Đurđić: Moda je, uz sport, najznačajniji svjetski, kulturni i ekonomski fenomen

Modna dizajnerka Milena Đurđić u razgovoru za Magazin prokomentarisala je izgled svjetskih zvijezda na manifestaciji Met Gala, a osvrnula se i na modne događaje u Crnoj Gori, te izgled maturantkinja i polumaturantkinja
2766 pregleda 8 komentar(a)
Milena Đurđić, Foto: Nada Vojinović, Nada Vojinović
Milena Đurđić, Foto: Nada Vojinović, Nada Vojinović

Crnogorska modna dizajnerka Milena Đurđić, iza sebe ima dugi niz godina rada u svijetu mode, a njene kreacije publika i novinari često hvale zbog izdvajanja od ostalih, naročito jer ih odlikuje moć transformacije detaljima koji se uklanjaju ili dodaju, ali i zato što akcenat daje odjevnim kombinacijama koje se mogu nositi u poslovnim i svakodnevnim prilikama.

Đurđić je čest sagovornik i kada treba u javnosti komentarisati izgled poznatih na crvenim tepisima svjetskih manifestacija, a ovoga puta u razgovoru za dodatak “Magazin”, pričala je o crnogorskoj modnoj sceni, manifestacijama Fashion Week i Fashion Connection, maturama i polumaturama koje su aktuelne, a osvrnula se i na izgled poznatih ličnosti na nedavno održanom događaju Met Gala.

  • Nedavno su završene dvije modne manifestacije koje su među najvažnijima u Crnoj Gori - Fashion Week i Fashion Connection. Kakvi su tvoji generalni utisci?

Nedjelje mode, sa klasičnim modnim revijama, postepeno postaju “demode” i to su organizatori Fashion Weeka i Fashion Connectiona, veoma dobro uočili i stoga se potrudili da za ovogodišnja izdanja ovih manifestacija porade više na boljoj produkciji.

Međutim, mislim da smo prilično bili uskraćeni za kreativno vrijedan dizajn i, to je već hronično, nasušno potrebnu, kvalitetnu modnu kritiku. Odomaćila se modna kritika koja se, najčešće, svodi na opisivanje odjevnih predmeta, korišćenih materijala i bez osnova, podjednako hvaljenje skoro svih pokazanih kolekcija.

S druge strane, “popularnog dizajna”, koji naginje, ili je već kič, bilo je više nego što ovakve manifestacije mogu da istrpe. Neki dizajneri, sa kapacitetom, kojem više “leži” imitacija dizajna, izvanredno se uklapaju u dekadentne tendencije u društvu, zabrinjavajućeg rasta poklonika “rijaliti” zabave, muzičkog turbo folka, šunda i kiča u raznim vidovima umjetnosti te, sa takvim sve brojnijim konzumentima, stvaraju lažnu sliku da su oni ono što u stvari nijesu.

  • Koji dizajneri su se izdvojili na tim manifestacijama kao bolji? Zbog čega?

Meni, kao dizajneru, nezahvalno je govoriti o svojim kolegama i koleginicama. To je, ipak, pitanje za modne kritičare. Mogu samo, ono što je upućenim lako uočljivo, reći da se u prezentaciji kolekcija jasno uočavaju razlike između kreacija dizajnera koji su se edukovali (obrazovali) za taj posao od onih koji nijesu i koji u stvari nemaju mnogo dodirnih tačaka sa pravim dizajnom i modnom umjetnošću.

Šta je to što je nedostajalo na tim manifestacijama i što inače nedostaje na crnogorskoj modnoj sceni?

Evidentno je da se stvari mijenjaju, jer se pojavljuju novi mladi i školovani dizajneri. Međutim, to nije dovoljno. Potrebno je osjetiti novi kvalitet, koji će biti, makar, u ravni našeg regiona. U tom smislu jako bi pomogla ozbiljna, kompetentna, modna kritika, koja bi bila “selektor” kvaliteta, da ukazuje i pokazuje, podstiče kreativno, originalno, maštovito, umjetničko, a suzbija plagijate, neinventivno, komercijalno, profano.

Tako bi se razlučio rad ozbiljnih umjetnika-dizajnera, od onih koji to nijesu, i što je najbitnije, dao doprinos u podizanju kvaliteta domaćeg modnog stvaralaštva, time i pozitivnih promjena na našoj modnoj sceni.

  • U grupi si onih dizajnera koji su se školovali za tu profesiju, ali kod nas kao i u regionu dosta je onih koji su postali modni kreatori slučajno. Koliko je presudno školovanje za poziv modnog dizajnera?

Kao i u drugim oblicima umjetnosti i za modni dizajn, ogromnu, možda i presudnu ulogu ima talenat. Međutim, on zahtijeva rad na njemu samome, učenje, istraživanje, nadogradnju, znači školovanje, obrazovanje.

Nije obavezno da to bude modni dizajn, kao studij primijenjene umjetnosti, mogu to biti i svi studiji likovne i primijenjene umjetnosti (slikarstvo, vajarstvo, grafika), arhitektura, dakle, svi studiji gdje se bavimo i usavršavamo crtež, estetiku, proporciju, boju, formu, konstrukciju… To se svakako ne može naučiti iz modnih časopisa, interneta, modnih blogova, praćenjem modnih manifestacija, trendova, crvenih tepiha i sl. Što, uglavnom, rade samozvani modni dizajneri.

  • Maj mjesec donosi proslave matura i polumatura, kako bi ocijenila izglede djevojaka na tim događajima? Gdje griješe?

Polumature i mature jesu posebni događaj u životima svih nas. I polumaturanti i maturanti treba da se svečanije obuku za tu priliku. Ali moraju uvijek voditi računa o tome koliko imaju godina.Tu se i prave najčešće greške. Djevojčice odabirom toalete, šminkom, frizurom, žele da odrastu, odnosno izgledaju starije nego što jesu.

Maturantkinje često biraju glamurozne haljine do poda, često po ugledu na razne “crvene tepihe”, profesionalnu šminku, visoke potpetice, što je, ipak, prilična greška.

  • Kako se može uticati na stil mladih koji sve više modne uzore pronalaze u estradnim ličnostima, ali i inostranim zvijezdama?

Nesporno je da je moda već odavno postala faktor pojačane pažnje, te danas, opravdano, mnogi govore, da je moda, uz sport, najznačajniji svjetski kulturni i ekonomski fenomen.

Moda jesta globalna društvena pojava, ali mi, dizajneri, moramo se potruditi da mladi uče da izgrađuju svoj stil tako što će biti autentični i originalni, da odjeća ima neki njihov pečat, koji će izražavati njihovo raspoloženje i karakter, a ne da robuju trenutnim modnim trendovima, kopiraju poznate ličnosti iz sfere kulture, zabave, umjetnosti...

  • Nedavno je održana velika manifestacija Met Gala, što je bila prilika za svjetske medije da analiziraju izgled poznatih na crvenom tepihu. Ko se po tebi od svjetskih zvijezda uvijek izdvaja na takvim događajima i zašto?

Tema ovogodišnje Met Gale bila je “Camp: Zapisi o modi”, inspirisana esejem Suzan Zontag iz 1964. godine i odnosi se na kostime koji moraju da odražavaju ironiju, humor, parodiju, umjetnost, teatralnost i pretjerivanje kroz modu.

Sa obzirom na to da su se tražile izražajne, predimenzionirane toalete i teatralni modni dodaci, po meni su najbolje temu ispratili: Džanel Mone u maštovitoj kreaciji inspirisanoj Pikasovim djelima, zatim pjevačica Zendaja u haljini Pepeljuge i performans kad se haljina na crvenom tepihu od obične pretvara u svjetlucavu i Džared Leto, jednim jednostavnim potezom je uspio da napravi originalan odgovor temi, držeći svoju glavu u ruci. Zatim, OK su mi bili Lejdi Gaga, Kardi B...

Oni koji se nijesu ni ove, a ni prethodnih godina “snašli” u temi su Kim Kardašijan, Kanje Vest, Žizel Bunšen (iako ima genaralno dobre stajlinge)... Bilo ih je još, ali ajde da budemo korektni (umjereni) u kritici.

Bonus video: