Kad odrasli plaču - šta znamo o tome?

U posljednjih tridesetak godina se zbog toga govori o "katarzi" i olakšanju, ali i o mehanizmu "upozorenja" koji pomaže čovjeku da shvati koliko je neka emocija ili stanje snažno i ukazuje na to da je za takvu emociju ili stanje potrebna posebna reakcija
320 pregleda 0 komentar(a)
plakanje, suze, Foto: Shutterstock
plakanje, suze, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 14.03.2017. 10:29h

Plakanje, i kao fiziološki, i kao emotivni fenomen, oduvek je dovodilo do rasprava. Suzama su se bavili i umjetnici, i naučnici, a svoje teorije su iznosili velikani kao što su Šekspir i Darvin, piše BBC.

Ono što je poznato jeste da je u pitanju "kompleksan fiziološki odgovor na neku vrstu emotivnog nadražaja". Najpoznatija karakteristika jesu suze, ali plakanje prate i facijalne ekspresije i promjene u disanju. Pojava poznata kao "grcanje" predstavlja veoma brzo i odsječno udisanje i izdisanje, koje obično prati plač.

S naučnog gledišta, to znači da plač nije isto što i "proizvodnja suza" kao posljedica iritacije očiju zbog nekog hemijskog jedinjenja.

To govore i same suze - psihijatar Vilijam Frej Drugi je 1981. godine ustanovio da suze izazvane tužnim filmom sadrže više proteina od onih izazvanih sjeckanjem luka.

Za plač beba se pretpostavlja da je metod komunikacije, privlačenje pažnje i traženje pomoći od odraslih. Ipak, kod odraslih plač i dalje predstavlja djelimičnu nepoznanicu.

Naučnici misle da, bez obzira na to da li su u pitanju suze zbog tuge ili velike radosti, nalik bebama, odrasli na taj način iskazuju unutrašnje emotivno stanje, jer je teško da ga artikulišu riječima ili na drugi način.

Međutim, problem kod te teorije predstavlja podatak da većina odraslih najčešće plače u osami.

U posljednjih tridesetak godina se zbog toga govori o "katarzi" i olakšanju, ali i o mehanizmu "upozorenja" koji pomaže čovjeku da shvati koliko je neka emocija ili stanje snažno i ukazuje na to da je za takvu emociju ili stanje potrebna posebna reakcija.

Tako je u studiji iz 2008. godine, kojom je obuhvaćeno 4.300 ljudi iz 30 zemalja, otkriveno da je većini ispitanika i mentalno i fizičko stanje poboljšano nakon plakanja.

Za one koji nisu osjetili poboljšanje ili koji su se čak osjećali lošije ključni faktori su bili socijalni kontekst i osjećanje stida ukoliko je do suza došlo u javnosti ili van sigurne sredine.

Isto istraživanje je pokazalo da kod većine ljudi "zadržavanje" ili skrivanje suza ima negativne posljedice, odnosno da se nakon takvog emotivnog pražnjenja manje osjeća olakšanje.

Bonus video: