Istraživanje pokazuje da nas televizijiske vijesti, odnosno informativni program mogu oblikovati na iznenađujuće načine - od promjene percepcije, preko uticaja na sadržaj naših snova, do naše šanse za srčani udar.
Alison Holman radila je na sasvim običnoj studiji mentalnog zdravlja širom Sjedinjenih Američkh Država kada se dogodila tragedija.
Dok su stotine trkača projurile na kraj cilja na godišnjem Bostonskom maratonu, eksplodirale su dvije bombe, u razmaku od deset sekundi. Tri osobe su ubijene, među kojima je bio i osmogodišnji dječak. Bilo je na stotinu povrijeđenih, među kojima je 16 ostalo nepokretno od posljedica nesreće.
Dok je svijet oplakivao tragediju, novinske organizacije krenule su sa detaljnim izvještajima.
Bilo je očigledno da će žrtve ove nesreće, osim fizički biti i mentalno pogođeni, što su pokazala i istraživanja. Međutim, tu je bila još jedna grupa koja je bila još jače uzdrmana: oni koji eksploziju nisu doživjeli, niti su znali nekog ko je poginuo ili povrijeđen u nesreći. Oni su tokom sedmice gledali televiziju šest ili više sati dnevno, što je bilo dovoljno da dožive visoki akutni stres, prenosi BBC.
Ovo je pokazalo istraživanje
„Mislim da ljudi zaista jako i duboko potcjenili moć uticaja koju vijest može da ima“, kazala je Holman.
Ona je dodala da je izveštavanje mnogo više od dobroćudnog izvora činjenica. Televizija prema različitim istraživanjaima imaju uticaj na naše stavove prema imigrantima, sadržaju naših snova, na percepciju, kao i na kardiovaskularna oboljenja.
Ono o čemu se izvještava na televiziju može se uvući u našu podsvjest, te uticati na razvoj bolesti u kasnijem dobu.
Bonus video:
