Želja, inspiracija i ideja su dovoljne da se napušten, naizgled urušen prostor bilo kog grada pretvori u carstvo mašte i zov umjetnosti i kulture. Kada bismo tražili dovoljno željno bilo bi nađeno i više od pretpostavljenog bez obzira gdje se traži, jer svaki ćorsokak, kvart ili ruševina nude nove mogućnosti i načine ostvarenja, i vizuelne i kreativne.
Dah grada u zapostavljenim ulicama
Zapostavljene ulice svih gradova na svijetu, one ulice koje vode ka trgu, ali turistički vodiči neće obratiti mnogo pažnje na iste, osim ukoliko je tu neka dovoljno stara i bitna zgrada - to su one ulice kojima prolazite usputno, razmišljajući o sljedećem odredištu ili se možda okrećete oko sebe zato što šetnja baš takvom kaldrmom znači udahnuti novi grad...
Te ulice možda i nijesu zapostavljene koliko su “nevalorizovane”, “neeksploatisane”, nedovoljno isplative, ili samo sakrivene svima koji u gradu ne žive... Te usputne ulice obično pružaju drugačije iskustvo grada. Dušu takvim, nekim od zaboravljenih ulica, daju i vječito odani prolaznici čije su se stope vremenom sjedinile sa njima. To su oni rijetki koji godinama tiho koračaju njihovim asfaltom, ponekad čudni, sa šeširima zagledani u nebo ili, još češće, makadame koji čuvaju bogatstvo prošlih koraka, ili su to ljudi koji svoju prvu i najbitniju jutarnju kafu ispijaju u nekom od kafića te ulice dok čitaju novine i razmišljaju o juče, danas i sjutra...
Dušu im nekada daju i beskućnici koje su te male ulice ugrijale i zagrlile i ponudile im zaklon koji nijesu našli na prostranim bulevarima i trgovima, nekada i kamenje kojim je ulica popločana ili zgrade u njoj sazidane, stari balkoni sa zarđalom gvozdenom ogradom idalje ukrašeni mirisom najraznobojnijeg cvijeća ili pak neka gradska kafanica u kojoj ćete uvijek čuti nove neispričane priče, neki poseban prostor za okupljanje ili zaključana kapija koja izgleda kao čuvar misterija...
Grčka je jedna od onih država koja je sama po sebi muzej, a Solun ili Thessaloniki jedan od gradova koji je pun takvih, posebnih, ulica. Kolijevka civilizacije, poprište istorije, svjedok sukoba antičkog i urbanog, sa prelijepim plažama, morem i arhitekturom, uvijek je inspirativna za obilaske. Ako ste na ljetovanju, turističkoj turi ili prosto usputnoj šetnji kroz Solun, vjerovatno ste onda obišli mnoge znamenitosti, ali tu je i neobičan prostor, prelijepi Bensousan han, nezaključavan više od 200 godina. Stara zgrada nazvana Bensusanov han u Solunu, u Ulici Edessis, broj 6 otključaće posjetiocima maštu, poglede na prošlost, umjetnost i svevremenost.
Mjesto gdje se snovi razigravaju
“Dobro došli u mjesto gdje se vaši snovi šire i raspršuju”, riječi su kojima će vas dočekati današnji umjetnički direktor u zgradi Bensusanovog hana Stelios Dokouz.
Inovativni poduhvat kulturnih avanturista pretvorio je nekadašnji han - motel u mjesto za okupljanje umjetnika dajući mu tako i najprikladniju namjenu.
Prostor datira od 1810. godine, prema nekim turskim dokumentima. U to vrijeme bio je vlasništvo jevrejskog građanina Soluna Samjuela Bensusana koji je tokom otomanskog perioda bio vlasnik motela, što na turskom i znači riječ ‘han’. Ljubazni domaćin, Dokuz objašnjava da je motel tada bio drugačiji, odnosno da je postojalo nekoliko soba sa više kreveta, najpribližnije današnjem hostelu, ali u to vrijeme luksuzno. U vlasništvu porodice Bensusan motel je radio sve do 1930. godine, preživjevši čak i veliki požar u Solunu 1917. godine. Do tada, niti nakon toga, han nikada nije bio pod ključem.
Nakon 1930. kako se već osjećala tenzija užasnih događaja koji su slijedili Evropi pa i čitavom svijetu, na tom mjestu je radila piljara, zatim prodavnica hrane poput današnjih marketa, jedno vrijeme je bio i prepoznatljivi butik začina, malena fabrika, kafe bar... Njegova posljednja ratna upotreba bila je carinska kancelarija krajem sedamdesetih godina, a onda je napušteno skoro 30 godina, sve do 2007. godine kada je umjetničko društvo pronašlo novo mjesto za sebe, a pravu svrhu za istorijsku građevinu - tako je nekadašnji motel postao prostor za izložbe, predstave, performanse, književne večeri, muzičke događaje, intimnije festivale, prostor za fotografisanje, diskusije, stvaranje, nekada i stanica turistima...
Osim specifične terase, enterijera koji zove pažnju prolaznika, prostor je interesantan jer ima dva ulaza koji međusobno nijesu povezani i vode u drugačije igre mašte.
Antikviteti nekadašnjeg motela
Ako samo prolazite Ulicom Edessis primijetićete neobičan izgled unutar otvorenih vrata pored table na kojoj piše “Bensousan han unlocking 200 years of secrets”, odnosno “Bensusanov han - 200 godina nezaključavanih tajni” i vjerovatno će se mnogi zapitati da li je galerija, lokal ili kuća pretvorena u muzej. U pitanju je sve to!
Na samom ulazu u ovaj umjetnički haos detalja čovjek ne zna gdje da se okrene i čemu pažnju da posveti... Upravo taj prvi korak ulaska opiće vas nekim vremenom i duhom koji vas tjera da zađete dublje i saznate više. Na prizemlju je nekada bio prostor za konje, pa prodavnice, a sada se tu nalazi dugačak drveni sto i stare vitrine ispunjenje antikvitetima - od svijećnjaka, escajga, posuđa, knjiga, ručno rađenih ukrasa, misterioznih figura životinja, klovnova, ljudi, tu su i prepoznatljivi lusteri, heklani stoljnjaci, zavjese od teških materijala, pa i izvezena neprolazna Frida Kalo na tkanini...
Gvozdena figura na drvenom stolu sa specifičnim ornamentom ište razotkrivanje svog oblika u posmatračevoj mašti, a veliki bijeli ram sa duborezom zove vaše prste. Neka magična atmosfera i miris tamjana vode vas stepenicama do velikog monumentalnog ogledala, starih ormara, nedavno dekupažiranih fotelja, telefona... Koračajući do tamo sigurno ćete zastati na dijelu nerestauriranog poda posmatrajući stakleni prostor površine jednog kvadratnog metra koji, u funkciji lifta koji još uvijek radi, pruža pogled u podrum u kom su nekada bile sobe, a sada je rezervisano za umjetnike.
Na spratu se često odvijaju seminari, radionice, javne tribine, a opremljen je novijim komadima namještaja koji su izabrani da budu u skladu sa duhom ostatka. Najstariji i najveći dio zgrade je podrum koji, takođe, često ugošćava zainteresovane grupe za njihove potrebe. Cigle i kamen od kojeg su zidovi napravljeni su ručno izrađeni prije oko 200 godina.
“Obično iznajmljujemo stvari koje imamo ovdje zainteresovanim zakupcima, ali ne za svaku namjenu. To mogu biti prigodni događaji, pa naši komadi često služe kao dio scenografije za neke predstave, performanse i slično”, kazao je Dokouz i objasnio da je većina predmeta, lustera, namještaja, dio kolekcije male firme za dekoraciju enterijera “Mimelismoni” po imenu plavog cvijeta “Ne zaboravi me”.
Da bi se došlo do “glavnog” dijela potrebno je izaći iz zgrade i kroz vrata sa desne strane, kružnim stepenicama doći do dijela za performanse “iz kojeg niko ne izađe isti”, kako kaže Dokouz.
Nekadašnji pogled na more danas zaklonjen zgradama
Starinska osmougaona centralna prostorija sa velikim lusterom i metalnim plafonom... To je mjesto na kojem teatarski ansambl počinje svoje izvođenje vodeći publiku sa sobom i stvarajući tako interakciju sa posjetiocima, prostor za improvizaciju i kreativnost, a nekada i spontano učešće prisutnih u komadu. Svoje radove su tu često izlagali i mnogi likovni umjetnici...
Oktagon je okružen sa pet prostorija koje su povezane, a od kojih je većina prazna, zadržavajući tako slobodu za umjetnike da je opreme. Iako oronuli zidovi, drevni pod, drvene škure na prozorima, prostor je više nego inspirativan.
“Ovdje se okuplja mnogo umjetnika i umjetničkih grupa iz različitih sfera. Sezona traje od septembra do juna ili jula, u zavisnosti od vremena. Tokom tih mjeseci svake večeri se nešto događa, ali visoke temperature ljeti, nažalost prekidaju tok, a mi ne želimo da ugrađujemo klima uređaje”, kaže Dokouz.
Svaka prostorija zrači svjetlošću, a veliki prozori su nekada gledali na more i luku, sve dok grad nije postao urbanizovan, a zgrade se uzdigle i betonom zaklonile morske horizonte očima.
Česti gosti tog dijela su i tek vjenčani parovi, tinejdžeri, turisti. Iako se prostor iznajmljuje, za takve svrhe je besplatan, a ukoliko ste zainteresovani za neki poseban događaj, slobodni ste da se dogovorite i sami ga zakupite.
Pored snova, naći ćete i savršenu fotografiju
Ukoliko vas slučajni ili namjerni put povede do Grčke, a onda i do Soluna, prostor Bensusanovog hana u Ulici Edesis je mjesto na kojem ćete, pored snova, pronaći i zanimljivu priču, savršenu fotografiju, a ukoliko se pogodi i vrijeme, vjerovatno ćete uživati u nesvakidašnjem umjetničkom performansu. I zapamtite, posjetićete mjesto u kojem se “snovi šire i iz kojeg niko ne izađe isti”.
Bonus video:
