Prelijepoj manekenki Nataši Đurović škola je ipak prioritet

Sa posebnim zadovoljstvom nosim modele Marine Banović, kako poslovno tako i privatno, zatim Milene Đurđić, Lazara Ilića i Nataše Pejović, kaže Đurovićeva
474 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 04.05.2012. 07:58h

Nataša Đurović, jedna je od manekenki bez kojih se ne može zamisliti modna revija u Crnoj Gori. Međutim, za nju je, kaže, manekenstvo samo hobi, kojim se bavi već punih dvanaest godina.

“Radim na Univerzitetu Crne Gore i to je moj glavni posao, manekenstvo je nešto što kod nas ne može da pruži toliku satisfakciju da bi bio jedino zanimanje. To je više hobi koji morate ozbiljno da shvatite”, govori Đurović za Vijesti i dodaje da je oduvijek znala da će biti u svijetu mode, a da se nije oprobala u tom poslu sigurno bi bila kreatorka.

“Sa četrnaest godina sam se uputila na kasting modne adencije Fox u pratnji majke koja mi je uvjek bila najznačajnija podrška, tako je sve počelo. Prvu reviju sam radila sa petnaest godina u Beogradu, ali se nažalost ne sjećam za koga. Od tada sam promijenila dvije agencije i ostala u Fabrici u kojoj ću i završiti karijeru modela”, objašnjava ona i ističe da u manekenstvu nema neostvarenih želja, jer se tokom dugog rada u svijetu mode odavno ostvarila.

“Sarađivala sam sa mnogim domaćim kreatorima, ali moram izdvojiti neke od njih. Sa posebnim zadovoljstvom nosim modele Marine Banović, kako poslovno tako i privatno, zatim Milene Đurđić, Lazara Ilića i Nataše Pejović. Oni su zaista talentovani, što su i pokazali dosadašnjim izlaganjima. Slobodanka- Seka Martinović je već dugi niz godina poznato ime na crnogorskoj sceni i moram priznati da me je pozitivno iznenadila novom kolekcijom inspirisanom prirodom i njenim očuvanjem”, priča Đurović, koja je diplomirani ekolog.

Nataša Đurović, Milena Đurđić i Nikolina Lončar

Rijetko se odaziva na strane pozive

Navodi da je tokom karijere imala ponuda za rad u inostranstvu, ali se rijetko odazivala.

“Nisam mogla da napustim sve što imam ovdje i da odem u drugu zemlju da živim zarad manekenstva. Jako sam vezana za porodicu, prijatelje i uopšte narod ovdje”, govori ona.

Dodaje da je patriota i emotivac, što je često sputavalo kako u privatnom tako i u poslovnom planu.

“Organizovala sam se na najbolji mogući način, s obzirom na to da sam ovdje ostala i završila fakultet, što mi je i bio prioritet u životu, jer kada karijera modela prođe jednoga dana, bez završene škole nemate šta da očekujete ili zahtijevate”, kazala je Nataša Đurović.

Ona ističe da nikada nije zažalila što se oprobala na pisti.

“Kada sve savjesno i korektno radite, nemate zbog čega da se kajete tako da se nisam pokajala što sam toliko godina provela u svijetu mode. Dolazilo je do zasićenja u nekim periodima, ali to bude prolaznog karaktera. Ljubav koja traje godinama prema nekom zanimanju ne može tek tako da nestane”, iskrena je crnogorska manekenka.

Čekanje je pola posla

Nataša Đurović, koja se često pojavljuje na naslovnicama magazina, objašnjava razliku između modela i fotomodela:

“Osim osnovnih razlika u fizičkom izgledu jer manekenke moraju biti odgovarajućih 'dimenzija', ove profesije se razlikuju i u svemu ostalom. Pored toga što maneken ne smije sebi da dozvoli da se ugoji, mora biti i izuzetno strpljiv i znati da čeka, jer se polovina posla svodi na to. Čekate da kasting počne, pa čekate rezultate kastinga, zatim čekate na fiting”, kaže manekenka i dodaje da nakon toga slijedi još čekanja. “Zavisno od kreatora morate da čekata da dođete na red, nekada to traje kratko, a nekada satima. Zatim čekate šminku, frizuru, da revija počne i tako stalno. To je normalno u ovom poslu, zato je neophodno naučiti da budeš strpljiv”, otkrila je tajnu Đurović.

Danas je mnogo samozvanih manekenki

Iz godine u godinu broj djevojčica čiji je san da postanu manekenke je sve veći, što primjećuje i Nataša.

“Nevjerovatno je koliko mladih žena od samo 12, pa do 20 godina žele da postanu manekenke. Neke to priznaju, a druge ne žele da kažu glasno. Ne znam zbog čega je to tako, ali je rezultat toga da danas imate više samozvanih manekenki, nego cura koje se bave nekim drugim pozivom”, priča Nataša i dodaje da su se, kada je ona počinjala, manekenke mogle prebrojati na prste jedne ruke.

“Mislim da to možemo i danas, jer koliko god da su brojne manekenke, uvijek se zna ko je najbolji. Moj najiskreniji savjet djevojkama je da budu strpljive, da isključivo sopstvenim zalaganjima prokrče sebi put i da nikada ne zaborave da škola uvjek mora biti prioritet u odnosu na manekenstvo”, objasnila je ona.

Galerija

Bonus video: