ispovijest o životu od prve puške, do prve metle

Dobra vremena rađaju slabe, a teška jake ljude

Monodrama “Milunka”, u izvođenju glumice Vesne Stanković, izvedena je u Nikšiću, a publika je svoje mišljenje iznijela gromoglaglasnim aplauzom

2257 pregleda 0 komentar(a)
Vesna Stanković u monodrami, Foto: Privatna arhiva
Vesna Stanković u monodrami, Foto: Privatna arhiva

Veče emocija, suza, ljubavi i aplauza.

Tako bi se mogla opisati gluma Vesne Stanković u monodrami “Milunka”. Gromoglasnim aplauzom, koji je prekinula glumica, nikšićka publika je rekla šta misli o Vesni, Milunki, o “ispovijest o životu od prve puške, do prve metle”.

”Hvala vam što ste odvojili ono najdragocjenije što svako od nas ima - a to je vrijeme. U Nikšića sam bila prije 20 godina, pa prije deset godina, i evo me opet. Nekako su nas razdvojili i užasno mi je teško što nas stalno razdvajaju, a mi smo jedno... Možemo da se zovemo ovako ili onako, ali treba da se volimo, pazimo i treba iz istorije nešto da naučimo. A mi, kaže Milunka, nikad ništa ne naučimo...Dala sam vam punog srca ovu baklju ljubavi. Ta žena nije bila simbol rata nego simbol ljubavi i davanja. Htjela je samo da zaštiti slabije i učini najbolje”, kazala je Vesna u obraćanju publici dok su i ona, i mnogi u sali Nikšićkog pozorišta brisali suze.

Kasnije je novinarima objasnila da se ne obraća uvijek publici, već samo kad osjeti potrebu.

”Strašno sam ganuta, steže mi se grlo. Mnogo sam dirnuta. Sve ovo što nam se dešava, mnogo nas razdvajaju i mislim da se to Milunki ne bi dopalo”, uspjela je da progovori glumica koja je napisala tekst za predstavu koja je izvredena više od 250 puta.

Iz predstave
Iz predstavefoto: Privatna arhiva

Predstava nije, kako je kazala Vesna, priča o ratu. Riječ je o antiratnoj priči, o ženi koja nije bila samo ratnik, već i žena koja je imala dovoljno ljubavi za svoju zemlju, narod, ali i za svakog ko je bio slabiji. Priča o najodlikovanijoj ženi u srpskoj istoriji, dobila je 12 odlikovanja, o neustrašivoj heroini koja je ranjavana čak devet puta u sedam godina ratovanja, koja je othranila 36. tuđe djece, koja je, kada je ostavila pušku uzela metlu da bi toj djeci pružila bezbrižno djetinjstvo, a noću šila vojne uniforme, je priča o ljubavi. Održale su Milunka i Vesna ne samo čas patriotizma, nego i čas čovjekoljublja.

”Nije ovo samo čas istorije, nego i čas opomene. Da se malo trgnemo i postidimo nad svojim slabostima. Dobra vremena rađaju slabe ljude, a samo teška vremena rađaju jake ljude”, kazala je glumica koja vjeruje da knjiga bira pisca, a lik glumca.

Nju je odabrala Milunka, ili je ona odabrala Milunku, sasvim je svejedno. Našle su se njih dvije, a prepoznala je to i Milunkina porodica.

”Najveći kompliment sam doživjela kada sam imala drugo igranje u njenom selu usred bijela dana. Svi došli - njeni unuci, praunuci, kumovi, rodbina i svi sjede u prvom redu. Došlo mi da umrem jer mogu ja da prevarim druge da je Milunka bila takva, ali ne i njih. Počnem i nakon pet minuta vidim da svi oni plaču. Kada se završila predstava i dok je publika aplaudirala, oni istrčavaju na scenu i viču ‘baba’. Znaju oni da ja nijesam njihova baba, ali našli su je u mom izvođenju”, priča glumica.

Objašnjava kako je monodrama nastala sasvim slučajno i kako je mislila da je nakon monodrame “Lina od kamena tvrđa”, koju je uradila prije 16 godina, završila sa takvim predstavama. Prijatelji su joj predložili da uradi Milunku i iako je u početku to odbijala jer je mislila da nije dorasla liku takve heroine i da neće moći da njenu snagu i energiju iznese na pravi način, ipak je pozvala nekoliko pisaca da joj napišu scenario, ali niko to nije mogao da uradi u tom trenutku.

”Nakon pola godine zove me organizator festivala u Zemunu da me obavijesti da igram monodramu. Mislila sam da je u pitanju ‘Lina’, kada on kaže nije nego ‘Milunka’. Kažem mu da ću ga zvati za pet minuta i saopštim mužu da za dvije sedmice igram Milunku. Pita me kako kad nemam predstavu i da mi slučajno ne padne na pamet da je radim. Ali znala sam da to nije slučajno i da ako je sad ne napravim neću je nikad napraviti. Za dva dana sam napisala tekst i isti za deset dana naučila. Nekako vjerujem da je Milunka htjela da se ponovo čuje njena priča”, istakla je ona.

I čula se širom regiona i svijeta, od Švajcarske, Kanade do Australije. Igrala je Vesna u pozorištima, dvorištima škola, trgovima, u crkvama i crkvenim domovima. Pobjedila je na svakom festivalu na kom se pojavila a ono što je njoj posebno važno, Milunka i ona su uspjele da dopru do publike i da im ispričaju priču o ratu i miru, o patriotizmu i čovjekoljublju, o ljubavi.

Predstava “Milunka” beogradskog teatra “Balkan novi pokret”, koju je režirao Petar Stanojlović, izvedena je u okviru oktobarskog repertoara Nikšićke kulturne scene.