Budućnost, Rudar, OFK Titograd i Sutjeska eliminisali su u 1. kolu evropskih takmičenja, tako što su na osam utakmica ostvarili dva remija i doživjeli šest poraza, a uz to postigli samo dva gola.
Sutjeska, koja će nastaviti takmičenje u Ligi Evrope, zahvaljujući novom formatu Uefe, ispala je od bolje i neuporedivo bogatije Astane, dok se za Budućnost očekivalo da će pružiti makar bolji otpor slovačkom Trenčinu.
Ispadanje Rudara od Partizana takođe nije iznenađenje, ali je način na koji su Pljevljaci pristupili evropskim mečevima, malo je reći neozbiljan.
Neozbiljno su i izgledali na terenu, u oba meča, kao totalni autsajderi. Samo nekoliko dana prije evropskih mečeva Rudar je zbog neslaganja sa upravom napustio trener, Miodrag Vukotić, a ekipu je vodio pomoćnik, Vuko Bogavac.
Šta tek reći za OFK Titograd, ekipu koja je "pomjerila granice" - dogodilo se prvi put da jedan crnogorski klub ispadne od ametera, ili poluamatera, kako je svoj tim nazvao trener B36 Toršavna sa Farskih Ostrva.
Za Sutjesku, Rudar, OFK Titograd i Budućnost zajedničko je to što su u evropsku sezonu ušli oslabljeni, uglavom bez najboljih igrača iz prošle sezone, što će reći - nespremni, ili nedovoljno spremni, za ozbiljna iskušenja koja donosi Evropa.
Ceh za ispadanje OFK Titograda platio je, ko bi drugi nego trener, Aleksandar Miljenović.
Zar je neko uopšte očekivao da će biti drugačije - čelnici ovog kluba mijenjaju trenere, u prosjeku, svaka tri mjeseca. Novi predsjednik kluba Vladan Vujović tačno je godinu na toj funkciji, a već je promijenio četiri trenera (Dejan Vukićević, Branko Smiljanić, Vesko Stešević, Aleksandar Miljenović). Uskoro će tražiti i petog...
Tražiće i nove igrače, jer se već ne vjeruje onima koji su došli prije samo 20 dana (otišao je napadač Ivica Jovanović, uskoro će valjda i još neki).
To je ta vizija - fudbal od danas do sjutra.
Čelnici OFK Titograda nisu jedini, ali su najdrastičniji primjer.
I svijetla pozornice su minulih dana obasjala klubove koji su igrali Evropu - dakle, najbolje i najorganizovanije koje Crna Gora ima u ovom trenurtku.
Kakvi su onda ostali, zapitaće se mnogi.
Da u crnogorskom klupskom fudbalu vlada haotično stanje, preblaga je ocjena samo dvije sedmice uoči starta nove sezone na domaćoj sceni.
U Zetu se, na primjer, prije dvije sedmice vratio Duško Vlaisavljević, godinu nakon što je sa timom sa Trešnjice umalo osvojio titulu.
Vratio se, a već je otišao - nema pojačanja, nema para, nema plata, nema priprema, nema pripremnih utakmica. Sve to ga je natjeralo da ode, samo 15 dana nakon što je došao. I Zeta, dakle, traži novog trenera...
Mornar je proslavio veliki uspjeh povratkom u Prvu ligu, ali su tu počeli problemi.
Barani, naime, nemaju gdje da igraju. Nemaju formiranu ni upravu kluba, nisu još formirali ni tim sa kojim će se takmičiti. Ako usiju da ga naprave, igraće mečeve kao domaćini u Petrovcu, ili na kampu FSCG u Podgorici.
Cijelu narednu sezonu i Lovćen će igrati u gostima - na Cetinju se pravi stadion, što će najstariji crnogorski klub preseliti negdje drugo. Opcije su Podgorica, Danilovgrad...
Grbalj je prošle sezone plasirao u kvalifikacije za Ligu Evrope, ali nije nastupio jer klub nije ispunio uslove (finansijske) koje zahtijeva Uefa. Sve je to rezultiralo odlaskom predsjednika Marka Carevića, te povratkom u klub nekadašnjeg sportskog direktora Nenada Maslovara.
Iskra i Petrovac su se borili za opstanak, izborili ga, funckionišu uz puno problema, ali makar nisu mijenjali trenere.
To je crnogorska Prva liga, a kakva je onda Druga?
To se zove baza - i pravo je čudo kako iz takve lige, sa glavnog stadiona koji nema ni normalnog WC-a, kako opstaje, kako preživljava, kako se bori, kako igra i kako se nadmeće sa evropskim silama, crnogorska fudbalska reprezentacija?
Veličanstveni primjer koji, nažalost, tri ili četiri puta godišnje samo sakrije probleme.
FSCG je minulih sezone proslijedio klubovima nekoliko miliona eura - za infrastrukturu, poboljšanje uslova za rad, izgradnju pomoćnih, popravku glavnih terena, za stabilno funkcionisanje...
Šta bi tek bilo da takve pomoći uopšte nema, ili da je nema u tolikoj mjeri? Našta bi onda ličila domaća liga?
Ulaganja, u svakom slučaju, nisu vidljiva - ili ljudi koji sjede u foteljama klubova ne znaju da ih iskoriste na pravi način.
Jer, crnogorski klupski fudbal tone sve niže - kombinacija je nestručnosti, nedostatka vizije, nekompetentnosti ljudi koji vode klubove, a koji očigledno misle da znaju sve, pa i da od fudbala mogu da se dodatno obogate. I to preko noći...
Njihov je "problem" što se fudbal igra svuda na svijetu, što je to ozbiljan, kompleksan posao, što je maltene postao nauka, što u njega ne samo da se ulaže, već se ulaže na sofisticiran, pravi način...
I tako dođe dan kada "amateri" sa sjevera Evrope održe lekciju "profesionalcima" sa juga.
A pravi amaterizam zapravo je ovdje, u našem dvorištu, na crnogorskoj klupskoj sceni, i to pod plaštom profesionalnosti.
"Primitivan" fudbal kao ogledalo društva, i ligu koju ne gleda niko, koju tek sada neće gledati niko...
Bonus video:
