova i finog porculana cijenjenog brenda Sèvres, a uz njih će se naći 150 rukom rađenih umjetničkih crteža na papiru iz biblioteke Volt Dizni (Walt Disney Animation Research Library), arhiva Volt Dizni, kolekcije Volt Dizni (Walt Disney Imagineeriing Collection) i Porodičnog muzeja Volt Dizni, obavještava muzej Metropolitan.
"Izložba donosi kultne radove 20. stoljeća i postavlja ih uz iznimne umjetničke primjerke iz 18. vijeka i time daje novi uvid u utjicaj francuske umjetnosti na Diznijevu produkciju od 1930-ih do 1990-ih godina", kaže Maks Holein, direktor Metropolitana i nastavlja:
"Diznijevi animirani filmovi i umjetnost rokokoa prožeti su osjećajem čuđenja i užitka, a u ljudima pobuđuju osjećaje uzbuđenja i oduševljenja".
Posjetioci će moći povući paralele između vizuelnog identiteta Diznijevih crteža i umjetnina koje su poslužile kao inspirativni predložak za niz dizajnerskih rješenja koje pronalazimo u Diznijevim animiranim filmovima.
Eksponati na izložbi pokazaće kako se evropska dekorativna umjetnost rokokoa ogleda u predmetima iz "Ljepotice i zvijeri", a kako evropska arhitektura srednjeg vijeka i gotike u " Uspavanoj ljepotici" i "Pepeljugi". Iz Diznijevih filmova iščitava se vizuelni identitet Evrope kroz spomenuta istorijska razdoblja.
Posebno interesovanje Volta Diznija za evropsku istoriju umjetnosti nije slučajno. Fascinaciju evropskom dekorativnom umjetnošću probudile su Diznijeve brojne posjete Zapadnoj Evropi.
Evropski dvorci poput Nojšvanštajna iz Bavarske i poput dvoraca iz doline Loare ogledaju se u arhitektonskom pejzažu Disneyjevih animiranih filmova, ali i Diznijevih tematskih parkova, dok interijeri iz "Ljepotice i zvijeri" asociraju na luksuzne dvorane Versaja, u blizini kojeg je u mladosti Dizni bio smješten dok je radio kao vozač kola Crvenog krsta.
Jedna izložbena sekcija pak odražava Diznijevu ljubav prema bajkama braće Grim i Šarla Peroa koju odražavaju "Snježana i sedam patuljaka","Uspavana ljepotica" i "Pepeljuga", koja u središte stavlja pionirski rad animatorke Bjanke Majoli i Mari Bler.
Izložbeni eksponati istražuju i Diznijevo zanimanje za oživljavanje predmeta. Već i njegovi rani kratki filmovi "The Clock Store" iz 1931. te "The China Shop" iz 1934. godine, koji pripadaju serijalu "Silly Symphonies" svjedoče o fascinaciji antropomorfnim predmetima poput ćudljivih i ekscentričnih rasplesanih figurica od "bijelog zlata" i zidnog sata. Ovdje je, kažu iz Metropolitena, vidan uticaj pastoralnih slika francuskog rokoko slikara Antoana Vatoa i njegovih savremenika, ali ključni su i tehnološki pomaci koje su ostvarile fabrije porcelana Meissen i Sèvres.
Najživopisniji prikaz te težnje da se u nežive predmete udahne život bilježi film "Ljepotica i zvijer", poznat po personificiranim čajniku Mrs. Potts, šalici Chipu, satu Cogsworthu i svijećnjaku Lumièreu koji pjevaju, plešu, govore i osjećaju, baš poput ljudskih likova. Upravo tome će se u Diznijevom klasiku, koji pripada razdoblju svojevrsne reneanse u razvoju animiranog filma, posvetiti posebna pažnja, a ovom će se izložbom ujedno i obilježiti 30. godišnjica tog Diznijevog filma s najvećim uticajem umjetnosti rokokoa.
Rokoko, koji je hronološki uslijedio nakon baroka i ponekad se smatra "kasnim barokom" ili završnom fazom tog umjetničkog pravca 18. vijeka, za razliku od pravoga baroka koji karakterišu kontrast, ozbiljnost, težina, pokret, žive boje, grandioznost i bogatstvo detalja i ukrasa, ublažava baroknu ekspresiju i kombinuje asimetriju, volute i spiralne ornamente, lakoću i prozračnost, zaigranost i frivolnost, pozlatu i blage, svijetle i pastelne boje.
S obzirom na to da pokušava da stvori iluziju pokreta i živosti, koje postiže upotrebom organskih formi i boja i motivima iz prirode poput školjki, lišća i cvijeća, idealan je stilski odabir za podvige animatora čiji je primarni zadatak udahnuti život (lat. anima jednako život, dah) u dvodimenzionalne crtane likove.
Bonus video:
