Razočaranje i ljutnja su dva najčešća osjećanja u pubertetu. Neki tinejdžeri kroz ovu fazu razvoja prolaze lako, bez mnogo rasprava i negodovanja, pokušavajući da prikriju svoju radoznalost koju pubertet uvijek sa sobom donosi. Neki, pak, dobro zapamte svoje pubertetske godine, kao period čestih svađa, ljutnje, nedoumica, straha...Pubertet, ipak, najbolje “osjete” oni koji se tokom tih skoro desetak godina posmatraju kao neprijatelj broj 1 - roditelji.
Iako se često pitaju zašto ih djeca tako doživljavaju i pokušavaju da objasne da su oni, zapravo, “najbolji prijatelji na cijelom svijetu”, neke njihove radnje i reakcije postavljaju ih upravo na ovo mjesto. Mjesto neprijatelja. Naravno, samo u očima djeteta. Kako promijeniti to dječje osjećanje, koje roditelje toliko boli i zbunjuje?
Komunikacija je najvažniji element u izgradnji uspješnog odnosa sa tinejdžerom. Uzrečica "Nije važno šta kažeš, nego kako kažeš“ nikad nije bila važnija nego u ovom periodu. Kada razgovaramo s našim tinejdžerima, možemo im ili pružiti osjećaj saosjećanja, razumijevanja i potpore, ili možemo na njih prenijeti da smo razočarani i ljuti zbog onoga što su učinili. Unaprijediti i poboljšati komunikaciju s tinejdžerima nije jednostavan proces.
Roditelji često ne mogu da promijene način na koji razgovaraju sa svojom djecom. Uglavnom im govore šta da rade, umjesto da pokušaju da dođu do stvarne suštine komunikacije, što je ustvari razmjena ideja i mišljenja.
Kako biste podstakli vašeg tinejdžera na razgovor jasno mu stavite do znanja da vam je cilj da saznate kako se osjeća u određenoj situaciji. Vaš tinejdžer u ovakvoj situaciji može koristiti tipične odgovore kao što su: "Dobro sam", "Ne znam" i "Ništa", što ukazuje na to da možda nije sposoban da izrazi svoje misli i osjećanja. U takvim okolnostima je najbolje da roditelji započnu razgovor i da na taj način, kroz postavljanje kratkih pitanja, započnu razgovor. Postoje neke standardne fraze koje vaš tinejdžer može koristiti kako bi pokazao da je razočaran ili ljut. Dvije najčešće fraze su: "Kako god ti kažeš, ili "Vi jednostavno ne razumijete."
Oba ova odgovora su jasni pokazatelji djetetovog mišljenja da nema nikakvog uticaja na stvari koje ga se tiču. Može misliti da ga tretirate kao da je malo dijete, ne dozvoljavajući mu da izrazi svoje mišljenje, ili pak može osjećati ga uopšte ne slušate. Ukoliko čujete bilo koju od ovih izjava razmislite o onome što je rečeno, i zapitajte se gdje ste, i kako ste isključili vaše dijete, ili da li ste uopšte slušali njegovu stranu priče.
Jako je važno da shvatimo da naš tinejdžer ne razmišlja na način na koji razmišljamo mi. Pogledajte ponekad na svijet kroz oči svoje djece, to će biti dobvoljno da naučite da ih shvatite, a onda i da im se približite i budete uz njih u ovoj teškoj fazi.
RANA ADOLESCENCIJA (9-13 godina)
- Dijete razvija negativan stav - Pokazuje nezadovoljstvo ako ga se doživljavate i tretirate kao malo dijete. - Pokazuje manje zanimanje za uobičajene dječje aktivnosti, uz dosadu i nemir jer ne zna koje alternativne aktivnosti su mu dostupne. - Pojavljuje se novi osjećaj odbijanja zahtjeva i ograničenja koja nameću odrasli u životu - Suprotstavlja se autoritetu, postavljajući pitanja, započinjući rasprave, odlažući obaveze i ignorišući uobičajene školske i kućne zadatke. - Eksperimentiše sa postavljenim granicama, pokušavajući da ih pomjeri koliko god može
SREDNJA ADOLESCENCIJA (13-15 godina)
- Tinejdžer traži od roditelja više društvene slobode. - Češće se koristi lažima kako bi izbjegao posljedice nekih svojih postupaka ili kako bi učinio ono što su roditelji zabranili. - Povećava se pritisak vršnjaka u smislu preuzimanja rizika, gdje je ključni osjećaj pripadnosti grupi ukoliko zadovolji određenu vrstu ponašanja (npr. tetovaže, pirsing, konzumiranje alkohola ili narkotika)
KASNA ADOLESCENCIJA (15-18 godina)
- Tinejdžer dobija više samostalnosti jer se uključuje u aktivnosti koje smatra „odraslim“, kao što su obavljanje sezonskih poslova, vožnja automobila, emotivne veze, kao i druženja sa vršnjacima koja su manje kontrolisana od strane roditelja. - Stiče značajnija emocionalna (često i seksualna) iskustva, te ulazi u romantične odnose. - Osjeća tugu zbog postupnog odvajanja od starih prijatelja (a možda i porodice), kao i nezadovoljstvo zbog svoje nespremnosti da postane potpuno nezavisan.
RANA NEZAVISNOST (18-23 godine)
- Mlada osoba ima niže samopoštovanje zbog osjećaja nesposobnosti, jer ne može adekvatno da odgovori na sve zahtjeve i obaveze ove "odrasle" dobi. - Osjeća nezadovoljstvo jer više nema jasnu viziju svog smjera u životu. - Mlade osobe u ovom razdoblju su veoma podložne uticaju vršnjaka (koji takođe tragaju za svojim životnim pravcem). U ovom razdoblju, mladi ljudi su najspremniji da probaju alkohol i narkotika.
Izvor: Dodatak o zdravlju
Bonus video:
