svjetsko prvenstvo u fudbalu

Američki san na bugarski način

Priča o nevjerovatnom putu Bugarske, koja je u posljednjoj sekundi kvalifikacija izborila odlazak na Mundijal u SAD 1994, da bi onda na svjetskoj smotri ostvarila najveći uspjeh u istoriji

8548 pregleda 0 komentar(a)
Hristo Stoičkov i Jordan Lečkov na Mundijalu 1994. godine, Foto: Printscreen YouTube
Hristo Stoičkov i Jordan Lečkov na Mundijalu 1994. godine, Foto: Printscreen YouTube

Mundijali su puni živopisnih priča, srećnih, tužnih, ali i tragičnih trenutaka, pogodaka koji su obilježili istoriju fudbala, poteza koji se pamte čitavog života... Jedan od takvih je odigran u SAD 1994. godine – Maradonin krah, Bađov penal koji je završio u reklami za viski Johnnie Walker, samo su neki od nezaboravnih momenata iz Amerike.

Pamte se Romario, Mazinjo i Bebeto, koji proslavljaju gol simulirajući ljuljanje bebe, Rože Mila koji je sa 42 godine i 39 dana postao najstariji strijelac na Mundijalima, Oleg Salenko i njegovih pet golova Kamerunu, švedska reprezentacija predvođena Kenetom i Patrikom Andersonom, Tomasom Brolinom i Martinom Dalinom, te Henrikom Larsonom, Rumunija Georgija Hadžija, koja je eliminisala Argentinu i došla do četvrtfinala...

Sjetimo se i Bore Milutinovića koji je predvodio Amerikance sa Aleksijem Lalasom, ali i Andresa Eskobra i njegovog autogola, koji je Kolumbijce eliminisao sa prvenstva, a kasnije fudbalera koštao života. Mnogi su tada, uključujući i Pelea, Kolumbiju predvođenu Karlosom Valderamom, Fredijem Rinkonom i Faustinom Aspriljom vidjeli u samoj završnici.

U Americi su debitovali Saudijska Arabija, Nigerija i Grčka. Rusija se pojavila nakon raspada Sovjetskog Saveza, bilo je to prvo prvenstvo nakon ujedinjenja na kojem se pojavila Njemačka, a mnoge je opčinila Bugarska.

Upravo je ovo priča o američkom snu na bugarski način, kombinaciji raznih rezultata i događaja, koji su zlatnu generaciju bugarskih fudbalera vinuli u nebeske visine i doveli nadomak finala Mundijala 1994. godine. Ali, trebalo je prvo proći kvalifikacije. A to je učinjeno na nevjerovatan način...

Tri, dva, jedan... Kostadinov je zaledio Francuze

Žrijeb za Svjetsko prvenstvo smjestio je Bugarsku u grupu 6. sa selekcijama Francuske, Švedske, Izraela, Austrije i Finske. Dvije ekipe su direktno išle na Mundijal, a grupa je bila daleko od one koju zovu grupom smrti. Bugari su na startu, kod kuće, pobijedili Francusku (2:0), a onda izgubili od Švedske. A kada ih je savladala Austrija (3:1), a Izrael uzeo bod (2:2) Mundijal je izgledao daleko. Uslijediće nevjerovatan rasplet...

Osmog septembra 1993. Švedska je došla u Sofiju i uzela bod (1:1), a Francuska u gostima savladala Finsku (2:0). Do kraja su ostala dva kola, a Francuzi su bili lideri u grupi sa 13 bodova i na pragu Svjetskog prvenstva, s obzirom na to da im je na preostala dva meča kod kuće, sa Izraelom i Bugarskom, bio potreban bod. Hoteli u SAD su bili spremni da ugoste francuske igrače i navijače.

Iza Francuza je bila Švedska sa bodom manje, dok je Bugarska uoči posljednjih 180 minuta imala 10 bodova. Tada su se za trijumf dobijala dva, a ne tri boda.

Pretposljednje kolo je odigrano 13. oktobra 1993. Švedska je pobijedila Finsku (3:2), Bugarska je odradila domaći zadatak protiv Austrije (4:1), pa je pažnja bila usmjerena na dešavanja u Parizu. A tamo – spektakl. Mada ako pitate domaće navijače, reći će da nije bilo baš spektakularno. Francuska je vodila 2:1, a onda je Izrael u finišu preokrenuo i golom u 90. minutu slavio 3:2. Bila je to jedina pobjeda Izraela u tim kvalifikacijama.

Uslijedilo je posljednje kolo, Švedska je imala 14 bodova, Francuska 13, Bugarska 12 poena. Francuzi i Bugari su u direktnom duelu odlučivali o putniku u SAD.

Uoči meča sa Bugarima na „Parku prinčeva“ bio je prisutan strah i kod igrača i kod navijača Francuske. Gostujuća himna je ispraćena zvižducima, napetost se osjećala, a čak je neko od navijača prije početka utakmice uspio da ubaci pijetla na teren. Dok je kamera zumirala lica francuskih fudbalera, bilo je jasno da pokušavaju da se koncentrišu samo na meč, a to je bilo veoma, veoma teško.

Poslije pola sata igre – prvi gol. Francuska je povela, asistencija Žan-Pjera Papena i snažan, precizan udarac Erika Kantone. Činilo se da utakmica ide u željenom smjeru.

Šest minuta kasnije korner za Bugarsku. Krasimir Balakov je centrirao, a Emil Kostadinov pogodio u bliži ugao. Tamni oblaci su se ponovo nadvili nad Parizom, odlazak na Mundijal je ponovo bio neizvjestan.

Francuzima je za odlazak u SAD bio dovoljan bod na utakmicama sa Izraelom i Bugarskom. Od Izraela su izgubili, dok su protiv Bugara do 90. minuta imali bod u džepu. Tada je uslijedila nevjerovatna završnica. U 90. minutu je dosuđen faul za Francuze, lopta je bila kod Davida Žinole. On je bio kraj korner zastavice, blizu bugarskog gola i, umjesto da je čuvao loptu, centrirao je ka Kantoni, kojeg je lopta preletjela. Do kraja je ostalo 15 sekundi - Emil Kremenlijev kupi loptu, pronalazi Luboslava Peneva. Ostalo je još šest sekundi do isteka 90. minuta. Vječnost.

Penev je primijetio Kostadinova i na vrijeme poslao pas. Strijelac prvog gola je uspio da kontroliše loptu, a onda je zakucao iza Bernarda Lame. Sekundu prije isteka 90. minuta.

Vremena više nije bilo, ali gostima to više nije bilo važno. Bugarska je otišla u SAD i ispisala istoriju. Selektor Francuza Žerar Ulije je za poraz okrivio Žinolu, zbog njegove loše reakcije, koja je prethodila pogotku. Kantona je rekao da mu je to najgori poraz u životu.

„Čekali smo da sudija odsvira kraj. Stručni štab i igrači na klupi su bili ubijeđeni da više ništa nije moglo da se uradi. Žinola je morao bolje da reaguje – samo da je zadržao loptu prošlo bi tih 15 sekundi i Francuzi bi, umjesto nas, otišli na Mundijal. Poslije utakmice su izgledali kao da su bolesni. Nisu mogli da vjeruju šta se dogodilo. Sjećam se Papenovog lica. Bio je blijed, izgledao je kao da je bolestan“, prisjećao se Zlatko Jankov.

Petnaest sekundi – toliko je Francuze djijelilo od Mundijala. Ali, umjesto njih tamo je završila Bugarska, gdje je uslijedio drugi čin njihove bajke.

Kada pobijedite Argentinu i Njemačku, onda znate koliko vrijedite

Bio je topao dan u Nju Džersiju. Na „Giants“ stadionu trebalo je da se odigra četvrtfinalni meč Mundijala. Na jednoj strani Njemačka, aktuelni prvak svijeta, vječiti kandidat za visok plasman, selekcija koja nikada ne odustaje. Na drugoj strani iznenađenje turnira u SAD – Bugarska. Peti put u istoriji Bugari su se plasirali na Mundijal, ali na prethodna četiri nisu zabilježili pobjedu. Sada su igrali za istorijski plasman u polufinale.

Tek što je počelo drugo poluvrijeme – penal za Njemačku. Lotar Mateus je precizan i „elf“ je išao ka polufinalu.

Do kraja je ostalo 15 minuta, a Hristo Stoičkov je oboren na nekih 25 metara od gola. Bodo Ilgner je bio siguran da će zaustaviti udarac, ali je naspram sebe imao jednog od najboljih svjetskih igrača tog vremena. Sotičkovu udaljenost nije predstavljala problem – kratak zalet, lopta prelazi preko živog zida i završava u mreži. Ilgner se nije pomjerio, Bugari su se vratili u igru.

Tri minuta kasnije – preokret. Lopta je kod Jankova. Fudbaler Levskog je na desnoj strani terena, okružen rivalima, ali diže glavu, gleda ka šesnaesrtercu, gdje je Jordan Lečkov. Tomas Hasler je niži od Lečkova, lopta leti ka bugarskom igraču, Ilgner nema vremena da reaguje, ali već naslućuje rasplet. Mreža Njemaca se trese drugi put, Bugari su u ekstazi, a aktuelni svjetski prvak na koljenima. Još jedna istorijska pobjeda Bugarske, koju je u polufinalu čekala Italija.

Kraj fantastičnog bugarskog puta završen je u Pasadeni. U polufinalu su izgubili od Italije (2:1), da bi u meču za treće mjesto bolja bila Švedska (4:0). Ali, ta dva poraza nisu bacila sjenku na put Bugarske od evropskih kvalifikacija, u kojima joj uopšte nisu davane šanse za plasman na Mundijal, do utakmica na američkom tlu. Bila je to nevjerovatna avantura za zemlju, koja je do tada bila bez pobjede na svjetskim prvenstvima. A onda je u Americi došla u situaciju da se protiv Italije bori za istorijsko finale, da sanja.

I ta generacija je najbolja u istoriji bugarskog fudbala. Hristo Stoičkov, igrač Krojfove Barselone, osvojio je 1994. godine Zlatnu loptu. Njemci su i prije tog meča bili upoznati sa kvalitetima Jordana Lečkova koji je igrao za HSV, a Emil Kostadinov se dokazao u Portu, da bi u nastavku karijere stigao i do dresa Bajerna. Prepoznali su Njemci klasu, pa je u Bundesligi kasnije igrao i Krasimir Balakov. A članovi slavne genercije bili su još Trifon Ivanov, Borislav Mihajlov, Petar Hubčev...

Nakon startnog poraza u grupnoj fazi od sjajne Nigerije, Bugarska je pobijedila Grčku (4:0), a onda u trećem kolu i Argentinu (2:0), bez Maradone, koji je u međuvremenu poslat kući, jer je na doping testu bio pozitivan. Kada pobijedite Argentinu, pogotovo na Mundijalu, onda je to jasan znak koliko ste jaki. A Bugarska jeste bila jaka. U osmini finala je, nakon penala, eliminisan Meksiko, a onda je na red došao već spomenuti okršaj sa Njemcima.

Nakon leta u Americi, Bugarska je dvije godine kasnije na Evropskom prvenstvu u Engleskoj takmičenje završila u grupnoj fazi. Pojavila se još na Mundijalu u Francuskoj 1998. i Euru 2004. u Portugalu, a onda skliznula u donji dom evropskog fudbala.