Pjesnikinja Nina Krivokapić za Vijesti:

Boka je moj identitet, a poezija ono što sam ja

Krajem prošle godine, Krivokapić je objavila svoju prvu knjigu poezije “Bonaca za dušu” o kojoj govori za “Vijesti”

3143 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Veronika Jovanović
Foto: Veronika Jovanović

Iako za sebe kaže da je “laik u sferi pjesništva”, ali i da je poezija ona sama, njene pjesme lako pronalaze put do čitalaca i osvajaju ih, pa je podstaknuta time, krajem prošle godine, mlada pjesnikinja Nina Krivokapić samostalno objavila svoju prvu zbirku poezije nazvanu “Bonaca za dušu”. Zbirka je, kaže, nastajala polako od početka 2017. godine, a prikupljajući pjesme i nekada ih dijeleći sa prijateljima, shvatila je da se njene riječi dopadaju čitaocima, da utiču na njih i pamte ih, što ju je podstaklo na sljedeći, ozbiljniji korak.

”Dijeleći svoje pjesme sa bliskim ljudima, shvatila sam da one nalaze put do srca ljudi i to me je motivisalo da poboljšam svoju tehniku pisanja, a uz to se razvio jači, takođe motivišući, osjećaj za nešto uzvišenije i kompleksnije u smislu stvaralaštva. Ova zbirka predstavlja moj prvijenac u svakom smislu te riječi, jer je to istovremeno i jedan noviji dio mene kojim sam dokazala sebi da kao laik u sferi pjesništva mogu da iskažem odnose koji gradim sa drugim ljudima i prirodom na jedan drugačiji način. Zbirka obuhvata 33 pjesme, ali to su samo neke od ukupnog broja pjesama koje posjedujem. U dogovoru sa timom koji mi je pomagao oko realizacije izdavaštva smanjili smo broj pjesama i na taj način ostavili mogućnost za drugi dio istoimene zbirke”, objašnjava Krivokapić na početku razgovora za “Vijesti”.

Ona ističe da njena poezija tek kreće da pronalazi put do šireg auditorijuma, a nakon jedne promocije u Podgorici s radošću očekuje i promociju u rodnoj Bijeloj. Pored toga, s obzirom na to da je u pitanju samizdat, knjigu distribuira putem društvenih mreža.

”Knjiga je samostalno autorsko izdanje. To znači da se u Zakonu o izdavačkoj djelatnosti ostavlja mogućnost da autor može samostalno da objavi svoje djelo. Kada želite da krenete u proces objavljivanja sve što treba da vas ohrabri i motiviše jeste ljubav prema onome što ste stvorili i što ste pronašli sebe u jednoj novoj životnoj sferi. Ja sam zaista imala sreću da stupim u kontakt sa pravim osobama u pravo vrijeme, koje razumiju i znaju kako proces objavljivanja nekog djela ide, pa sam u saradnji, prvenstveno sa lektorkom, došla do štamparije, recenzenata, potrebnih informacija oko dobijanja identifikacionih oznaka koji se dobijaju od Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević. Uz sve to, moram napomenuti i da sam imala finansijsku podršku od dvije firme iz Herceg Novog. Dobru volju i trud uvijek prate i srećne okolnosti”, vjeruje Krivokapić.

Ona kaže da voli kontrast u životu, pa su tako i njene pjesme pune kontrasta i paradoksa, ali ljubav i dobro uvijek pobjeđuju.

”Konstantna dvojba unutar čovjeka i generalna ambivalencija kod naroda je bila moj motiv i nešto što bi me uvijek zamislilo u razmišljanjima o čovjeku. Svima se desilo bar jednom u životu da nešto volimo i ne volimo, želimo i ne želimo, da smo biti ili ne biti... Jako je važno osvijestiti kod sebe te suprotne sile, i jačati svoj unutrašnji svijet onim emocijama koje nas oplemenjuju i čine jačim i boljim ljudima. Pored navedenog motiva tu je i primarna ljubav prema porodici i mojim precima, kao i motiv ljubavi prema rodnom mjestu. Čini mi se da sam uklopila filozofski um i način promišljanja sa meni najbitnijim temama i interesnim sferama u životu, a to je ljubav prema sebi, porodici i prirodi”, otkriva Krivokapić.

Dio njenih pjesama direktno je vezan i asocira na Bokokotorski zaliv, što se nije moglo zaobići, priča ona ističući svoju povezanost sa tim podnebljem.

”Boka je moj identitet. Sve ono što sam ja. Ona je moj dom, porodica, prijatelji, puno uspomena, moja baba i moj đed. Boka je moja lična karta gdje god da se nalazim... Moje obilježje i nešto što me čini drugačijom. Moj govor i naglasak, moja cjelokupna izražajnost. Takođe i moje ljeto. Boka je jedan poseban dio Crne Gore u svakom smislu te riječi. I kao što moji stihovi kažu: ‘Boko naša,/ Ponosu naš./ Ponosu crnih gora oko tebe,/ Što unosiš svjetlost/I daješ kontrastu čar’... Ona je zaista duh tijela naše zemlje”, tvrdi Krivokapić.

foto: Veronika Jovanović

Njene pjesme zaista prikazuju bonacu, nose osjećaj mira, prizvuk snenosti, romantike, nježnosti, a sve u slobodnom stihu, ali i slobodnoj i ogoljenoj duši, kao što je i naziv jedne njene pjesme. Autorka u razgovoru za “Vijesti” ističe da ne voli rimu i pravila stiha, već se prepušta riječima i emocijama da je nose, poput talasa, vjetra, uzdaha...

”Ne volim toliko rimu, iako je u nekim pjesmama ima. Ni u životu ne volim okvire i standarde koje nameće jedna skupina ljudi. U ovoj vrsti umjestnosti uživam u slobodi koja, naravno, ne treba da povređuje nikoga. To je sloboda koja mi daje mogućnost da pišem onako kako mi naviru riječi, a da to na kraju više liči jednoj lijepoj priči napisanoj u stihovima. Volim zanesenost i ne vodim se ustaljenim pravilima pisanja. Za mene je emocija i osjećaj koju ljudi stvore čitajući najveća pobjeda. Kada vas neki stih zamisli, zaplače ili nasmije, nije važno ništa drugo. Iskrenost i autentičnost ljudi se cijeni. Što se tiče moje prepoznatljivosti pisanja, mislim da se to već sada istaklo kroz ‘Bonacu za dušu’”, priča Krivokapić.

A otkud baš taj naziv i da li je “Bonaca za dušu” možda upravo ono što poezija predstavlja, bilo za autora, bilo za čitaoca, Krivokapić kaže:

”Za mene pisanje poezije predstavlja ventil za moje fizičko ‘Ja’, dok za dušu predstavlja put ka izvoru svog napajanja. Ona tada postaje aktivna i predstavlja ono latentno unutar mene. I u knjizi sam rekla da su za mene stihovi emocije na papiru, a u jednoj pjesmi sam čak i naznačila šta je zapravo emocija - ono nevidljivo, nedokučivo za ljudsko oko, a ipak osnova svakog ljudskog bića i najveća kreativna energija za stvaraoce poezije i generalno umjetnosti. Bonaca predstavlja mir, kao što to biva i u meni dok stvaram i pišem”, kaže ona i dodaje:

”Za mene bonaca znači i identitet, jer kao rođena Bokeljka u prizvuku se morala naći riječ koja je usko vezana za to područje. Kao što sam i gore odgovorila, za mene je bonaca u pjesništvu mir. Mir koji pronađem dok pišem stihove i dok se povezujem sa nekim dijelom svog ne-fizičkog bića. Inspiracija u vanjskom kada se desi i kada krenu stihovi u glavi da se ređaju, uvijek sam smirena i spremna da ma gdje god se nalazila u tom trenutku pronađem način da ih zapišem/zabilježim. Zanimljivo je da sam baš pjesmu ‘Boka’ napisala iz sna. Probudila sam se i iskucala je u telefonu, a sada mi je to jedna od omiljenih pjesama. Nekad se desi da prođu i mjeseci bez inspiracije, a nekad da stvorim i po nekoliko pjesama dnevno. Sve u svemu, kako sam starija, izraženiji je talenat i kvalitetnija forma pisanja, koja polako postaje autentična za mene”, zaključuje Krivokapić.

Na pitanje kako bi sama opisala svoju poeziju, ali i kako pisanje i uživanje u poeziji balansira i dopunja drugim aktivnostima u životu, pa i načinom življenja, kaže da je njena poezija sve ono što je i ona.

”Moja poezija sam zapravo ja. Emotivna i iskrena. Ljudi malo vole da pričaju o svojim vrlinama ali su zato i te kako spremni da brane sebe kada su na meti napada drugih. Mislim da je zato iskrenije sebe pohvaliti i istaći lijepe strane svoje ličnosti. Takođe, ona je i moja filozofija života i pravda. Majka me nazvala Kalimero jer sam uvijek morala nešto reći ili spomenuti o čemu su drugi ćutali. Da se borim za istinu i da budem brza u reakcijama. Kroz stihove jednim dijelom i iskazujem onaj dio pravde koji tek treba da se desi, a možda se i ne desi. Svakako mi pisanje uvijek olakša dušu”, priznaje mlada Nina Krivokapić.

Pohađa doktorske studije i zalaže se za bolju omladinsku politiku

Nina Krivokapić je rođena 1996. godine u Kotoru. Završila je osnovne studije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici na smjeru Socijalna politika i socijalni rad.

Magistrirala je na istom fakultetu odbranivši magistarski rad na temu “Mogućnosti i perspektive starijih maloljetnika u Crnoj Gori”, a trenutno pohađa doktorske studije. Istovremeno je i izvršna direktorka jedne nevladine organizacije, a sve to skupa, kaže, zna da iscrpi čovjeka, tako da se nekad relaksira pišući i stvarajući nešto novo, a poezija uvijek lijepo oplemeni duh osobe.

Bez obzira na sve druge obaveze, Krivokapić aktivno radi na stvaranju pjesama za drugu zbirku, ali otkriva i druge planove...

”I dalje sam aktivna u pisanju novih pjesama za drugi dio zbirke. Pored toga, čeka me i pisanje polaznih istraživanja na doktorskim studijama i mnogo neformalnih aktivnosti kroz nevladinu organizaciju koja počinje sa radom na jednom vrlo važnom projektu koji nosi naziv ‘Chance for YOUth’. Na tom projektu biće uključena djeca koja su napustila institucionalni oblik socijalne zaštite i koja kreću u svoj novi životni put, na kojem im se zajednica i društvo moraju naći pri ruci. Zaista bih voljela da naglasim svoju još jednu veliku pasiju, a to je omladinska politika u Crnoj Gori. Cjelokupan radni angažman i moje formalno i neformalno obrazovanje idu ka tome da razvijem svijest o potrebi za kvalitetnijom, boljom i prosperitetnijom omladinskom politikom i većom zastupljenošću mladih u društvenom i političkom životu. Nastavljam da promovišem i afirmišem adekvatniju politiku za mlade”, poručuje Krivokapić.

“Prozori” prikazuju crno-bijeli trik života i govore dokle smo

Na pitanje da li je pisanje poezije hobi ili ozbiljna posvećenost, Nina Krivokapić kaže jednostavno da je “poezija bezinteresna ljubav”.

”To ste jednostavno vi u svojoj suštini. Nema tu mjesta materijalizaciji koja bi pokvarila moj odnos prema pisanju. Ona i jeste dublja posvećenost onda kada je osjetim. Svakoj pjesmi težim da pristupim iskreno i otvoreno kako bi iz mene izašlo ono najbolje. Poezija mi nudi mir i sklad međusobnih dijelova moje ličnosti. Ona je platforma mog bitisanja i scena izražavanja svega ono ko sam, a ja za poeziju samo još jedan zanesenjak u drugo i drugačije”, objašnjava mlada pjesnikinja.

On dalje opisuje proces nastajanja njenih pjesama govoreći da inspiracija uvijek postoji i da se svuda nalazi.

”U životu ljudi iskuse mnogo stvari. Sastavni dio života su i razočaranja i radosti, pobjede i porazi, odbijanja i prihvatanja. Sve to je inspiracija. Ono što volim kod umjetničkog stvaralaštva je orjentacija one skupine umjetnika usredsređene na optimističke poglede na život koliko god to neko smatrao maštarijom ili nazivao te ljude idealistima-sanjarima. Daću jedan primjer inspiracije, a radi se o velikim prozorima koje sam imala u stanu. Oni su za mene predstavljali mnogo više od predmeta i nastala je pjesma ‘Prozori’ koja prikazuje odluke kao crno-bijeli trik života. Jer kada je dan mi vidimo ono vanjsko, a kada je noć odsjaj našeg lika u tim prozorima je reprezent onoga ko smo i dokle smo sa odlukama koje u životu donosimo.