Umjetnička interakcija između haotičnih i preciznih elemenata, podložna uticaju trećeg lica, odnosno u interakciji sa posjetiocima, daje punoću i srž mnoštvu djela malog formata i samoj stvaralačkoj filozofiji akademskog slikara Davida Husića.
Interaktivna izložba slika “Antifraktal” čiji je Husić autor, biće otvorena sjutra u Umjetničkoj galeriji “Vitomir Srbljanović” u Pljevljima, u 19 časova. Posjetioci će biti u prilici da vide, ali i utiču na samu postavku i kompletan koncept do 14. februara, a u razgovoru za Vijesti, Husić objašnjava o čemu se radi.
“Sami koncept postavke nije gotov, niti je ikada konačan, jer on zavisi od drugih ljudi, zato što je izložba interaktivna, kao i sami moj rad koji je interaktivan. Izložba je takva da apsolutno svako može da postavi moja djela onako kako misli, osjeća, želi... U pitanju su minijaturni crteži koji, poput lego kockica, kada se odvoje mogu svi međusobno da se kombinuju, transformišu, a sve to zavisi od nekoga ko upravlja postavljanjem i položajem radova. Međusobni odnos tih mojih minijatura zapravo biraju i/ili zadaju posjetioci”, priča Husić.
To je ostvarivo zahvaljujući magnetima, dodaje on, koji su zakačeni sa odabranim dijelom radova koji se tako mogu izmještati iz samog prostora.
“Magneti su zakačeni na moja djela kako bi ona mogla da se pomjeraju, tako da koncept podliježe promjeni i transformaciji. Iako nemam nikakva očekivanja, kako od ove izložbe, tako i uopšte, volio bih da posjetioci ovu postavku prihvate kao igru i da joj se prepuste, da budu opušteni”, poručuje autor i dodaje:
“Prvi korak procesa je stvaranje samog rada, odnosno svih tih minijatura. Druga faza je njihovo slaganje, a da biste došli do toga vi prvo morate da doživite te radove, jer format nije format sam po sebi, već zavisi od doživljenog i od vizuelnog, od samog momenta kako se postaviš prema nečemu”, ističe Husić koji smatra da dosta zavisi i od prostora.
Iz Umjetničke galerije “Vitomir Srbljanović” ističu da je David Husić umjetnik koji se na crnogorskoj likovnoj sceni ističe svojim istraživanjem fragmentarnosti prostora i boje.
“Njegov ciklus radova “Antifraktal” donosi specifičnu koncepciju mjerenja i likovne organizacije prostora kroz serije malih formata. U njegovom radu, format prestaje biti samo fizička granica, a boja postaje krik vizuelnog, gradeći fragmente koji se šire izvan konvencionalnih okvira”, napisali su iz galerije “Vitomir Srbljanović” i dodali:
“Husićevi radovi stvaraju interakciju između haotičnih i preciznih elemenata, čineći da prostor postaje dinamičan i neprestano transformisan. Izložba “Antifraktal” ističe simbiozu boje, forme i prostora, omogućavajući posmatraču da postane dio ovog procesa vizuelnog istraživanja”...
Na pitanje Vijesti kako doživljava taj spoj nespojivog - haosa i preciznosti, te kako osjeća, doživljava i bira kolorit, umjetnik kaže da je na slikarskom platnu sve moguće, te da svoje minijature stvara “ili potpuno haotično ili u potpunosti geometrijski”.
“U slikarstvu i u umjetnosti to je kao jedna stvar, znači svaka slika ima svoju stilizaciju, apstraktnost u kojoj je potpuno oslobođena stigmatizacije, ali i forme i sastoji se od mnoštva malih fragmenata. Apsolutno svaki fragment kojem se posvetimo u svome životu se na neki način ocrtava i preslikava na sve ono ostalo što je oko nas. Kada su slikarske konstrukcije u pitanju, one su same po sebi mjesto na kojem mnogo toga zavisi kako od slučajnosti, tako i od koloritske slobode. Sa druge strane, mislim da ništa nije fiksno, formatirano, pa tako i sama postavka podliježe promjenama, praktično direktno zaviseći od publike i uticaja drugih”, dodaje Husić.
On kaže i da se balans nalazi između haotičnog i preciznog, ali da je u pitanju forma koja nema samo jedno lice. Kada je boja u pitanju, iako upravo ona daje dinamiku i određuje dramski ton i tok djela, Husić kaže da nema poseban odnos ili stav prema tome.
“Ja boju ne doživljavam, već doživljava ona mene i ne znam kako drugačije to da objasnim. To je pitanje percepcije, a bez percepcije ne bismo bili ljudi. Kroz percepciju i kroz osjećaj koji nas okružuje i ispunjava, jednostavno se i sami gradimo kao ličnost, pa tako i ja kao slikar i čovjek”, priča on ističući da se prilikom stvaralaštva najčešće vodi sopstvenim vizijama o samom umjetničkom djelu, ali i svojim razmišljanjima...
Svoje istraživanje i sami ciklus “Antifraktal” započeo je još tokom studija slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju.
“Sve je dolazilo spontano prilikom stvaranja kada sam se prepuštao nekim sopstvenim razmišljanjima. Ja ne vjerujem u inspiraciju i u čekanje inspiracije. Ne vjerujem u umjetničke kalupe i forme, u stilove, već vjerujem u stalno kretanje, razmišljanje i traganje za nečim što smo mi sami i što je rad, vjerujem u slobodu i u borbu za slobodu stvaranja koja je zapravo mnogo iznad same inspiracije...”, kaže Husić koji nastavlja sa svojim radom i stvaralaštvom nenametljivo se radujući pozivima za nove samostalne izložbe...
Pobunjena estetika koja se ne da oivičiti ramom
David Husić je rođen 1989. godine u Baru. Do sada je izlagao na više samostalnih i grupnih izložbi. Diplomirao je slikarstvo 2015. godine, na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Dragana Karadžića, a kasnije specijalizirao slikarstvo u klasi profesora Ratka Odalovića.
Svoju prvu samostalnu izložbu imao je u Baru 2022. godine, u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” a tom prilikom je upravnik galerije, dr Milun Lutovac kazao da “nema slučajnih obrazaca i da sve nastalo prati neki unutrašnji red, čija je osnova haos”.
“Veliki prasak iz kojeg je nastao svemir u svom centru nosi haos. Međutim, baš u tom, takvom haosu nastali su atomi, planete, galaksije. Sve se nekako složilo, nastao je život. Ako fraktali, kako kažu, otkrivaju pravu prirodu stvarnosti, šta nam to otkrivaju Davidovi antifraktali? Možda upravo ono isto što se krije u koricama Borhesove novele, nemogućnost čovjeka da se suoči s vječnošću. Za razliku od fraktala, Davidovi antifraktali nijesu samo fizikalna, hemijska, biološka pojava, već dio onog mentalnog, nematerijalnog, sociološkog, optičkog, pa i teološkog i kao što i sami vidite, umjetničkog. Oni su portret univerzalnog, nepomirljivog”, rekao je Lutovac tom prilikom.
On je primijetio da Husić na svojim djelima predstavlja “pobunjenu estetiku koja se ne da oivičiti ramom, koja je jednako snažna na mikro i na makro planu”.
“Radovi Davida Husića naslikani su kistom radoznalog duha i intuicije, bez kojih nema pravog stvaralaštva i djela”, konstatovao je Lutovac tada.
Umjetnost i umjetnici ne mogu da dođu do izraza zbog politike
Na pitanje o crnogorskoj likovnoj sceni, položaju umjetnosti u društvu, ali i položaju umjetnika, Husić ističe da bi scena, kao i samo društvo, doživjelo procvat ukoliko bismo se udaljili od politike.
“Kod nas društvo nema dovoljno znanja i interesovanja koje je usmjereno ka umjetnosti, a i sama umjetnost kao da je zastala negdje u 20. vijeku, iako ima umjetnika koji su savremeni i izdvajaju se kao drugačiji. Čini mi se da je tako u Crnoj Gori, a mislim da je ljudima potrebno nešto novo u umjetnosti. Mi imamo jako dobre umjetnike, ali ni umjetnost ni umjetnici ne mogu da dođu do izraza zbog politike koja je najaktuelnija tema u Crnoj Gori. Sa druge strane, jedino je umjetnost ono što može spasiti društvo i podariti duhovno, intelektualno bogatstvo”, poručuje Husić.
Izložba je takva da apsolutno svako može da postavi moja djela onako kako misli, osjeća, želi... U pitanju su minijaturni crteži koji, poput lego kockica, kada se odvoje mogu svi međusobno da se kombinuju, transformišu, a sve to zavisi od nekoga ko upravlja postavljanjem i položajem radova. Međusobni odnos tih mojih minijatura zapravo biraju i/ili zadaju posjetioci”, priča Husić
Bonus video:
