i Gospođa Mešter pokazuje uznemirujuće nepoznavanje stvari. U svom reagovanju održala je bukvicu i uredniku “Arta”, zato što je objavio nešto što nije po njenoj volji, i, kako insistira - bez njene saglasnosti. Nisam joj, kako veli, “predočio namjeru”. Izgleda da se principi javnog djelovanja ne uče tamo gdje je gospođa Mešter sticala znanja i zvanja.
Dakle: objavljivanje kritičkog osvrta ne podrazumijeva saglasnost “naučne javnosti” ili kritikovane strane. To pravilo važi za tematske novinarske tekstove kada se neka pojava ili proces analizira sa raznih strana, pa je razborito (i pristojno) sučeliti različite stavove na jednom mjestu. Kritički osvrt, bilo u slučaju umjetnosti bilo nauke, reakcija je na djelo (knjigu, studiju, ideju, izložbu, koncert), koje je već samo po sebi javni čin. Zamislite da od slikara ili muzičara tražite saglasnost da kritički opservirate njihovu izložbu ili koncert? Kritika tada ne bi ni postojala...
Tekst na koji profesorica J. M. reaguje upravo je glas naučne javnosti. Dakle, jedan ozbiljan profesor piše kritički (nimalo senzacionalistički i vrlo detaljno) o knjizi, a autori knjige demonstriraju “naučnu” moć tako što onemogućavaju objavljivanje takvoga teksta.
Srećom, njihov uticaj ne dopire do “Arta”.
Medij je, naravno, dužan dati prostor kritikovanome da odgovori, ako to želi. Što je “Art”, kako smo vidjeli, i uradio. A za samu autorku kritikovane knjige bolje bi bilo da se nije oglašavala. A evo i zašto.
Ne samo što je pokazala nerazumijevanje za medijske običaje, pokazala je i nešto kudikamo opasnije. Gospođa Mešter vidi uvrede u kritičkom osvrtu na knjigu kojoj je koautor, premda prije izgleda da ona uvredom doživljava sam čin kritikovanja i pisanja “bez dozvole” o njenom djelu.
A onda spektakularno ilustruje svoj osjećaj za principijelnost: autora teksta i nekadašnjeg kolegu ružno denuncira, optužuje za alkoholizam i predlaže da mu se odredi psihijatrijski tretman.
Ne znam kako bi na ovu i ovakvu “naučnu principijelnost” reagovali njeni profesori iz Istočnog Sarajeva, ali ne sumnjam da bi Gebels i Ždanov bili oduševljeni. Oni su taj metod doveli do savršenstva...
Balša Brković, urednik “Arta
NE PROPUSTITE
Bonus video:
