Djelimično usvojena žalba Stevana Džakovića - Vijesti.me
ODLUKA ZAŠTITNICE PRAVA ČITALACA "VIJESTI"

Djelimično usvojena žalba Stevana Džakovića

Ne smatram da je došlo do povrede smjernice 2.3. Simboličke fotografije; načela 4 KNCG u dijelu navodno nepotrebnog navođenja porodičnog statusa; smjernice 4.3. Uvreda i kleveta; kao ni načela 7 KNCG koje se odnosi na povredu privatnosti

Džaković
Džaković (Foto: Zoran Đurić)

Gospodin Stevan Džaković podnio je žalbu na tekst ”Bratstvo Rafailovići – Put na ostrvu ne može biti Džakovićev” objavljen na portalu Vijesti 27. septembra 2017, na linku:

(http://www.vijesti.me/vijesti/bratstvo-rafailovici-put-na-ostrvu-ne-moze-biti-dzakovicev-956238).

Gospodin Džaković tvrdi da je u tekstu povrijeđeno više načela Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) i to: načelo 1, smjernica 1.1. Opšti standardi; smjernica 1.3.(a) Postupanje sa izvorima; načelo 2 KNCG; smjernica 2.3. Simboličke fotografije; načelo 4 KNCG; smjernica 4.3. Uvreda i kleveta; načelo 7 KNCG; te načelo 9 KNCG. Takođe, iako nije posebno navedeno, iz žalbe je jasno da podnosilac žalbe smatra da je prekršena smjernica 1.2. Tačnost.

Žalba je bila formalno uredna i kao takva poslata uredništvu na izjašnjenje.

Kako se uredništvo nije izjasnilo u rokovima predviđenim Poslovnikom o radu Zaštitnika prava čitalaca ”Vijesti” (Poslovnik), odluku sam donijela samo na osnovu žalbe gospodina Džakovića.

Odlučila sam da žalbu djelimično usvojim jer sam saglasna sa podnosiocem žalbe da je došlo do kršenja načela 1 KNCG, odnosno njegovih smjernica 1.2. Tačnost; 1.3.(a) Postupanje sa izvorima, i to u dva navrata; kao i načela 2 u dva navrata.

Ne smatram da je došlo do povrede smjernice 2.3. Simboličke fotografije; načela 4 KNCG u dijelu navodno nepotrebnog navođenja porodičnog statusa; smjernice 4.3. Uvreda i kleveta; kao ni načela 7 KNCG koje se odnosi na povredu privatnosti.

Što se tiče navedenog kršenja načela 9 KNCG, ne ulazeći u meritum stvari, o ovom navodu žalbe ne mogu da donesem odluku, prije svega iz formalnih razloga – ne odnosi se na podnosioca žalbe (ne ispunjava uslove propisane članom 3. Poslovnika), već na njegovog pokojnog oca.

Obrazloženje

Gospodin Stevan Džaković podnio je žalbu na tekst ”Bratstvo Rafailovići – Put na ostrvu ne može biti Džakovićev” objavljen na portalu Vijesti 27. septembra 2017, na linku:

(http://www.vijesti.me/vijesti/bratstvo-rafailovici-put-na-ostrvu-ne-moze-biti-dzakovicev-956238). Gospodin Džaković tvrdi da je u tekstu povrijeđeno više načela Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) i to: načelo 1, smjernica 1.1. Opšti standardi, time što su objavljene neosnovane optužbe na njegov račun sa ciljem da mu se ugrozi reputacija; smjernica 1.3.(a) Postupanje sa izvorima, nenavođenjem interesa konsultovanih izvora; načelo 2 KNCG, stavljanjem činjenica u nepravilan kontekst; smjernica 2.3. Simboličke fotografije, stvaranjem pogrešnog utiska kod čitalaca da fotografija objavljena kao ilustracija prati navodnu zabranu prolaska; načelo 4 KNCG nepotrebnim navođenjem porodičnog statusa podnosioca žalbe; smjernica 4.3. Uvreda i kleveta, bezrazložnim ličnim napadom na podnosioca žalbe njegovim stalnim dovođenjem u vezu sa sporom vezanim za imovinu na Sv Nikoli; načelo 7 KNCG nepažljivim odnosom prema privatnom životu porodice gospodina Džakovića; te načelo 9 KNCG – Pretpostavka nevinosti, time što je otac podnosioca žalbe proglašen krivim već u samom podnaslovu teksta. Takođe, iako nije posebno navedeno, iz žalbe je jasno da podnosilac žalbe smatra da je prekršena smjernica 1.2. Tačnost, objavljivanjem neistinitih informacija: da je konsultovana druga strana (porodica Džaković), da je prilaz parceli Rafailovića zabranjen (od strane porodice Džaković), kao i da sudski proces u vezi sa imovinom na ostrvu Sv. Nikola traje više od godinu dana.

Žalba je bila formalno uredna, ali nejasna u nekim dijelovima. Nakon zahtjeva za dopunu žalbe gospodin Džaković je izvršio neophodne dopune i razjašnjenja i žalba je poslata uredništvu na izjašnjenje.

Kako se uredništvo nije izjasnilo u rokovima predviđenim Poslovnikom o radu Zaštitnika prava čitalaca ”Vijesti” (Poslovnik), odluku sam donijela samo na osnovu žalbe gospodina Džakovića.

Činjenica da se uredništvo nije izjasnilo u rokovima predviđenim Poslovinikom ni po jednom navodu žalbe predstavlja ozbiljan problem.

Medijacija je ključni dio medijske samoregulacije koja, prema mom dubokom uvjerenju, predstavlja dobrovoljni mehanizam za unapređenje profesionalnih i etičkih standarda kao i kredibiliteta medija, pa je potpuno neshvatljivo da medij koji se odlučuje za samoregulaciju ne učestvuje u procesu medijacije.

Time je otežano, a nekada i onemogućeno odlučivanje, što ima značajan negativan uticaj na učinkovitost samoregulacije.

U tom sam smislu u odluci o žalbi 42018, kada uslijed neizjašnjavanja uredništva po određenim navodima žalbe nisam mogla da donesem odluku po pitanju kršenja odredbi kodeksa, formulisala sledeću preporuku za buduću praksu:

PREPORUKA: da novinari/ke i/ili uredništvo sa više pažnje odgovaraju na SVE tačke žalbe. Ukoliko propuste da to učine, ubuduće ću smatrati da su saglasni sa navodima žalbe koje ću u odlučivanju onda tretirati kao utvrđenu činjenicu.

Ovu sam preporuku formulisala kao podsticaj uredništvu da odgovara na sve navode žalbe kako bih mogla odlučiti po svim njenima tačkama i kako bi medijska samoregulacija imala smisla, što je u narednom periodu imalo pozitivan učinak na kvalitet i obim izjašnjenja koja su mi bila dostavljana. Nažalost, u ovom slučaju ponovo je učinjen propust i iz tog sam razloga tvrdnju podnosioca žalbe da nije konsultovana druga strana tretirala kao utvrđenu činjenicu. U tekstu stoji: ”“Vijesti“ su kontaktirale porodicu Džaković iz koje su naveli da će se naknadno oglasiti.” Podnosilac žalbe tvrdi da niko iz Vijesti nije kontaktirao porodicu Džaković: ”Koga ste to kontaktirali tada, pokojnog Radovana niste jer je stalno govorio o tome kako ga dopisnik „Vijesti“ koji kada pise o njegovoj kuci na ostrvu konstantno preskace.” Iako je u tekstu riječ o pokojnom ocu podnosioca žalbe, kao izvor je navedena ”porodica Džaković” u čije ime može da se žali njen član koji je lično pomenut u tekstu i čije navode uvažavam kao dovoljnu potvrdu da druga strana nije bila konsultovana čime je smjernica 1.2.a KNCG prekršena objavljivanjem neistinite informacije da je to učinjeno.

Smjernica 1.2. Tačnost prekršena je i na način što je objavljeno da je Radovan Džaković zabranio prolaz putem kojim se prilazi imanju jednog od izvora u predmetnom tekstu gospodina Ilije Rafailovića. Podnosilac žalbe tvrdi da to nije istina, a uredništvo se nije izjašnjavalo, tako da sam njegovu tvrdnju ponovo tretirala kao utvrđenu činjenicu.

Smjernica 1.3. prekršena je na dva načina: time što nije korišten dovoljan broj izvora (nije tražena izjava porodice Džaković) i tako što novinar nije posvetio dužnu pažnju mogućim interesima svojih izvora jer prema gospodinu Džakoviću ”nije navedeno da je izvor informacija koje se objavljuju finansijer vladajuce strukture u Budvi, a njegova cerka vjencana kuma predsjednika Opstine, i funkcionerka DFa” koji, prema podnosiocu žalbe, imaju interese da ugroze njegovu političku reputaciju.

Načelo 2 tiče se obaveze stavljanja činjenica u pravilan kontekst. Ovdje činjenice nisu stavljene izvan konteksta u kome su se desile, što zabranjuje smjernica 1.2.b, već je tendenciozno formiran kontekst sa ciljem da se one zloupotrijebe, što zabranjuje načelo 2 KNCG. U tekstu stoji:

Bratstvo Rafailovići podnijelo je žalbu na odluku budvanskog katastra da dozvoli Radovanu Džakoviću da uknjiži javni put na ostrvu Sveti Nikola.

Džaković je otac nezavisnog odbornika u budvanskoj Skupštini Stevana Džakovića, koji je dva i po mjeseca bojkotovao zasjedanja zbog čega vlast nije imala većinu...

Legitimno je pravo javnosti da zna eventualnu povezanost javnih funkcionera i sporova u koje su uključeni članovi njihove uže porodice. Međutim upitna je važnost podatka da je u pitanju odbornik ”koji je dva i po mjeseca bojkotovao zasjedanja zbog čega vlast nije imala većinu...” što je još očitije u povezivanju ove informacije sa sledećom: ”Pravna bitka oko tog komada zemlje na sjevernoj strani ostrva, na mjestu gdje je svjetionik, traje više od godinu”, dakle od kada gospodin Džaković čini dio vlasti u Budvi. Tačno je da je u pitanju više od godinu dana, ali ne malo više. U pitanju je 16 godina, što dalje u tekstu nalazimo kao informaciju: ”Dapčević (pravni zastupnik Rafailovića) je podsjetio da je Džaković još 2001. zaključio ugovor sa firmom Plov- put iz Bara o razmjeni nekretnina, gdje je svoj stan od 47 kvadrata u Beogradu razmijenio da bi na ostrvu dobio pomoćni objekat od 52 kvadrata gdje se nalazi svetionik.” Navođenjem podatka da ”pravna bitka (…) traje više od godinu dana” sa podatkom da je u pitanju odbornik ”koji je dva i po mjeseca bojkotovao zasjedanja zbog čega vlast nije imala većinu...” doprinose formiranju nepravilnog, odnosno tendencioznog konteksta, čime je načelo 2 KNCG prekršeno.

Kada je u pitanju navodno kršenje smjernice 2.3. Simboličke fotografije u tekstu je objavljena fotografija na kojoj stoji natpis ”ZABRANJEN PRISTUP SVJETIONIKU” kojom je ilustrovana tvrdnja mještanina Ilije Rafailovića:

“To je jedini mogući prilaz imanjima ne samo mojem i mojih rođaka, nego i porodica Kažanegra, Mitrović... Svi oni to mogu da potvrde. Nama kao vlasnicima zemlje je bitno da možemo neometano da dođemo do nje. Taj put je odvajkada bio put . On je austrougarski put koji je ucrtan u svim kartama. Džaković ne da nikome da tuda prolazi, zato smo ogorčeni i tražimo svoja prava. On je stavio oznaku da je u pitanju privatni posjed“.

Podnosilac žalbe tvrdi da nije tačno da je njegov otac ikada zabranio prolazak ovim putem, već da je zabrana kojom je ilustrovana izjava izvora postavljena od strane bivšeg vlasnika parcele preduzeća Plov-put iz Bara, što se vidi i na fotografiji, ali izuzetno teško jer je pisano manjim fontom i djelimično zaklonjeno kaktusima. Prilikom prvog čitanja teksta to uopšte nisam primjetila i sigurna sam da je to slučaj sa većinom čitalaca Međutim, ovo ne predstavlja kršenje smjernice 2.3. Simboličke fotografije jer nije u pitanju rekonstruisana, već stvarna scena. Ono što je neupitno je da ovakva ilustracija koja navodno potvrđuje tvrdnje izvora doprinosi stvaranju neadekvatnog konteksta čime je ponovo prekršeno načelo 2 KNCG.

Ne smatram da je došlo do objavljivanja neosnovanih optužbi na račun podnosioca žalbe samo navođenjem njegove rodbinske veze sa vlasnikom parcele koja je pod sporom, dakle nije prekršena smjernica 1.1. KNCG, iz prostog razloga što gospodin Stevan Džaković nije optužen za bilo što.

Kada je u pitanju prijavljeno kršenje načela 4 – navođenje porodičnog statusa podnosioca žalbe, ne mislim da je došlo do povrede ovog načela jer ono nije apsolutno, već eksplicitno navodi: ”Rasu, vjeru, nacionalnost, seksualnu orjentaciju, rodno opredjeljenje, porodični status, fizičko i mentalno stanje ili bolest, kao i političku pripadnost, novinar/novinarka će pomenuti samo ako je to neophodno za potpunu informaciju u interesu javnosti. Kao što sam ranije navela, postoji legitiman interes javnosti da zna eventualnu povezanost javnih funkcionera i sporova u koje su uključeni članovi njihove uže porodice.

U pogledu navodnog kršenja smjernice 4.3. Uvreda i kleveta, podnosilac žalbe nije ni na koji način vrijeđan niti oklevetan. Kleveta predstavlja zlonamjernu lažnu optužbu na račun drugih, a podnosilac žalbe nije ni za šta optužen u ovom tekstu.

Mišljenja sam da nije došlo ni do povrede načela 7 KNCG koje se odnosi na pravo na privatnost. To što je u tekstu navedeno da je spor vezan oca podnosioca žalbe, ni na koji način ne ugrožava privatnost gospodina Stevana Džakovića, budući da je to javni podatak, a ne dio njegovog privatnog života. Naglašavam da je gospodin Stevan Džaković javna ličnost čije je pravo na privatnost obrnuto srazmjerno značaju funkcije koju kao odbornik u lokalnom parlamentu obavlja.

Kada je u pitanju navodno kršenje načela 9 KNCG – Pretpostavka nevinosti, time što je otac podnosioca žalbe navodno proglašen krivim već u samom podnaslovu teksta, o ovom navodu, ne ulazeći u meritum stvari, nemam nadležnost da odlučujem (čl. 3. Poslovnika), budući da se ne odnosi na podnosioca žalbe već na njegovog pokojnog oca.

Gospodin Džaković tvrdi da ovaj tekst, kao i drugi na koji se takođe žalio, predstavljaju dio organizovane medijske kampanje koju Vijesti vode protiv njega čiji je cilj njegova naručena politička diskreditacija. Samoregulatorna tijela koja odlučuju o žalbama čitalaca čine to na osnovu pojedinačnih tekstova i samo niz odvojenih odluka o svakom tekstu ponaosob može da predstavlja osnovu za donošenje suda o eventualnom postojanju organizovane kampanje. Budući da je ovo jedina odluka kojom su navodi njegovih žalbi djelimično usvojeni, ne nalazim osnove za ovu tvrdnju.