Kako su igrali: Maestro Jovetić, profesor Savić

Jednu od najzrelijih partija u kvalifikacijama, i timski i individualno, odigrala je večeras ekipa Ljubiše Tumbakovića
66 pregleda 4 komentar(a)
Jovetić, Vukčević, Foto: Reuters
Jovetić, Vukčević, Foto: Reuters
Ažurirano: 04.09.2017. 23:52h

Crna Gora je pobijedila Rumuniju, ali i odigrala jednu od najboljih i najzrelijih partija u dosadašnjem toku kvalifikacija.

Pod imperativom pobjede, bez prava na grešku, momci Ljubiše Tumbakovića mogli su da otvore Rumune i u prvom poluvremenu, kada su napadali u talasima, a našli su način da postignu gol čak i kada se činilo da će biti sve teže, kada je bilo jasno da je umor stigao naše fudbalere.

Da bi se na takav način, u takvim okolnostima, savladala reprezentacija koja je uoči žrijeba mundijalskih kvalifikacija bila nosilac, u prvom šeširu, bila je neophodna savršena partija - individualna i timska.

U crnogorskom timu večeras bukvalno nije bilo slabe tačke; čak i one koje povremeno nije išlo, sve su nadoknadili zalaganjem, energijom, ostavivši i posljednju kap znoja za veliku pobjedu.

Danijel Petković: Samo su jednom Rumuni šutnuli u okvir gola; opasan udarac Kipćijua u prvom dijelu odbranio je bez problema. Pouzdan, siguran, kako kod kod rumunskih centaršuteva, tako i sa loptom u nogama. Tumbakovićev broj jedan, odnosno broj jedan Dragoja Lekovića, trenera golmana - u to više nema dileme.

Adam Marušić: Odradio i "grubu", ali i "finu" ruku - bezbroj puta se ponavljao po desnoj strani, da bi sjajnu partiju krunisao centriršutem Stevanu Jovetiću za jedini gol. Vidi se zašto je završio u Laciju. Crna Gora ima pravog beka.

Stefan Savić: Profesorska partija defanzivca Atletiko Madrida, jedna od najboljih u posljednje vrijeme. I "kidao" i "komandovao", perfektan i u vazduhu i na zemlji. Da bi Crna Gora konkurisala za plasman na Mundijal, nije dovoljan samo igrač koji daje golove i asistira, potreban je i defanzivac - evropskog top-kalibra. Takav je Stefan Savić, činilo se da Rumuni ni dva dana ne bi dali gol sa njim kao predvodnikom odbrane.

Žarko Tomašević: Imao je malih problema na početku utakmice, ali i rastao kako se odvijao meč, uklapajući se u defanzivnu perfekciju crnogorskog tima. Odustvo štopera Simića se nije osjetilo, zahvaljujući lijevom beku, Tomaševiću.

Filip Stojković: Naklon do poda za momka koji je desni bek, a prinuđen je da igra lijevog; u odnosu na ono što igra svaki dan, sve mu je bilo neprirodno, na pogrešnoj nozi. Očekivano, nije mogao da pruži veliki doprinos u napadu, ali nije bilo ni potrebe - defanzivni plan ispunio je do kraja.

Nikola Vukčević: Miran, staložen, pravovremen. Kao i u većini mečeva u kvalifikacijama - na standardno dobrom nivou. "Mozak" igre reprezentacije, pravi pokretač - zaštita štoperima, a podrška napadačima.

Marko Ivanić: Prva utakmica u dresu reprezentacije kao starter, i to na poziciji koja je defanzivnija od njegove prirodne, iza napadača. Sve to podrazumijeva poteškoće, a vezista BATE Borisova ih je prebrodio, naročito u prvom poluvremenu. Vidi se da ima klasu u nogama.

Marko Vešović: Da je kompjuter mjerio koliko su igrači pretrčali na terenu, vjerovatno bi se našao na prvom mjestu. Nije ga išlo sa loptom u prvom dijelu, sve do posljednjeg minuta, kada je rumunskom beku Benzaru "prodao" lažnjak uz aut-liniju. U nastavku, kada je našu ekipu stigao umor, bio je autor najopasnije akcije pred golom Rumuna, sve do Jovetićevog gola.

Marko Janković: Čini se da mu nedostaje samo malo pa da postane - vrhunski igrač. I vjerovatno je samo pitanje vremena kada će preći tu granicu, a tek su mu 22 godine. Solo-prodor po desnoj strani koji je prethodio poništenom golu Jovetića, pamtiće se još - barem dok ne uradi nešto slično, a to može da se očekuje na svakoj utakmici. Ako jednog dana "namjesti" nogu i počne da pogađa sa ivice šesnaesterca, iz pozicija koje sam sebi stvara kao od šale, biće igrač za velika djela. Pao od umora u nastavku - od početka sezone ne preskače utakmice, ni u klubu, ni u reprezentaciji.

Stevan Jovetić: Sve riječi su suvišne da opišu kakvog Crna Gora ima lidera, kakav je fudbalski maestro vodi ka Svjetskom prvenstvu. Niko u desetogodišnjoj istoriji crnogoske reprezentacije nije imao takav kvalifikacioni ciklus: Jovetić pogađa ili asistira na svakom meču, a večeras je dao sedmi gol. Samo su Ronaldo, Levandovsk i Lukaku dali više golova od njega u kvalifikacijama.

Kada smo prije nekoliko godina pitali Zlatka Zahoviča, nekadašnju slovenačku vedetu, šta je potrebno reprezentacijama poput Crne Gore da se plasira na veliko takmičenje, odgovorio je: "Kao svakoj maloj zemlji, treba jak individualac - fudbaler koji će iskočiti iz prosjeka, postići 10 golova i koji će biti lokomotiva cijelog tima". Baš takav, Stevan Jovetić, daje golove na sve načine - čak i u stilu starih englskih centarfora.

Fatos Bećiraj: Jedan peh - promašio je veliku šansu kod 1:0, iako je prije uradio sve što je trebao. Drugi peh - upario je žuti karton, neće igrati protiv Danske. I pored "pehova", opet je pokazao koliko je značajan, a večeras je u prvom poluvremenu sjajno sarađivao sa veznim redom. U nastavku jedva stajao na nogama od umora, izdržao do 92. minuta.

Stefan Mugoša: Ušao umjesto Ivanića u 70. minutu i igrao zadnjeg veznog - iako je prirodni napadač. Tumbakovićeva odluka koja je mnoge iznenadila, ali napadač Šerifa zna sa loptom.

Vladimir Jovović: Ušao šest minuta prije kraja, umjesto Jankovića, da dodatno umori Rumune, koji su jedva dolazili do gola.

Elsad Zverotić: Ušao u nadoknadi, umjesto Bećiraja.

Bonus video: