Provansa je pokrajina na jugu Francuske koja miriše na lavandu, opasana srednjovjekovnim tvrđavama i protkana sjetom Van Goga. Makar sam je ja tako doži vjela.
Od mistrala do palata
Rekli su mi da u Avinjonu, koji ima status grada istorije i umjetnosti, moram da pazim na šešir i suknju jer vjetar mistral nosi sve pred sobom. Poslušala sam savjet i brzo se uvjerila da sa mistralom nema šale.
Postoje dvije vrste mistrala – bijeli, kada je nebo vedro i prirodna svjetlost se povećava, i crni, koji je rjeđi i praćen kišom. Pošto mistral duva 183 dana godišnje, teško da ga možete zaobići, a ja sam imala sreću da osjetim „čari“ bijelog mistrala.
Ali, ni mistral ne može pomutiti divljenje kada vidite Papsku palatu, jedan od najvećih i najvažnijih spomenika srednjovjekovne gotičke arhitekture u Evropi, izgrađenu u 14. vijeku, u godinama kada je Avinjon bio prestonica hrišćanstva, ali i centar kulture i politike.
Papska palata u Avinjon
Iz Avinjona je vladalo devet papa, među kojima i dvojica kontra papa koji nijesu prihvatili vraćanje papske rezidencije u Rim. Taj period crkvenog raskola, od 1378. do 1417.godine poznat je pod nazivom zapadna šizma.
Palata je, pored toga što je bila rezidencija, služila i za odbranu papa jer gradski zidovi (koji se i danas nalaze oko starog jezgra Avinjona) nijesu bili dovoljno jaki.
Spoljašnji izgled palate je nešto što će vas ostaviti bez daha, ali ne i unutrašnjost, iako su za javnost otvorene 22 sobe, uključujući i privatne prostorije papa.
Avinjon je odlično mjesto da se u njemu stacionirate ukoliko želite da obiđete i ostala mjesta u Provansi
Pored palate i srednjovjekovni most St. Benezea, koji je ime dobio po pastiru, predstavlja simbol grada. Legenda kaže da je pastir Beneze čuo glasove anđela koji su mu rekli da sagradi most preko rijeke, ali da je zbog te ideje bio ismijan od sugrađana.
Tek pošto je, kaže legenda, kao dokaz božije pomoći uspio da podigne ogromnu stijenu dobio je povjerenje vlasti, a kamen je ugrađen u temelje mosta.
Izgradnja mosta trajala je osam godina, a pastir je umro prije njegovog završetka. Most ne ide do druge obale već samo do sredine rijeke Rone, jer su nakon nekoliko katastrofalnih poplava ostala samo četiri luka.
I kao što to na Zapadu biva, šetnja „polovnim“ mostom i fotografisanje na njemu dozvoljeno je samo uz plaćenu ulaznicu. I palata i most nalaze se pod zaštitom UNESCO-a.
Avinjon je odlično mjesto da se u njemu stacionirate ukoliko želite da obiđete i ostala mjesta u Provansi. Potrebno vam je oko sat vožnje da stignete do okolnih sela, mirisnih polja lavande i maslinjaka, do mjesta zbog kojih Provansa „šarmira“ sve koji je posjete.
Sela u kojima vrijeme stoji
Neka vas ne iznenadi ako vam kažu za neko selo da je jedno od najljepših u Francuskoj. Asocijacija "Les plus beaux villages de France" (Najljepša sela Francuske) okuplja 152 sela, ali samo su ova u potpunosti zadovoljila svih 27 strogih kriterijuma. To su Veneske i Gord.
Kada vidite Gord, za koji kažu da je jedno od najfotografisanijih mjesta, shvatite da s pravom nosi epitet jednog od najljepših sela Francuske. Smješten je na stjenovitom vrhu, sa kamenim kućama naslonjenim jedna na drugu, dvorcem koji je izgrađen u 10. vijeku i zelenilom koga ima tek toliko da pojača snagu kamena.
Gord, jedno od najfotografisanijih mjesta u Provansi
Na obližnjem vidikovcu čeka se red za fotografisanje jer svi žele da ovjekovječe mjesto u kome su i kuće koja se sada grade isključivo od kamena i krovnih cigli od terakote, kako ništa ne bi remetilo nekadašnju arhitekturu. I ograda oko kuća može da bude samo kamena, a svi elektro i telefonski kablovi nalaze se ispod zemlje.
Lordovi iz Boa su mnogo godina držali kontrolu, ali sa posljednjim princom njihova vladavina je okončana
Samo se prethodno raspitajte za cijenu da ne prođete kao potpisnica ovih redova, jer kilogram domaćeg nugata košta 79 eura!
Sa zidina Gorda, mjesta u kome su boravili i Šagal i Pol Mara, pruža se prelijep pogled na dolinu Luberon, na maslinjake i vinograde. Nedaleko od Gorda je kamena opatija koja u julu, zbog polja lavande koja je okružuju, dobija ljubičastu boju.
Opatija, izgrađena početkom 12. vijeka, odiše skromnošću i mirom, a monasi koji u njoj žive i koje ne možete vidjeti tokom posjete, pridržavaju se srednjovjekovnog kruga molitve, tišine, učenja i rada.
Ni nakon povratka kući ne mogu da se odlučim koje selo je ljepše – Gord ili Le Bo de Provans. Le Bo, kamenom popločano srednjovjekovno selo koje se nalazi na stijeni, je mjesto u kome imate osjećaj da je vrijeme stalo. U njemu se nalaze tvrđava i citadela sa koje se pruža pogled na Arl, Alpel, Eks an Provans i Marsej.
Le Bo, kamenom popločano srednjovjekovno selo na stijeni
To je mjesto u kome je daleke 1821. godine prvi put pronađen boksit i koji je, upravo po Le Bou, dobio ime. U sklopu tvrđave možete prisustvovati improvizovanim dvobojima, ali i vidjeti katapult koji se koristio od sredine 13. do kraja srednjeg vijeka i koji je imao domet oko 200 metara.
Lordovi iz Boa su mnogo godina držali kontrolu, ali sa posljednjim princom njihova vladavina je okončana. U 17. vijeku selo je dato porodici Grimaldi, vladarima Monaka, tako da je titula markiz od Boa do danas ostala vezana za Grimaldijeve, iako je grad administrativno francuski.
Titula se tradicionalno daje prestolonasledniku Monaka i kada je moguće, prelazi sa vladajućeg princa na prvog muškog budućeg nasljednika. Pošto još nema nasljednika, princ od Monaka Albert II i dalje ima ovu titulu.
Vangogovski nemir
Dvadesetak kilometara južno od Avinjona je Sen Remi, rodno mjesto Nostradamusa, ali i inspiracija Van Goga koji je u psihijatrijskoj bolnici u tom mjestu liječen godinu (1889-1890).
U Sen Remiju kao da sve podsjeća na Van Goga. Nije ni čudo kada su prelijepi pejzaži i jaka svjetlost toliko očarali slikara da je tokom boravaka u Sen Remiju naslikao skoro 150 slika uključujući “Žitno polje i čemprese”, “Maslinjake”, “Vazu sa irisima”.
Kao putokaz do bolnice u kojoj je boravio služe slike koje je naslikao dok se tamo liječio. Iako je, boraveći u bolnici, naslikao mnoga remek djela, tamo se nalaze samo reprodukcije, rekonstruisana soba i prozor sa koga je mogao vidjeti polja pšenice, koja je naslikao čak 14 puta.
Sen Remi, bolnica i cijelo mjesto u znaku Van Goga
Danas se sa tog prozora vide polja lavande i osjeća Vangogovski nemir koji ide sve do Arla, gradića u kome je naslikao preko 200 slika, ali i odsjekao dio uva.
Iako Arl ima čime da se pohvali, od rimskog pozorišta, amfiteatra i nekropolisa, preko Konstantinovih termi i Kriptoportikusa, do borbe bikova i fotografskog festivala, ipak je najpoznatiji po Van Gogu koji je u njemu naslikao “Suncokrete”, “Kafansku noć”, “Žutu kuću”, “Zvjezdanu noć nad Ronom”.
Mnoga mjesta koja je Van Gog posjetio u Arlu, uključujući i Žutu kuću u kojoj je jedno vrijeme živio, uništena su tokom bombardovanja u Drugom svjetskom ratu
U bašti nekadašnje bolnice u kojoj je Van Gog boravio nakon odsijecanja uha napravljen je centar njemu u čast koji je renoviran, a pejzaž prilagođen njegovoj slici na kojoj je naslikao unutrašnje dvorište bolnice.
Mnoga mjesta koja je Van Gog posjetio u Arlu, uključujući i Žutu kuću u kojoj je jedno vrijeme živio, uništena su tokom bombardovanja u Drugom svjetskom ratu. Ali, ostalo je dovoljno za priču o holandskom slikaru.
Provansa nijesu samo palate, šarolika sela, kamene tvrđave, lavanda, maslinjaci i vinogradi. Toj pokrajini pripada i velelepni Marselj, ali i Rivijera sa mondenskim Kanom, šarmantnom Nicom… O njima nekom drugom prilikom.
Ova priča je ipak posvećena mirisu lavande, sjeti Van Goga i očaravajućim selima.
Galerija
Bonus video:
