Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Otkucao je jedan čas iza ponoći po moskovskom vremenu, prošla su već puna dva sata od završetka utakmice, iznad Kazanj je već zasjala “bijela noć” kada su brazilski fudbaleri, konačno, izašli iz svlačionice i prošli kroz novinarsku miks zonu, koja je obavezan put ka izlasku iz stadiona i autobusu.
“Nejmar, Nejmar, Nejmar”, zagrmjeli su brazilski novinari, ne skrijavajući od koga najprije žele izjavu.
Najskuplji fudbaler današnjice je samo odšetao hodnikom, ne reagujući, kao da se oko njega ne dešava ništa, kao da nema nikoga.
As Pari Sen Žermena završava 21. Mundijal kao jedan od antiheroja. Naravno, nije igrao očajno, ušao je u Svjetsko prvenstvo iz povrede, dva puta je zatresao protivničku mrežu, sam je eliminisao Meksiko u osmini finala, ali će se mnogo više od golova i majstorija pamtiti njegova padanja, ležanja, izmotavanja, simulacije...
Njegova posljednja destinacija na SP u Rusiji bio je grad koji mu je posvetio mural - Nejmarov lik će još neko vrijeme krasiti zid jedne zgrade u jugozapadnom dijelu Kazanja, ali će se za Zlatnu boginju boriti neko drugi. Moskva i Sankt Peterburg čekaju nove (evropske) heroje.
Nakon Ronalda i Mesija, kući se prije vremena vraća i treći najveći kandidat za Zlatnu loptu “Frans fudbala”.
Pa, ko će je onda dobiti - pitanje je od milion dolara, nakon ovakvog, čudesnog, nepredvidivog Mundijala.
Za razliku od 222 miliona vrijednog superstara, ostali brazilski fudbaleri imali su šta da kažu - Marselo, Paulinjo, Miranda, Alison, Gabrijel Žezus, Renato Augusto, Vilijan...zadržali su se poprilično u razgovoru sa medijima, pokušajući da otkriju razloge poraza od Belgije i bolne eliminacije.
Lica su im otkrivala tugu, kao što je bio tužan i selektor Brazilaca Tite, koji je skoro sat zadržao na konferenciji za novinare nakon utakmice.
Kad god Brazil ispane sa Svjetskog prvenstva - zemljotres je, a naročito kada stigne kao glavni favorit za titulu, kada prije toga preleti kroz kvalifikacije i impresionira u prijateljskim utakmicama pred završni turnir.
Šta im je nedostajalo u Rusiji? Reklo bi se, sitnice, ali “krupne sitnice” - jedno slabo poluvrijeme, uspavan ulazak u meč. A moderni fudbal ni to ne prašta, naročito kada se sa druge strane nađe brutalno jaki “crveni đavoli” koji 30 godina čekaju na priliku kakva im se prije dvije noći ukazala u Kazanju.
Nisu Brazilci imali ni sreće, lopta je od ramena Tijaga Silve odsjela na prečki, od ramena Fernandinja odbila se u sopstvenu mrežu - umjesto 1:0, bilo je 0:1, da bi u nastavku milimetri dijelili “karioke” od izjednačenja.
Da je na drugoj strani bio neki drugi golman, a ne čudesni “đavo” Tibo Kurtoa, možda bi se i druga priča pričala u Tatarstanu.
- Ne želim na krivim sreću, ne vjerujem u sreću i neću da pričam o njoj. Fudbal jeste ponekad splet okolnosti, igra slučajnosti, a ta igra nije bila na našoj strani - objasnio je Tite po završetku utakmice.
- Igrala su dva čudesno jaka tima, vjerujem da su svi uživali u sjajnoj utakmici. Pobijedio je tim koji je bio precizniji, konkretniji, efektivniji.
“Hexa is coming”, pisalo je, u kombinaciji engleskog i portugalskog jezika, na kapi jednog od skoro 20 hiljada brazilskih navijača koji su preplavili Kazanj.
Na šestu titulu, međutim, “selesao” će morati da sačeka barem još četiri godine, do Mundijala u Kataru 2022.
Iz Rusije su otišli najbolji navijači, i to redom, a svi su došli iz Latinske Amerike - zavodljivi Peruanci i Meksikanci, čudesni Argentinci, impresivno brojni Kolumbijci, na kraju i Brazilci.
Ostali su najbolje ekipe i trenutno najbolji igrači - u završnici Mundijala u Rusiji, gledaćemo Evropsko prvenstvo.
Azarinjo, Everton i evropski Brazilci
Dok je duboko u utrobi “Kazanj arene” Eden Azar objašnjavao belgijskim novinarima kako su on i njegovi saigrači srušili Brazilce, iza leđa mu se prišunjao Vensan Kompani i doviknuo:
“Azarinjo”.
Kad god bi neka evropske reprezentacija zablistala u prošlosti, uz to igrala tehnički dopadljiv fudbal, dobila bi nadimak - evropski Brazil.
Belgijanci su, međutim, i više od toga nakon što su velikom pobjedom na “kariokama” i plasmanom u polufinale ponovili svoj najveći uspjeh u istoriji, sa Mundijala u Meksiku 1986. godine.
Čudesno talentovana generacija “crvenih đavola”, najtalentovanija u istoriji, sa Azarom, De Brujneom, Lukakuom i ostalim asovima, konačno je probila psihološku barijeru i preskočila četvrfinale, koje je bilo granica na dva prethodna velika takmičenja.
Za to su, valjda, najzaslužniji čelnici engleskog Fudbalskog kluba Everton, koji su u maju 2016. otpustili španskog stručnjaka Roberta Martinesa, zbog slabih rezultata.
Taj rastanak se poklopio sa senzacionalnim ispadanjem Belgijanaca od Velsa na EP u Francuskoj 2016, dva mjesec kasnije, i otkazom koji je sačekao prethodnog selektora Marka Vilmotsa.
Iznenađujući potez napravio je tada FS Belgije odlukom da kao njegovu zamjenu dovede mladog, “klupskog” trenera, svježe otpuštenog šefa stručnog štaba Evertona.
Da je to bila prava odluka, pokazuje Martinesovo prvo veliko takmičenje, njegovi potezi i taktička fleksibilnost.
Iako je njegov tim stigao na četvrtfinale sa sve četiri pobjede, Martines je odlučio da protiv Brazila promijeni i tim, i formaciju - u prvu postavu je uvrstio igrače koji su mu donijeli preokret protiv Japana, Fellinija i Čadlija, De Brujnea je u gurnuo naprijed, iza Lukakua, dok se u odbrani vratio na igru sa četvoricom u liniji.
Bili su to - potezi pobjednika.
- Najponosniji sam čovjek na zemlji. Brazilci su prepuni finesa, a igračima sam dao najzahtjevnije moguće taktičke zadatke. Zadivljujući je način na koji su ih sproveli - kazao je Martines.
Kako je nastao novi svjetski fudbalski poredak
Evropske boje i cvjetovi bujaju na Mundijalu u Rusiji.
Po prvi put od 2006. godine i Svjetskog prvenstva u Njemačkoj desilo se da u polufinalu igraju samo evropske reprezentacije.
Italijani su tada eliminisali domaćina Njemačku u polufinalu, Francuska je bila bolja od Portugala, da bi u finalnom meču “azuri” na penale savladali Francuze.
Na ovom Svjetskom prvenstvu otišlo se i korak dalje, jer se prvi put u istoriji Mundijala dogodilo da u polufinalu nema barem jedne od četiri najtrofejnije reprezentacije - Brazila (pet titula), Njemačke i Italije (po četiri) i Argentine (dvije).
Dvije titule prvaka svijeta ima i Urugvaj, koji je takođe eliminisan.
Galerija
Bonus video:
