Ljubiteljima mode kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, ime Vesne Mandić veoma je poznato. Sa svojom agencijom Fabrika u Crnoj Gori organizovala je brojne revije, pruživši priliku i domaćoj publici da, umjesto na malim ekranima, prvi put i izbliza vidi modele svjetski poznatih dizajnera, od Diora do Žan Pola Gotjea.
Tokom dvije decenije svoju viziju ostvarivala je uz pomoć manifestacije Smotra mode, koja se i sada organizuje u Kotoru, ali u drugom formatu, dok je revije modnih dizajnera od prošle godine preselila u Tivat, odnosno Porto Montenegro, gdje se održava International Fashion Festival (IFF).
Mandić je za Vijesti pričala o događajima koje organizuje u Kotoru i Tivtu, ali i o svojoj karijeri.
“Za modu sam se interesovala još kao mala. Pravila sam moje ‘burde’, tada su samo one postojale, ali nijesam imala namjeru da mi to bude životno opredjeljenje. Željela sam da budem astronaut, matematika mi je bila omiljena u školi, ali sam voljela puno i da čitam”, prisjeća se ona.
“U toku srednje škole sam odlučila da budem arhitekta i pripremala sam se za prijemni, ali sam u posljednjem momentu odustala. Kako su moja interesovanja, sem matematike, bila veoma široka, istorija umjetnosti, umjetnost uopšte, jezici, odlučila sam da upišem Prirodno- matematički fakultet i to odsjek turizam, iz razloga što je to objedinjavalo sve što me je interesovalo, i matematiku i istoriju umjetnosti i ispite sa arhitekture i jezike....”, nastavlja Mandić, a zatim sa ponosom ističe da je diplomirala za nepune četiri godine sa desetkom.
“Već u toku srednje škole su me vrbovali da budem manekenka, što mene nije interesovalo, jer se to kosilo sa mojim intelektom. Ali malo pomalo, samo ova revija, pa druga revija, pa samo jedno snimanje... i tako sam u jednom momentu, u toku studija shvatila da zarađujem velike pare, putujem o tuđem trošku, upoznajem puno ljudi što mi je poslije puno značilo”, prepričava ona.
“To je trajalo desetak godina. Još dok sam bila manekenka, izdvajala sam se ne samo po svom intelektu i uspješnim studijama, već i organizacionim sposobnostima. Početkom 90-ih, 20ak najuspješnijih manekena svih generacija, među kojima sam bila i ja, osnovalo je prvu privatnu modnu agenciju gdje su me jednoglasno izabrali za direktora”, sa ponosom se prisjeća Mandić tog perioda. Kako kaže, poslije par godina je otvorila i svoju “Fabriku”.
“Tada je još postojala domaća modna industrija i već nakon par mjeseci, moja agencija je za skoro sve njih organizovala revije, sajmove mode, snimanja… Zbog sankcija u drugoj polovini devedesetih, domaća industrija se raspala i tada sam vidjela šansu u saradnji sa stranim kućama”, kaže ona i dodaje da u to vrijeme nekome iz Srbije nije bilo lako da pravi internacionalnu karijeru u vrlo zahtjevnom i selektivnom svijetu mode. “Ali malo pomalo, uspijevala sam da se nametnem kao neko ko je njima ravan. Moja Fabrika je već sredinom 90-ih počela sa organizacijom internacionalnih događaja, 1998. smo počeli sa Smotrom mode u Kotoru... i eto nas danas, Fabrika je izuzetno uspješno pozicionirana u svijetu mode, cijenjena i poštovana, što je meni najvažnije”, zaključuje ona.
“Nije mala stvar dobiti autorizaciju od Diora, Ungara, Gotjea, Blumarina, Renata Balestre, Gatinonija, Kevina Klajna... malo koja fashion event agencija na svijetu ima CV koji ima Fabrika”, ponosno nastavlja Mandić.
Sa organizovanjem revija inostranih dizajnera, počela je kada o tome gotovo niko nije ni razmišljao, pa otkriva koliko je bilo teško dovesti svjetska imena.
“Devedesetih, kada smo počeli je bilo teško iz jednih razloga, sada iz drugih. Tada je na prostoru ex YU buktao rat, svi su se bojali da dođu, a bili smo i na lošem glasu. Ali mi nijesmo odustajali. Putovala sam po svijetu, stvarala poznanstva, dovodila jedne po jedne, uvijek su svi bili prezadovoljni našim i profesionalnim i ljudskim odnosom i tako se ta lepeza revija sa poznatim kreatorima nezadrživo širila”, pojašnjava ona.
“Danas je teško iz razloga što nakon svjetske ekonomske krize koja je zahvatila i modu, poznati kreatori pristaju da rade revije samo na područjima koja su im nova tržišta, a mi, mislim i na Srbiju i Crnu Goru, to nijesmo. Drugi razlog, a možda i najvažniji je što nemaju vremena i što užasno puno rade”, tvrdi sagovornica Vijesti.
Prema njenim riječima, nekada su dizajneri predstavljali svega dvije sezonske kolekcije godišnje, a sada gotovo da ne staju sa proizvodnjom.
“Prošle godine, tim američkog kreatora, jednog od najvećih na svijetu je prihvatio da dođu u Porto Montenegro, ali su mi na kraju rekli da oni jednostavno ne mogu da ga osobode pet dana koliko je minimum potrebno”, priznaje ona i odgovara na pitanje koga je bilo najteže dovesti na naše prostore.
“Nikog od velikih nije bilo lako. Dior smo zahvaljujući na primjer, odličnom kontaktu vrlo brzo dogovorili, Kevin Klajn nam je dao autorizaciju nakon rešetanja od devet mjeseci, Gotjea smo pokušavali godinama...”, navodi Mandić, koja u svakom intervjuu ističe svoje prijateljstvo sa italijanskim dizajnerom Renatom Balestrom.
“Prijateljstvo sa mnogim dizajnerima je dokaz da vrhunski radimo svoj posao. Oni sigurno ne bi postajali prijatelji sa nama da su odlazili nezadovoljni, a ponosna sam što sam lični prijatelj mnogih, pogotovo što su svjetske zvijezde vrlo selektivne. Sa puno njih sam, često i u svakodnevnom kontaktu, ali moj Balestra je biser mog života, a i ja njegovog”, istakla je ona.
“On je jedna od najvažnijih osoba u mom životu, ali i ja podjednako u njegovom. Naša ljubav i sreća kada smo zajedno je neopisiva i prijateljstvo sa njim je nešto najljepše što mi je ovaj posao donio”, kaže ona.
S obzirom na to da je dugi niz godina vezana za modu na svjetskom nivou, Mandić može da prepozna zvijezde u usponu, a kako kaže, moda više nisu samo Kavali i Versaće.
“Što se tiče modnih kreatora koji su ostavili istorijski trag su svakako Koko Šanel, Karl Lagerfeld, Dior, YSL.... ali danas postoji puno kuća koje su danas ono što su oni nekada bili i koji nisu toliko poznati na ovim prostorima. Mi godinama pokušavamo da svojim radom pokažemo i dokažemo da svjetska moda nisu Kavali i Versaće”, naglašava ona.
“Ove godine dovodimo Ramija Kadija, koji je zaista velika zvijezda. Najpoznatije žene svijeta oblače njegove modele za dodjelu Oskara, Kanski festival: Tu je i, pa dovodimo i Majkl Sinka, koji je postao biser visoke mode. Malo današnjih kreatora se može pohvaliti tolikim brojem poznatih žena koje nose njegove modele. Voljela bih da dovedemo Rika Ovensa, Marka de Vinćenca... puno je novih imena koje su već zvijezde i sigurno će ući u istoriju svjetske mode”, tvrdi ona.
Ipak, kada je u pitanju njen stil, Mandić nije neko ko po svaku cijenu nosi odjeću sa potpisima.
“Nisam žrtva mode, puno radim i najvažnije mi je da se osjećam udobno u modelima od prirodnih materijala. Imam priliku da po mnogo povoljnijim cijenama nabavim neke modele poznatih brendova, ali isto tako kupim i u H&M-u...”, priznala je ona.
Prva godina IFF-a prevazišla očekivanja
Mandić ističe da joj nije bilo žao kada je Smotra mode, u onom obliku u kojem je trajala dvije decenije, okončana.
“Ne bih rekla da je završena, rekla bih da se nakon 20 godina, sada kao Art&Fashion popela na viši nivo, što će već ove godine dokazati učešće najvećih svjetskih umjetnika. Fabrika se sve više bavi i kulturom i novi koncept Smotre u Kotoru nas jako raduje. Zaista uživamo, iskreno, više nego ranije”, poručuje ona, a zatim otkriva kako je zadovoljna IFF-om.
“Porto Montenegro, onakav kakav je je sam po sebi je destinacija idealna za Internacionalni modni festival kakav sada organizujemo, stjecište modnog svijeta, džet seta”, pojašnjava ona.
“Prva godina je prevazišla sva naša očekivanja i ne samo naša. Dokaz je ovogodišnji festival koji je prije svega zahvaljujući prezentaciji prošlogodišnjeg, duplo veći i u kvanitativnom i kvalitativnom smislu”, kazala je Mandić.
Bonus video:
