U toku oktobra je Ombudsmanu prispjelo pet žalbi vezanih za objavljene sadržaje i tri zahtjeva koji su se ticali rada portala. Za četiri žalbe je Ombudsmanka utvrdila da je došlo do djelimičnog ogrešenja o članove 1 (u tri slučaja) i 12 (u jednom slučaju) Kodeksa, a u jednom slučaju nije utvrdila da je došlo do ogrešenja o Kodeks. U okviru jedne žalbe se potvrdio i značaj novinarskog pridržavanja načela 2 Kodeksa.
Primjedbe vezane za portal ticale su se brisanja komentara (što je u jednom slučaju ocijenjeno kao ispravno), tražilo se isticanja vremena trajanja zabrane i posebno zaštita privatnosti podataka. Ombudsmanka je dobila tražena izjašnjenja i u svim slučajevima se vodila načelom medijacije i usaglašavanja stavova.
Ovoga mjeseca je, takođe tri slučaja, reagovala na osnovu usmenih primjedbi čitalaca, što je imao karakter prevencije mogućih žalbi.
Od 16. do 18. oktobra je u Skoplju održana konferencija SEEMF (South East Europe Media Forum), posvećena medijima u Jugoistočnoj Evropi a Ombudsmanka je bila jedna od panelista u okviru dijela posvećenog samoregulaciji.
ŽALBE
1. Predsjednik UO NVO Pokret za neutralnost Crne Gore, gospodin Filip Kovačević, žalio se 7. oktobra zbog sadržaja objavljenog istog dana u rubrici Politika, u kojem je prenesen dio saopštenja ove NVO. U žalbi je navedeno da je iz njihovog saopštenja izdvojena samo jedna informacija, pa se na osnovu nje mogao steći utisak da ova NVO „kritikuje ’predsjednika’ Filipa Vujanovića zbog toga što je ukinuo vojnu obavezu kao takvu“. Međutim, razlog kritike su brojna kršenja postojećih zakona i uzurpacija ingerencija Skupštine. Na ovaj način, smatraju iz Pokreta za neutralnost Crne Gore, nanosi im se velika šteta u crnogorskoj javnosti i ojačavaju stavovi zvaničnika Vlade. prema kojima bi neutralnost zahtijevala ponovno uvođenje vojne obaveze, što po mišljenju ove NVO nije tačno.
Ombudsmanka je zatražila i dobila izjašnjenje od glavnog urednika Mihaila Jovovića, koji je istakao da je urednik u kratkoj informaciji prenio iz saopštenja ono što je smatrao važnim, u skladu sa profesionalnim standardima i bez ikakve zle namjere. Podsjetio je da i sam gospodi Kovačević ima prostor da u „Vijestima“ iznese svoje stavove, te da ne stoje insinuacije da oni koji drugačije misle od urednika u vlasnika medija nemaju dovoljno prostora za svoje stavove. Na proslijeđeno izjašnjenje, gospodin Kovačević je izjavio da ostaje pri svojim inicijalnim navodima.
Odlučujući po žalbi, Ombudsmanka je pažljivo pročitala integralni tekst saopštenja u kojem je navedeno da je akt po kojem je pravno uređen Generalštab Vojske Crne Gore donesen 1. februara 2007. godine. Zbog toga se sve odluke donesene prethodne godine, prema tumačenju ove NVO, bile nezakonite. U saopštenju je navedeno više takvih promjera: unapređenja i imenovanja na nepostojeća formacijska mjesta, odluka o ukidanju regrutne i vojne obaveze, potpisivanje SOFA sporazuma sa SAD, donošenje osnovnih dokumenata, kao što je Strategijski pregled odbrane Crne Gore, tek 2010, pa 2013, odluka o obezbjeđivanju logističke podrške savezničkim snagama prema članu 5. Vašingtonskog sporazuma, koji se može odnositi samo na zemlje članice NATO, dopisivanje novog zadatka o dostizanju nivoa interoperabilnosti snaga sa saveznicima i partnerima, koga u Strategiji odbrane Crne Gore nema.
Tekst saopštenja je veoma obiman i zaista nije postojala obaveza „Vijesti“ da ga objavljuju u integralnom obliku. U naslovu sadržaja: „Vujanović prekršio Ustav“, urednik je istakao suštinu naslova saopštenja: „Zvaničnici Crne Gore u sferi odbrane pokazuju neznanje i nesposobnosti i djeluju protivustavno“. Međutim, od gotovo desetak argumenata iz saopštenja, urednik se opredijelio samo za najeklatantniji primjer iz saopštenja, onaj koji se tiče ukidanja vojne obaveze. Činjenica je da je javnost Crne Gore posebno zainteresovana za pitanja vojne obaveze i mahom većinsko mišljenje građana ne bi išlo u prilog njenoj obnovi. Zbog toga NVO Pokret za neutralnost Crne Gore zazire od isticanja isključivo ovog segmenta saopštenja kao suštine, jer to kod građana može oslabiti stav protivljenja NATO-u. Na isti način se može protumačiti da „Vijesti“, izdvojivši iz saopštenja upravo ovaj dio, nastoje da indirektno ojačaju podršku javnosti NATO integraciji.
Medijska scena u Crnoj Gori je povodom NATO integracije snažno polarizovana. Pažljivim praćenjem sadržaja u „Vijestima“, lako je steći utisak da postoji pozitivan odnos ovog medija prema mogućoj NATO integraciji. Međutim za razliku od nekih drugih glasila, „Vijesti“ redovno daju prostor i drugačijim mišljenjima, nastojeći da doprinesu javnoj debati (slijedeći član 1.4. Kodeksa: „Novinari će izvještavati i o onim stavovima sa kojima se ne slažu i vrijednostima koje ne dijele“). Ipak, bez obzira što u objavljenom sadržaju ništa nije netačno, izostavljanje ostalih elemenata je ugrozilo njegovu potpunu tačnost (u duhu člana 1.2 Kodeksa: „Novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite izvještaje o događajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije“). Ovo je moglo bit izbjegnuto na način da se u objavljenom sadržaju nađe i formulacija da je NVO Pokret za neutralnost Crne Gore navela niz primjera ogrešenja o Ustav, među kojima i ono o ukidanju vojne obaveze. Prema tome, list je djelimično prekršio član 1 Kodeksa.
Ne može biti sporna orijentacija medija u prilog određenog političkog rješenja, baš kao ni drugačije opredjeljenje NVO Pokret za neutralnost Crne Gore. Priroda medija i prostorne mogućnosti jednog dnevnog lista koji „pokriva“ sve segmente društvenog života, ne može obezbijediti mogućnost da svi koji to žele „dobiju šansu da adekvatno i iscrpno izlože svoje argumente u cilju objektivnog informisanja javnosti“. Ombudsmanka smatra da treba imati u vidu da „Vijesti“ (iako je privatni medij, a ne javni servis) više nego drugi mediji otvara prostor za javnu debatu o pitanjima od javnog značaja i zbog toga predlaže da se objavi ispravka u kojoj će se konstatovati da list nije imao obavezu da objavljuje cijelo saopštenje, ali da je prilikom izdvajanja određenog dijela propustio da ukratko prikaže ukupan kontekst, što je moglo značiti negativan marketing za stavove NVO Pokret za neutralnost Crne Gore.
2. Ponovo je prispjela žalba koja se tiče kršenja člana 12 Kodeksa, načelo 2 (Novinar ne smije da se bavi plagiranjem. Pod plagijatom se podrazumijeva korišćenja tuđih informacija, riječi, ideja i slika bez odgovarajućeg navodjenja izvora.), a opet ju je uputio gospodin Rahman Škrijelj u ime Kabineta predsjednika opštine Rožaje. U žalbi je naznačio da je fotografija na portalu http://www.vijesti.me/vijesti/nurkovic-moramo-povratiti-povjerenje-gradana-u-borbi-protiv-korupcije-799845, preuzeta sa adrese http://www.rozaje.me/?p=11006. Gospodin Škrijelj je podsjetio da je postignut dogovor da se koriste fotografije sa njihovog sajta, ali uz obavezno navođenje izvora. Isti čitalac je ukazao Ombudsmanki da je u izvještaju za septembar pogrešno navedeno njegovo ime, i ta je omaška docnije korigovana.
3. Gospodin Milan Šekularac se žalio na tekst objavljen 15. oktobra na adresi http://www.vijesti.me/svijet/hljeba-i-putina-800463. Čitalac je citirao, po njegovom mišljenju, posebno provokativne dijelove teksta, uz ocjenu da je u sadržaju “evidentan fašistički karakter i malicioznost autora”. Čitalac je naveo istorijske činjenice vezane za Drugi svjetski rat i značajan ruski doprinos borbi protiv fašizma. Konstatovao je da “Redakcija pokazuje to isto nepoštovanje, novinarsku neprofesionalnost, nestručnost (… ) prenoseći takav prljavi fašistički tekst”. Ova bi žalba, na osnovu čitaočevih navoda, predstavljala kršenje člana 5.1 Kodeksa (“Mediji ne smiju da objavljuju materijal koji je namijenjen širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, pola, fizičkih nedostataka, vjere ili političke pripadnosti. Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da će objavljivanje nekog materijala izazvati prethodno navedeno neprijateljstvo i mržnju” i “Novinari posebno moraju voditi računa da ničim ne doprinesu širenju etničke mržnje kada izvještavaju o događajima i pojavama koji u sebi sadrže elemente etničke mržnje. Obaveza je novinara da poštuje druge države i nacije”). Međutim, na osnovu svestranog sagledavanja slučaja, Ombudsmanka je zaključila da ipak nije došlo do kršenja Kodeksa.
Ombudsmanka je prvo ostvarila uvid u profil naznačenog autora Michaela Martensa (http://www.faz.net/redaktion/michael-martens-11104332.html) i prevedeni sadržaj iz lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (http://www.faz.net/aktuell/politik/ausland/europa/serbien-militaerparade-fuer-wladimir-putin-in-belgrad-13208076.html). (Razlog su izvjesne „neravnine“ u prevodu, zbog kojih je Ombudsmanka imala osnova da kontekst čitaočeve žalbe razumije i kao sumnju u identitet autora, odnosno posredno sa članom 12 Kodeksa, što se pokazalo kao neosnovano.) Mišljenja je da preuzeti članak, ma koliko kritičan u odnosu na aktuelnu srpsku politiku, nije fašistički. Činjenice vezane za rusko učešće u antifašističkoj borbi ni na koji način nisu bile tema objavljenog sadržaja, baš kao što to nije bio, na primjer, ni staljinizam (kao jedan negativan istorijski primjer). Drugim riječima, istorija ovdje nije imala mjesta, ali jesu ekonomska pitanja, moguća manipulacija javnim mnjenjem zarad popularnosti, pitanja EU integracije i određenih poteza Vlade Srbije i tako dalje.
Praksa preuzimanja članaka je opšte mjesto svjetske žurnalistike i razmjene informacija i mišljenja. Nažalost, u našem regionu još uvijek žive izvjesni stereotipi koje su učvrstili dramatični istorijski događaji, posebno dva svjetska rata i pozicija Rusa/ Sovjeta, odnosno Nijemaca u njima. Čitaoci „Vijesti“ su već odavno navikli da u novinama nalaze i sadržaje koji se objavljuju u svjetskoj i regionalnoj štampi o svim pitanjima od javnog interesa. Na taj način list otvara prostor za javnu debatu, ali svi čitaoci ne moraju uvijek biti saglasiti sa stavovima njihovih autora, niti izborom urednika. Međutim, pregledom sadržaja, lako je uočiti da list dosljedno nastoji da objavljuje različita mišljenja, kako bi u borbi mišljenja i argumenata javnost imala priliku da sudi što objektivnije. Dio uredničke politike je, na primjer, i odluka da se objavljuju i sadržaji iz književnih djela, na primjer odlomke iz eseja Danila Kiša o nacionalizmu ili Branislava Nušića o malograđanskoj sredini, kao oblik edukacije i prevencije društvenih anomalija.
Novinari imaju pravo na lično mišljenje i komentar, pa tako i ovaj analitičar. I naši autori komentarišu svjetsku i regionalnu političku scenu, pa i sam čitalac u ovom slučaju slobodno komentariše motive novinara i njegove stavove. Važno je jedino da su objavljeni sadržaji u saglasju sa odredbama Zakona o medijima i novinarskog Kodeksa.
4. Služba za odnose sa javnošču „Jadranskog sajma“ se obratila Ombudsmanu 23. oktobra vezano sa sadržaj objavljen istog dana, sa naslovom „Tre canne na septičkoj jami Sajma“ (http://www.vijesti.me/vijesti/luksuzni-kompleks-tre-canne-na-septickoj-jami-sajma-801761 ). Podnosilac žalbe je izrazio sumnju u motive novinara i medija da „poluistinama plasiraju javnosti negativnu sliku o Jadranskom sajmu i njegovom načinu rada“, a u vidu su imali i neke prethodno objavljene sadržaje. Ukazali su da čitaoci iz naslova mogu steći utisak da sam Sajam koristi neregularne šahte, iako je uredno priključen na vodovodno-kanalizacionu mrežu, a na uvid su dostavili posljednji račun za te usluge. Istina je da se upravo Sajam obratio nadležnim organima za rješenje problema koje proizvodi nelegalni priključak. Poseban problem, po njihovom mišljenju, je što novinar pri radu na prilogu nije kontaktirao Sajam.
Novinar je istakao da je u sadržaju doslovno preneseno saopštenje direktora “Vodovod i kanalizacija” Milenka Medigovića, što znači da je Medigović koristio navedeno određenje, a nije ga sročio novinar (“fekalna kanalizacija objekta “ Tre canne” ispušta se u upojne jame i povremeno crpe pumpama u pomenutu internu šahtu Sajma"). Jadranski sajam je povodom ovog objašnjenja podvukao problem naslova i istakao da ih je nužno bilo kontaktirati, jer bi tako novinari saznali d upojne jame ne pripadaju Sajmu već objektu „Tre canne“. U svemu su prepoznali potrebu novinara da se problem nelegalnog priključka ovako luksuznog objekta marginalizovao, jer se sadržajem sugeriše da je i Sajam van redovne infrastrukture grada, a on joj je za 46 godina rada upravo da velki doprinos. Na ovo je novinar ostao pri stavu da je Samo prenosio dokument, a da je njegovo objavljivanje „dovelo do ovakve bure da svi ispričaju ono što se mjesecima, upravo od Jadranskog sajma, krilo“.( http://www.vijesti.me/vijesti/fab-lajv-medigovic-je-htio-da-nas-reketira-801901 ,
Ombudsmanka je uvažila primjedbe Jadranskog sajma, vezane za naslov teksta i ocijenila da je novinar, radi potpune objektivnosti, trebalo da kontaktira ovo preduzeće i da se naslov mogao protumačiti kao implikacija. To bi upućivalo na moguće kršenje člana 1.2 Kodeksa(„Pravo javnosti da zna ne može biti opravdanje za senzacionalističko izvještavanje. Stoga, novinari ne smiju iskrivljivati informacije pretjerivanjem, neadekvatnim naglašavanjem jednog aspekta priče ili jednostranim izvještavanjem. Novinari moraju izbjegavati naslove ili reklamne slogane koji bi mogli navesti na pogrešan zaključak o suštini događaja ili pojave. Činjenice ne smiju biti iskrivljivane tako što će biti stavljene van konteksta u kome su se desile.“) Međutim, u objavljenim sadržajima zaista nema nikakvih negativnih konotacija u odnosu na Jadranski sajam, a sadržaj je otkrio veoma ozbiljan problem, koji nije kreirao Jadranski sajam i koji rječito svjedoči o Fab lajvu i odgovornosti opštinskih službi i same Opštine. Tako se saznalo da je ovo preduzeće iskopalo bunare i iz njih snabdijevalo stanove, iako nije provjeravalo ispravnost vode u zoni gdje još ima zaostalih starih jama, stvarajući pretpostavke za ekološku katastrofu na mikrolokaciji. Tako su novinari radili u duhu člana 2 Kodeksa, kritikujući one koji su moćni u društvu, a ne rade svoj posao kako treba. Zato se u toku medijacije kristalizovao se stav da objava slučaja u Izvještaju bude opomena za pažljivije naslovljavanje sadržaja i izbjegavanje neistinitih konotacija.
5. Gospodin Petar Froment se žalio 24. oktobra zbog načina izvještavanja o saobraćajnim nesrećama koji smatra izuzetno neprofesionalnim i uznemiravajućim za čitaoce. Za primjer je uzeo sadržaj objavljen u petak, 24. oktobar u 10:39) http://www.vijesti.me/vijesti/auto-udarilo-zenu-na-bulevaru-revolucije-u-podgorici-801798, sa sadržajem: „Auto udarilo ženu na Bulevaru revolucije u Podgorici/ Žena od oko 40 godina povrijeđena je u saobraćajnoj nesreći na Bulevaru revolucije u Podgorici. Nju je oborio automobil marke “ševrolet spark”. Na licu mjesta se okupilo nekoliko desetina građana, a žena je prevezena u Urgentni centar“ (ponudivši i da obezbijedi skrinšat sa portala).
Ombudsmanka se saglasila da „ovakva vijest, bez ikakvih dodatnih detalja, izaziva uznemirenost, jer mnogi građani mogu da poznaju i imaju u porodici i žene od oko 40 godina, i ljude koji voze crveni "Spark", a koji bi u ovo vrijeme mogli da budu u tom dijelu grada, što ih čini mogućim učesnicima nesreće, moguće i licima u pritvoru ili u bolnici.“ Saglasila se i da bi prije objavljivanja trebalo sačekati da se saznaju imena učesnika. Urednik portala se izjasnio da su mu potrebne dodatne konsultacije i da još nije utvrđeno ko je donio odluku da se vijest objavi u ovoj formi. Ombudsmanka je to razumjela kao priznanje nehata i sugerisala dodatni oprez u sličnim slučajevima, kako ne bi dolazilo do kršenja člana 1. 2 Kodeksa ("Prije objavljivanja izvještaja, novinar treba da bude siguran da su preduzete sve odgovarajuće mjere kako bi se provjerila njegova tačnost. Novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite izvještaje o događajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije.")
PORTAL
1. Komentari na portal Vijesti sui dalje bili predmet žalbi čitalaca. Tako se 4. oktobra žalio čitalac zbog brisanja komentara, u kojem je napravio paralelu viđenja suživota u djelima A. Hitlera i A. Izetbegovića. Urednik je ukazao na tehničke probleme sa takozvanim bagovima i izrazio spremnost da vrati komentar. Ombudsmanka je smatrala da se čitalac komentarom suštinski zalaže za suživot, ali je sporno što to tekst nije govorio o Izetbegoviću već o suđenju Radovanu Karadžiću, Takođe, nije navedeno konkretno djelo A. Izetbegovića, te komentar zbog toga nije vraćen.
2. Nakon blokiranja naloga, korisnik je 3. oktobra zahtijevao da se naznači datum do kojeg će to trajati. Uredništvo portala je uvažilo sugestiju da se prikaže trajanje zabrane. Ombudsmanka je sklona da trajanje procedure vezane za ovu primjedbu - od gotovo mjesec dana - pripiše tehničkim problemima vezanim za funkcionisanje novodizajniranog portala.
3. Žalba koja je stigla 13. oktobra se ticala obaveze registrovanja, kako bi se moglo pristupiti sadržajima. U prepisci se docnje uspostavilo da naznačeni čitalac uopšte nije slao spornu žalbu, a tvrdio je i da njegovom računaru samo on ima pristup. Čitalac je ukazao da se u dijelu koji je određen za pitanja Ombudsmanu unosi e-mail adresa, što „automatski znači mogućnost zloupotrebe podataka“ jer se pitanja ne šalju direktno sa mail adrese koja bi trebalo da predstavlja identifikaciju osobe koja je poslala navedeno pitanje. Drugim riječima, čitalac bi mogao da kad pošalje pitanje unese bilo koju e-mail adresu. Ombudsmanka je zamolila urednika portala da razmotri ovu situaciju i moguće zloupotrebe privatnosti. Ona zapravo znače isto ono što se u empirijskoj stvarnosti dešava kada se osoba lažno predstavlja, za šta snosi konsekvence po osnovi tužbe zbog nanošenja moguće materijalne ili nematerijalne štete. Urednik portala je odgovorio da je forma koja se koristi za kontakt standardna internet forma, i zbog toga su, prije postupanja po ovoj primjedbi, prvo mejlom kontaktirali čitaoca.
KONSULTACIJE NA OSNOVU USMENIH PRIMJEDBI
1. Izvjestan broj čitalaca se usmeno obratio Ombudsmanu zbog nedostupnosti sadržaja na novom portalu, čime će se, prema njihovom mišljenju, smanjiti broj čitalaca. Ombudsmanka je upoznala uredništvo sa ovim stavovima, a od uredničke politike zavisi kako će se prema tome odnijeti.
2. Više čitalaca se obraćalo Ombudsmanki vezano za činjenicu da na novom portalu nema objedinjene, nekadašnje svakodnevne rubrike „Kultura“. Istina u rubrici „Art“ ima mnogo sadržaja, ali čitaoci su navikli da dnevno posjećuju rubriku „Kultura“. Takođe, čitaoci su tražili još više informacija o kulturnim zbivanjima. Urednik portala je objasnio da je rubrika „Art“ sada ono što je prije bilo rubrika „Kultura“. Razlog je što nekad tekstovi iz samog dodatka „Art“ ne pripadaju kulturi, već kategorijama koje ne postoje na portalu. Koristeći to što je riječ “art” sinonim za kulturu, u toj rubrici se objavljuje isto što i na starom portalu, dakle tekstovi iz dodatka „Art“, uz svakodnevne informacije iz rubrike „Kultura“.
3. Ombudsmanku su 18. oktobra usmeno kontaktirali predstavnici Ministarstva prosvjete vezano za moguću žalbu zbog teksta koji se istog dana našao na naslovnici lista "Natjerali vršnjaka da se skine, pa ga onda snimali", ali nakon toga nije uslijedila žalba (http://www.vijesti.me/vijesti/podgorica-natjerali-vrsnjaka-da-se-svuce-pa-ga-onda-snimali-800813 ). Postojala je saglasnost oko toga da je javni interes da se ne zatvaraju oči pred nasiljem u školi i da su u tom smislu novinar i medij djelovali kada su tražili izjavu direktorice. Njena izjava, međutim, nije bila najbolje odmjerena i sadržala je lični komentar. Za predstavnike Ministarstva je posebno sporan bio naslov, kojim se prejudicira da se sve upravo dogodilo kako piše u sadržaju, u šta ipak ima razloga za sumnju. I pored toga što nije dobila žalbu, Ombudsmanka je ocijenila da je slučaj krajnje osjetljiv i u vezi sa nečelom 9 Kodeksa („Mediji su obavezni da postupaju u skladu sa načelima Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djece i da sa posebnom pažnjom istražuju informacije koje zadiru u interese djece.“). Iako u podnaslovu stoji da je direktorica potvrdila da se „nasilje desilo u školskom dvorištu“, bilo bi više u duhu Kodeksa da se u naslovu našao jedan znak pitanja, tek da bi se izbegla bilo kakva sumnja u prejudiciranje okolnosti. Inače, u sadržaju je identitet djece bio potpuno zaštićen, a pomenuta su samo naziv škole, imena direktorice i psihološkinje koja je dala izjavu o istraživanju učestalosti nasilja među djecom. Članak je izazvao niz komentara u kojima su se čitaoci zalagali za kažnjavanje djece, sasvim van smjernica o zaštiti dječijih prava.
Bonus video:
