Dijete najbolje kroz igru uči da pliva: Najteži je početak

Strah od novog fluida uvijek postoji, nekad u većoj, nekad u manjoj mjeri, tako da prvi kontakt sa vodom i učenje nikako ne bi smjeli biti na silu, već postepeno
264 pregleda 0 komentar(a)
plivanje, djeca, Ivica Šćepanović, Foto: Privatna arhiva
plivanje, djeca, Ivica Šćepanović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 05.07.2018. 09:10h

Plivanje je jedna od najkorisnijih vještina koje čovjek može da nauči - osim što predstavlja jednu od najzdravijih sportskih disciplina, u nekim opasnim situacijama može nam spasiti život. Nema nikoga srećnijeg od djeteta koje je upravo naučilo da pliva, ali put do ovog trijumfa ponekad može biti trnovit. Najteži je ipak početak i prevazilaženje dječjeg straha od vode. Mr Ivici Šćepanoviću upravo je to posao - da nauči djecu da plivaju. On je instruktor dječjeg fitnes centra i za naš dodatak priča o malim plivačima i izazovima sa kojima se bore u vodi.

“Prilikom učenja plivanja povjerenje je stavka koja ima krucijalni značaj, a djeca imaju najviše povjerenja upravo u svoje roditelje. Samim tim, postoji određena olakšica u ovom smjeru. Strah od novog fluida uvijek postoji, nekad u većoj, nekad u manjoj mjeri, tako da prvi kontakt sa vodom i učenje nikako ne bi smjeli biti na silu, već postepeno. Dijete mora da stekne određeni nivo sigurnosti, kako bi se prevazišao ‘grč’ u kojem su oni najčešće na početku. Najbolje rezultate daje pristup kroz igru. Igrice u ovom slučaju mogu biti raznovrsne, od prskanja, trčanja kroz vodu, skakanja, imitiranja životinja do samog kretanja kroz vodu sa plivačkim pomagalima. Čitav ovaj proces treba da se obavlja sa osmjehom na licu, kako djeteta tako i roditelja. Takođe, kasnije skidanje plivačkih pomagala (šlaufi, mišići, prsluci itd.) mora se raditi postepeno, ali tim ritmom da dijete niti stvori preveliku vezanost za pomagala niti prije nego li stvori određenu dozu sigurnosti kretanja kroz vodu”, kaže mr Ivica Šćepanović.

Prvo upoznavanje sa vodom, pa tehnike

“Vrijeme za koje dijete može naučiti da pliva je potpuno individualno od djeteta do djeteta. Pojedina djeca nauče plivati već posle 2-3 časa, i bez pomagala se slobodno kreću i održavaju u vodi, dok je kod drugih to duži proces i može potrajati do 20-tak časova. Ali može se reći da je nekih 10 časova prosjek u kojem bi dijete neplivač trebalo da usvoji ova znanja. Najveći faktor je upravo strah sa kojim počinju proces učenja, zato je bitno da se ništa ne forsira već da se dopusti proces ‘upoznavanja’ sa vodom. Kasnije, kada pređu iz neplivačke u plivačku kategoriju, može se početi sa detaljnom obukom pravilnih plivačkih tehnika”, objašnjava naš sagovornik.

Neplivač ili plivač?

“Kategorija neplivač traje sve dok dijete nije u mogućnosti da se samo održava i kreće kroz vodu, odnosno da zauzme horizontalni plivački položaj bez potanjanja i bez korišćenja plivačkih pomagala. Kada dijete stekne ove sposobnosti, može se sa sigurnošću reći da je naučilo da pliva”, objašnjava instruktor.

Upozoriti na opasnosti, ali bez plašenja

“Djeca treba da budu svjesna opasnosti koje su realne u toku ovih aktivnosti, ali ne treba da ih prepadamo sa njima. Svi oni već imaju strah, u većoj ili manjoj mjeri, i vrlo su oprezni. U radu sa grupom, važno je da djeca odmah nauče da se uzdaju u svoja pomagala i da se ne hvataju za svoje drugare, jer su to situacije gdje mogu da se uspaniče, i onda se moramo vratiti korak nazad u procesu učenja. Skakanja u vodu bez nadzora i dozvole, hvatanje za druge, trčanje po bazenu i ulazak neplivača u vodu bez pratnje instruktora ili roditelja, su neke od aktivnosti koje bi se mogle nazvati opasnima. Zato je bitno da sva djeca budu osigurana u vodi i da postoji stalni nadzor nad njima. Ali ponovo napominjem da je bitno da naše strahove ne emitujemo na djecu, jer oni sve to osjećaju i proces se dodatno produžava. Međutim, ovo se sve prevazilazi korišćenjem pomagala. U našoj školi plivanja polaznici su maksimalno sigurni i u bazenu 2m dubine. Koristimo plivačke prsluke, nudle, daske, plivačke obruče, kako bi se djeca što prije oslobodila i što adekvatnije i brže naučila plivati”, kaže Šćepanović.

Kada je pravo vrijeme za učenje?

“Svi znamo priču da dijete po rođenju zna da pliva i da se održava na vodi. Strah od vode je nešto što razvijemo odrastanjem, tako da što se prije započne sa ovim procesom, to su rezultati bolji. U svijetu je plivanje beba uveliko trend, upravo iz prethodnog razloga. Dijete već od 4 godine može da počne obuku plivanja u grupnim uslovima rada i ovo je neki optimalni period za početak učenja. Autori širom svijeta su saglasni da bi prve kontakte sa vodom dijete trebalo da napravi već do pete godine, jer nakon ove granice strah je znatno veći, jer su i djeca svjesnija opasnosti. Djeca mlađa od 4 godine takođe mogu da započnu sa obukom, ali u individualnim uslovima rada, jer njihova emocionalna zrelost i pažnja nije dovoljno razvijena da isprati rad grupe u novom fluidu”, kaže instruktor plivanja.

Bonus video: